Razgovarala: Rubina Čengić
www.interview.ba


Napravili smo ambijent koji više odgovara kriminalcima nego borcima protiv kriminala, ljudi koji prijave kriminal trpe golgotu, godinama se povlače po sudovima i odustaju od prijave kriminal iako imaju sve dokaze, govori nekadašnji ministar policije KS Nermin Pećanac.
 

Ovih dana mnogi mediji bi da razgovaraju s njim, ali mu savjet ne traže nadležni. A i što bi. Kako kaže premijer KS Nihad Uk – sa objektivnog aspekta sigurnosna situacija u glavnom gradu Bosne i Hercegovine “zadovoljavajuća”.
 

Kako vama izgleda ambijent u Sarajevu, Federaciji BiH ili BiH, možemo li se osjećati sigurno?

Ne možemo. Poslije svega što se desilo – Sarajevo, Tuzla, Doboj, Banjaluka…. – realno ne možemo reći da smo sigurni. Osjećaj ugroženosti i straha je prisutan kod građana. Realno je pitanje šta je bitnije – statistika ili osjećaj. Po mom mišljenju to je osjećaj građana, jer ako vam kažu da je temperatura nula, a osjećaj minus šest, vi se obučete u skladu s tim osjećajem. Mi smo bezbjedonosno zapuštena država, bezbjedonosno smo isparcelisani do bola. Imamo valjda 16 agencija za zaštitu zakona na 52 hiljade kvadratnih kilometara. I s tolikim brojem agencija mi bi trebali imati minimalnu stopu kriminala, a imamo najteža krivična djela počinjena na način da je korišteno hladno i vatreno oružje. I to vatreno oružje mahom ilegalno, ulazi nam u zemlju ko hoće. Sjetite se grupe reketaša koji su ušli u Modriču i još ih ispratila policija. Ulaze razni vukovi, hodaju razni tipovi, obračunavaju se svjetski kriminalci poput onog ubistva u kom su učestvovali državljani Švedske. I ne znam ko normalan može reći da je BiH bezbjedna država. Mi moramo raditi na povećanju stepena bezbjednosti ili smanjenju stepena krivičnih djela. Kapacitete imamo, ali je politika ušla u sve pore sistema i to vidimo po izboru komesara ili direktora policije… Ministre ne bih sada prozivao jer nemaju operativnu nadležnosti, nego su zaduženi da stvore ambijent da policija i tužilaštva mogu nesmetano da rade. Napravili smo ambijent koji više odgovara kriminalcima nego borcima protiv kriminala, ljudi koji prijave kriminal trpe golgotu, godinama se povlače po sudovima i odustaju od prijave kriminal iako imaju sve dokaze. Poznajem djevojku koja je napadnuta vatrenim oružjem u Sarajevu, u katalogu lica poznatih policiji je prepoznala napadača i odbila je da ga prijavi jer nije željela da se povlači po sudovima, da ga sreće… Stvorili smo sistem u kom više prava ima počinilac krivičnog djela nego žrtva.

Ko je odgovoran za sve što ste pobrojali?
 

Najlakše je reći sistem, i jeste sistem kriv, ali sistem čine ljudi i ako u službama imamo ljude koji su više odgovorni predsjednicima stranaka nego ljudima koji su ih izabrali ili ih plaćaju – ovo je logična posljedica. Mi smo izgradili ambijent koji više odgovora kriminalcima nego borcima protiv kriminala, ova država je sigurna kuća za kriminalce, pa nam osim naših kriminalca dolaze kriminalci iz drugih država. Eno, Zdravko Mamića od zakona u Hrvatskoj pobjegao u BiH, kupio kuću, samo još da stranku formira i da se kandidira na izborima. Mi više ne govorimo o slučajevima, nego o stanju.
 

Pa predsjednik Suda BiH i bivši direktor OSA-e su nam u pritvoru, ministri se pojavljuju u istragama po skaj aplikaciji, u prepisci osumnjičenih za kriminal se pojavljuju ministri…
 

Najgore se osjećam kada oni koji su zaduženi da se bore protiv toga postavljaju pitanja, a oni su ti koji bi trebali davati odgovore, svako iz svog resora, ali ne daju, nego postavljaju pitanja. Policija mora biti na terenu, njihovo radno mjesto je ulica i stalno racije, pretresi… Običnim građanima ne smeta prisustvo policije, to im daje osjećaj sigurnosti. Pa u Beogradu su, kada je trajala akcija Sablja, građani govorili da su se najsigurnije osjećali tokom 42 dana u kojima je trajalo vanredno stanje. Ljude ne zanima koja je politika na vlasti ili pojedinac, oni žele i traže sigurnost, a kod nas vlast, kada im sugerište da nešto primijene, to predstavljaju kao politički ili napad na pojedinca. Ko god da je na vlasti, pa i Trojka sada, mora se ponašati tako da mijenja ministra koji ne radi. Jer nikom ne treba ministar iz skaj aplikacije ili pravosnažno presuđeni ministar ili vlada koja ima odluku suda da ne radi po zakonu.

Kod nas su svima usta puna vladavine prava koja ne može postojati s ljudima s crne liste Velike Britanije i SAD-a ili presuđenim kriminalcima.
 

Trebalo bi da nas je sramota da pominjemo i borbu protiv korupcije i vladavinu prava, jer prema međunarodnim istraživanjima u regiji, samo je Srbija gora od nas po vladavini prava. A po borbi protiv korupcije smo najgori. I još nismo čuli ni vlade ni parlamente da su sazvali tematske sjednice na te teme. A to ćutanje države je opasno jer hrani kriminalce. I to je opasno, ali oni ne progovaraju.
 

Koliko je prošlo od pucnjave na Džidžikovcu u Sarajevu, od ubistva Farisa Pendeka… i ni jedna izjava niti bilo kakav potez u kom država uzvraća udarac. Istrage traju, poneki član stranke izađe u javnost, ali i to samo da brani svog predstavnika u sistemu. Ali niko ništa ne rješava, a može se riješiti. Šutnja i nerad vode samo ka porastu kriminala u BiH. Policija kantona Sarajevo i CJB Istočno Sarajevo su 2001. godine samo u jednoj akciji zaplijenili oko 120 kilograma marihuane i to je bila najveća količina tada zaplijenjena na ovim prostorima. Ali naša saradnja je bila na dnevnoj osnovi, imali smo stalno racije, svaki vikend i na kraju niko više nije smio doći u te objekte.

Hoće li se sada sva odgovornost slomiti preko leđa policajaca koji godinama nisu imali sistematski pregled?

To je ozbiljan problem, to sam i ja previdio, to jeste obaveza i napravili smo propust. Srećom, do sada nije bilo posljedica, osim u Tuzli, ali sada to treba rješavati No, problemi su mnogo dublji. Država ne pravi ambijent, ovdje dođe Milorad Dodik i napadne sarajevsku policiju, Marinko Čavara s crne liste SAD-a ruži nekoga ili pomiluje kriminalce… Ali kako je policajcu ili sudiji koji imaju za ministra osobu koja je pravosnažno presuđena (Helez Zukan, Ramo Isak…. op.aut.) ? Kako je policajcu koji ih je ispitivao ili sudijama koji su ih sudili? S ovakvim konceptom vlasti u kom svako kome ukažete na propust odmah kaže da ga lično napadate se ne možete ničemu oduprijeti. Nama stvari klize i ako brzo ne reagujemo u borbi priotiv kriminala teško ćemo popraviti situaciju.

Ko bi trebano reagovati i na koji način, posebno ako se pokaže da zaista postoji veza između političara i kriminalaca?
 

Organizovani kriminal je kriminal u koji je upleten neko iz sistema vlasti, to je definicija. Ali ovdje se sve svali na policiju, sav nerad drugih institucija. Ne pravdam ih, ali bezbjednost nije samo stvar policije, svako ministarstvo ima veze s tim. Nabavka lijekova nije samo zdravstveno pitanje nego sigurnosno, pa obrazovanje, sport i kultura, privreda… A kada dođe do revolta građana traži se od policije da reaguje i ona mora. Ali, ne mogu oni palicom ili pendrekom rješavati sve propuste vlasti. Policija nije jedina koja treba djelovati, a na njima je zvono.

Kako smo došli do toga da kad govorimo o kriminalu često govorimo o povratnicima u kriminal, o počiniocima od ranije poznatim policiji…

To je policijska terminologija da se zna da su to ljudi koji su i ranije činili ista djela, ali mene više od toga brinu institucionalni kriminalci jer je ovdje institucionalni kriminal dostigao vrh…

Kako se to vidi, u čemu se ogleda?
 

Pa pogledajte raspored sredstava, regulaciju u saobraćaju… Svako ministarsvo ima svoj dio odgovornosti i nerad u njihovim resorima doprinosi velikoj stopi kriminala. Pa, ovdje su opljačkane stotine miliona, a nismo ih opljačkali vi i ja, nego onaj ko je blizu budžeta, poslovi koji se dodjeljuju stranačkim ljudima… BiH nije velika i sve se sazna. Što se ne sazna danas saznaće se sutra. Ljudi su osjetljivi na to: javne nabavke su kriminal, nije svaka, ali jeste toliko da je nevjerovatno…
 

Bili ste u sistemu i znate kako funkcioniše, a sada posmatrate iz vana – kako Vam sve izgleda? Ko treba da reaguje? I kako jer ne mogu policajci sami pohapsiti sve na koje sumnjaju?

Ako policija dobro radi – treba ih pohvaliti, a ako ne rade – odgovorni su čelni ljudi, komesar ili direktor jer policajac neće odbiti posao i povjereni zadatak….

Ali ko treba da ustane? Tužioci?

Može i tužilac, ali i bilo ko ko ima informaciju može da ode kod tužioca i kaže šta se dešava. Mislim da je, barem u Federaciji BiH, nakon ovih brojnih nemilih događaja ministar pravde trebao da sazove sastanak šefova svih agencija za zaštitu zakona, policije i tužilaštava, i da ih pita šta su pravne praznine koje oni osjećaju, rupe u zakonu koje ih onemogućavaju da efikasno djeluju, da pita policiju, da pita treba li vratiti institut istražnog sudije, produžiti pritvor s 24 na 48 sati... Da ih pita zašto smo postali nesigurno područje, koje probleme ne možemo riješiti, zašto ne možemo izručiti ljude koji su od zakona u drugim zemljama pobjegli u BiH, kako je moguće da 60 puta zakazujete pripremno ročište i ne održite ga… Sve to treba pitati jer ne može niko bolje od policajca ili tužioca znati šta mu je problem. Najbolji su zakoni oni koji dolaze odozdo, a njega niko nije podsjetio da mu je to posao ili ga pitao šta je urađeno. Mi smo, mislim, do 2003. imali zakon prema kom je oštećena osoba, ako tužilac odustane od gonjenja, imala pravo da nastavi gonjenje, ali toga više nema. U našim zakonima stoji da prilikom istrage morate poštovati ličnost osumnjičenog u svakom segmentu. I ja to vežem za ljudska prava, mislim da je to dobro. Ali gdje su prava oštećene osobe jer danas je teže ošećenoj osobi da dokaže da je žrtva nego kriminalcu da nešto nije učinio.

Ljetos smo imali to brutalno trostruko ubistvo u Gradačcu nakon čega je ubica izvršio samoubistvo i sada se stiče utisak da se odustalo od svake istrage iako je ostalo mnogo pitanja bez odgovora?

Možda bi neko volio da se to završi ili zatvori, ali neko mora odgovoriti kako je došlo do trostrukog ubistva, ranjavanja, čija je odgovornost. Sada imamo disciplinski postupak protiv sutkinje koja nije izrekla zaštitne mjere. Ali ubijenoj nije prijetio neki akademski građanin nego kriminalac s debelim dosijeom. I nije to bila bračna svađa, nego je žena tražila zaštitu, a i da je nije zvanično tražila trebala je dobiti zaštitu, moralo se intervenisati.
 

Kako uopšte komentarišete informacije da u policiji često ne shvataju ozbiljno prijave žena žrtava nasilja u porodici, da su skloni omalovažiti ih kao hajde pretrpi malo, pa šta je jedan šamar…
 

Ne prihvatam takvo ponašanje jer sigurno je mnogo straha kod žrtve koja policiji prijavi nasilje. Nijedna prijava ne smije biti samo jedna od prijava. Tolerancija ne smije postojati, ne smije olako biti prihvaćena ni jedna prijava, policija mora pružiti zaštitu. Da je policija radila svoj posao možda se Gradačac ne bi desio. Obuke i edukacije planira direktor ili komesar policije. To je njihov posao i to mora biti stalni proces, kao i vježbanje pucanja i slično, oni prave operativni plan.

Kažete da Vas posebno brine šutnja vlasti – šta bi i ko trebalo da uradi?

Prvo treba agencije za zaštitu zakona pitati šta ih ometa u radu, šta treba izbaciti, šta promijeniti. Neka svako iz svog segmenta govori o tome, a vlade koje imaju parlamentarnu većinu da rade na izmjenama zakona. Nije vlada vlada da bi imenovala svoje ljude i da ništa drugo ne radi.
 

Pa da li naše vlade to razumiju ili…

Za mene je njihova šutnja znak da ne shvataju ili neće da shvate da to što ne rade pogoduje kriminalu, da time pokazuju da nemaju sluha za odgovornost. Saopštenja i press konferencije nisu dovoljne. Zakone je vrlo lako i jednostavno izmijeniti, ali mi smo napravili filozofiju od svega, Mi smo usavršili ambijent u kom nema odgovornosti i nema krivice, ovdje niko nije kriv.

Kako ste razumjeli izjavu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića koji je rekao da će pobjeći iz zemlje ako se utvrdi da ima veze s osumnjičenim za kriminal?

Prvo nisam mogao vjerovati da je to rekao – zna se ko bježi iz zemlje i zašto. Drugo – nema on šta bježati, zna se čiji je posao ako postoje skaj-ministri, zna se koje agencije moraju reagovati i kako.

A informaciju da je bivši predsjednik Suda BiH Ranko Debevec zloupotrebljavao sudski CMS?
 

Pa Debevec nije prvi koji bi mogao odgovarati zbog CMS-a. Imali smo i ranije optužbe za to. Ali mi nekako uvijek idemo na ono što je manji problem. Za mene je mnogo važnije pitanje kako vratiti povjerenje u institucijee, gdje smo mi sada, kakva je naša kadrovska politika ako nam predsjednik državnog suda ode u pritvor… To nije politički obračun i ako je pola od onog za šta ga terete istina i ako postoje dokazi za to – to je strašno. Nama treba široka ozbiljna policijska akcija. Krajnje je vrijeme da zaustavimo kriminal. Sada smo bezbjedonosno jako zapušteni, institucije šute i ne rade, u vlasti sjede ljudi kojima tamo nije mjesto i koje samo zanima koliko dugo će se mediji baviti nekih problemom i čim mediji prestanu – oni znaju da su mirni. S druge strane – mediji su privatni i ne možete im zabraniti da se bave nekim temama ili pojedincima, da daju prostor presduđenim kriminalcima koji se onda brane ili napadaju sud jer u vlasti imate pravosnažno presuđene ministre. Zašto bi neka pravila važila za njihove, a ne bi za naše? Ne smijemo trebamo biti licemjerni – vladavina prava ne može važiti samo za neke. Ali, kod nas napreduješ za nešto za šta u Evropskoj uniji ideš u zatvor. To nije dobro!.

(DEPO PORTAL/dg)