Zaklonišče Prepeva je slovenački rock bend iz Nove Gorice i Ljubljane. Poznati su po provokativnim tekstovima, prvi su bend sa prostora bivše Jugoslavije koji je u postratnom periodu propagirao ideju jugoslavenstva. Široj javnosti postali su poznati po obradi hita Đorđa Balaševića “Računajte na nas”, 1998. godine, a zanimljivo je da, iako su Slovenci, većina njihovih pjesama su na srpsko-hrvatskom jeziku. 

Vanja Alič, frontmen benda, za DEPO Portal govori o nastanku benda, vezi sa Sarajevom i Novim Primitivizmom, politici i vinu.

Razgovarao i foto: Adnan UČAMBARLIĆ

Kako je bend uopće nastao i kako to da pjevate na srpsko-hrvatskom?

Mi smo nastali iz čiste zajebancije. Ja sam imao svoj bend, Muriqui (Mitja Marussig, op. a.) je imao svoj, a onda nam je neko najavio kako želi izdati kompilacijsku kasetu, tada su još bile aktuelne, ‘Gorica Underground’, gdje bi bila oba naša benda. Pitali su da li imamo još nešto. Mi smo tada vježbali u istoj prostoriji, skloništu, tako da smo se i družili i sviruckali zajedno i rekli smo da imamo neki projekt. Snimili smo tri demo pjesme. Samo nam je falilo ime. Pa jebi ga sad, šta radimo? Pjevušimo. Gdje? U skloništu. I tako nastade Zaklonišče Prepeva (Sklonište Pjevuši, op. a.). A što se srpsko-hrvatskog tiče, mislim da smo svirali "Od Vardara, pa do Triglava" u nekom rock maniru i jako nam se svidjelo. Tada smo već razmišljali da uradimo obradu "Računajte na nas". Ja sam pisao tekstove i tu je krenula neka zajebancija na srpsko-hrvatskom i nastavila se do samog kraja.

Socijalistička partija Srbije (SPS) je, 2020. godine, iskoristila upravo ovu verziju za svoj reklamni spot.  Iz stranke su kasnije prebacivali loptu iz svog dvorišta, tvrdeći kako oni nisu naručioci spota te da uopće ne znaju ko je autor. Jesu li se ikome obratili za dozvolu ili platili autorska prava, je li bilo tužbi?

SPS je iskoristio našu verziju. Tako da smo mi, kao vlasnici izvođačkih prava, i Balašević, kao vlasnik autorskih prava, imali pravo na tužbu. Javio nam se neki advokat i rekao da bismo ih mogli tužiti, ali nikada nije došlo do toga. Što se nas i Balaševića tiče, od njega lično nismo nikada dobili nikakav feedback. Mi smo tražili dozvolu i njegov tadašnji menadžer je rekao da je sve sredio. Mi smo, zapravo, samo tražili da potpišemo aranžman, njemu svakako ostaju sva njegova autorska prava. Za taj aranžman mi od naše agencije za autorska prava, SAZAS, nismo nikad dobili ništa.

U fokusu javnosti našli ste se i 2004. godine, sa objavljivanjem singla “Selam Aleikum”, istoimenog albuma i još provokativnijeg spota. Šta se desilo? 

To je bio naš doprinos izgradnje džamije i borbi protiv islamofobije koja je krenula nakon 11. septembra 2001. Iritiralo nas je sve to, toliko da smo i album nazvali ‘Selam Aleikum’. Nismo htjeli praviti neku frku ili izazivati neke negativne reakcije, više natjerati ljude da razmišljaju u pravom smjeru.

Back vokale je otpjevala Amila Glamočak, kako je došlo do saradnje?

Amilin tadašnji suprug, Admir Glamočak, bio je tada profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a moja bivša supruga je bila njegova studentica. Tako da smo se družili u Sarajevu, a preko njega smo došli i do Amile.

Sa svojim posljednjim albumom i istoimenim singlom “Samo da prođe demokratija”, iz 2013. godine, uspjeli ste razljutiti i  tadašnjeg premijera Slovenije, Janeza Janšu...

Da, da… Tada je rekao da smo nedemokratski element u Sloveniji i da je naša pjesma neustavna... (smijeh).

Od albuma “Odoh majko u rokere” iz 2001. godine, primjetna je blaga promjena u zvuku benda te saradnja sa Zabranjenim pušenjem i Elvisom J. Kurtovićem...

Sa Zabranjenim pušenjem smo često nastupali u tom periodu. Čak smo smislili i neki slogan 2xZP, budući da su nam isti inicijali bendova. Naravno da smo se i družili. Primjera radi, ja sam bio specijalni gost na jednoj njihovoj ljetnoj turneji. Tada je i Elvis još uvijek bio član Zabranjenog pušenja. Kada smo spremali album "Odoh majko u rokere", a Pušenje spremalo "Bog vozi Mercedes", to je bio i period najkonkretnijeg druženja. Stalno smo nešto radili zajedno. A Elvis… Odmah mi je palo na pamet da on treba da uradi neki intro za pjesmu i album "Odoh majko u rokere". Elvis je odmah poslao tekst. Tada smo bili dobri prijatelji i sa sarajevskim ISV Radiom, pa sam ga poslao kod Željka (Janušić, op. a.) da to i snimi.

Bio si prilično čest gost u Sarajevu?

Često sam dolazio, zaista. Jedno vrijeme sam čak i iznajmljivao stan na Dobrinji, a onda sam prešao u podstanare kod daidže Kurtovića... (smijeh).

Imao si izlet i u političke vode?

Sve je to bio dio rock ‘n rolla. Franci Kek (organizator čuvenog festivala Rock Otočec, koji, nažalost, više ne postoji) i ja smo se družili, a on mi je predložio da se učlanim u stranku, koja je tada bila vanparlamentarna stranka - Aktivna Slovenija (AS), i predložio me za potpredsjednika, što sam i prihvatio. U to vrijeme mi je to bila dobra zajebancija. Pred parlamentarne izbore su se oni udružili sa jednom većom strankom (Zares, op. a.). Svi funkcioneri iz AS-a su, nakon izbora, dobili poslove u parlamentu, a ja sam svoje članstvo zamrznuo. Kada je postalo ozbiljno, nije me više zanimalo.

Elvis J. Kurtović i Franci Kek

Danas si novinar i urednik portala Ovinu.si. Odakle toliki zaokret u karijeri?

Ja sam oduvijek imao afinitet ka vinu. Još kao klinac sam često išao sa roditeljima na ručkove, večere, uz koje je uvijek išlo vino, a i moji su voljeli da ga popiju, te sam ga počeo upoznavati. Moj otac je bio novinar-dopisnik iz Nove Gorice, a to je vinorodna oblast te je često intervjuirao i vinare. U neko doba sam i ja sa njim obilazio vinare. U periodu kada je aktivnost sa bendom bila u usponu, morao sam to, naravno, zapostaviti te je moja vinska afiniteta hibernirala. Kasnije sam opet krenuo da se bavim vinarstvom, specijalizirao se i sada sam urednik jednog vinskog portala.

Prošla je 21 godina od posljednjeg nastupa u BiH te 11 godina od objavljivanja posljednjeg albuma “Samo da prođe demokratija”. Kakve su šanse za snimanje novog albuma ili koji koncert?

Trenutno nemamo ništa u planu. Mi smo onog ljeta pred pandemiju Covida-19 odlučili da se, kao medvjedi, stavimo u hibernaciju. Nije da smo završili sa radom, ostavili smo vrata odškrinuta da nekad opet zasviramo. Sada se nalazimo na svaku godišnjicu hibernacije na pikniku kod mene, ali, do sada, niko nije izrazio želju za ponovnom svirkom. Fino nam je ovako kako je.

(DEPO PORTAL/au)