Prošlo je 15 i po godina od jedne od najvećih avionskih nesreća. Tog 20. augusta 2008. na aerodromu u Madridu poginulo je 153 ljudi, od čega 20 djece, kada se prilikom polijetanja zapalio avion "Spenera" na letu JK 5022. Među putnicima trebalo je da bude i Beograđanka Maja Todorović Iskjerdo, koja je u posljednji čas promijenila kartu, pišu Novosti.

- Dvadeseti august obično obilježim kao dan blagoslova i dan sjećanja na žrtve. Nekada sam ga posmatrala i kao rođendan - navela je ova profesorka arhitekture na Univerziitetu "Union - Nikola Tesla" i supruga pokojnog slikara Miloša Šobajića.

- U to vrijeme bila sam u Madridu i trebalo je da letim za Las Palmas, na Kanarskim ostrvima, gdje sam imala sastanak sa mentorom u vezi sa doktoratom koji sam spremala. Planirala sam da ostanem do septembra, obiđem i ostala ostrva, posjetim biblioteku... Kupila sam avionsku kartu dvije nedjelje ranije i te noći, kad sam je kupila, imala sam užasnu moru. Sanjala sam da živa gorim - priča Maja Todorović Iskjerdo.

Kako su dani prolazili, kaže, bila je sve nervoznija i uznemirenija, gotovo da nije spavala, budili su je stalno košmari. Od momenta kada joj je španski prijatelj Blasim pomenuo da njena anksioznost traje od kad je kupila avionsku kartu, na umu je imala samo jedno - da zamijeni let.

- Otišla sam u agenciju i tražila kartu za prvi sljedeći, sutradan. Službenica me je ubjeđivala da ću puno doplatiti jer mujenjam kartu u posljednji čas, da ne činim to, da, ako odlažem, odložim za nedjelju ili dvije. Međutim, nisam mogla toliko da pomjeram put zbog mentora. Dvoumila sam se, pozajmila pare i ipak odložila. Te noći, 19. augusta, prvi put sam mirno spavala - priča ona.

Sljedećeg jutra stigla joj je loša vijest - da je prijatelj poginuo u saobraćajnoj nesreći. Pomislila je da su njen nemir i nespokojstvo imali sa tim veze. Bila je tužna, nije imala snage za kontakt sa ljudima i isključila je telefon. Skoro nikoga, osim jednog prijatelja i porodice, nije obavijestila da je zamijenila avionsku kartu.

Telefon je uključila tek uveče. Sačekalo ju je mnoštvo propuštenih poziva i poruka. Nije shvatala šta se dešava.

- Prijatelji iz Barselone poslali su mi poruku: "Vidjeli smo spisak žrtava i da tvoje ime nije među njima. Javi se, molimo te." Tek u tom času shvatila sam da se dogodilo nešto tragično i uključila sam TV. Udarna vijest bio je zapaljeni avion. U prvi mah činilo se da nema preživjelih, naknadno je javljeno da su ipak preživjeli neki ljudi blizu repa. Gledala sam u šoku i razmišljala: "U ovom avionu je trebalo da budem ja!" - kaže Maja Todorović Iskjerdo.

Sljedećeg dana ušla je u avion za Las Palmas sa zamenjenom kartom. Bila je jedina koja nije član rodbine poginulih. U avionu je bukvalno vladala grobna tišina. Vazduhom je strujala jeza i tuga.

- Neki od poginulih, odnosno spaljenih, ležali su u dijelu za prtljag. Moja sudbina bila je da ipak putujem sa njima - zaključuje je Maja Todorović Iskjerdo.

Među jedinih 19 ljudi koji su preživjeli nesreću na madridskom aerodromu "Barahas", bilo je i petoro djece, od kojih i dvije bebe.

(DEPO PORTAL/mm)