Za kraj još jedne turbulentne godine u Bosni i Hercegovini saopćenje Mirsada Hadžikadića, predsjednika Platforme za progres:

Još jedna godina prođe. Godina kada smo mislili, opet, da ne može gore, a ono ipak bi upravo tako.

U svijetu, rat u Ukrajini se nastavlja sa sve neizvjesnijim ishodom. Hamas napravi pokolj nedužnih, a Izrael onda još veći, kao odmazdu, koji se izgleda nastavlja sve dok Gaze više ne bude, uz blagoslov svjetskih sila. 

Kina postaje sve veći globalni konkurent Americi, od ekonomske moći i borbe za svjetske resurse, do vojne spremnosti i političkog utjecaja. Evropska unija i dalje traži svoj identitet i sama sebe sapliće neefikasnim mehanizmima odlučivanja i rastućim nacionalnim ambicijama njenih članica. 

Rusija želi da bude super sila, a nije spremna za to, što ih ne zaustavlja da naprave problem Zapadu gdje god to mogu. 

U Americi, Trump ima izglede da ponovo postane predsjednik, a sa tim i realnu mogućnost da sahrani američki demokratski eksperiment. 

Tirani, autokrate, populisti, nacionalisti, krajnji konzervativci i fašisti se pojavljuju kao prihvatljivija alterantiva demokratiji u mnogim zemljama svijeta u kojima političke elite žele da zadrže svoje privilegovane pozicije i državne resurse koje su uvijek privatno otuđivali i njima upravljali. 

Arapski svijet je i dalje razjedinjen, neefikasan i feudalan, dok Saudijska Arabija pokušava da nezapamćenim trošenjem kupi mjesto globalnog igrača. Južna Amerika i Afrika i dalje plaćaju cijenu koruptivnih političkih sistema koji su još uvijek pod utjecajem bivših kolonijalnih sila.

Novi svjetski poredak se stvara, iako niko nije siguran kako će on izgledati. Ono što jeste jasno je da se borba za svjetske resurse, energetske izvore i nove tehnologije intenzivira u utrci za ekonomskom, vojnom i političkom dominacijom. Manje države i njihovi građani i okoliš su kolateralna šteta koju su velike sile spremne prihvatiti, naravno na naš račun.

U regiji fašizam, korupcija, populizam, nacionalizam, kriminal, nepotizam, historijski revizionizam i stvaranje velikih državica na račun susjeda su u punom zamahu. “Srpski svet” i “hrvatski svijet” se stvaraju polako, ali sigurno. 

Bosna i Hercegovina je bolesnik koji postaje sve bolesniji sa svakom izjavom i akcijom srbijanskih, hrvatskih i međunarodnih dužnosnika. Domaći izdajnici su vjeran instrument politika susjeda. Bošnjačka politička elita je sitno-interesna i državnički inferiorna u odnosu na rušilačku politiku susjeda i njihovih petokolonaša. Bosanskohercegovačka politička elita je tek u povoju. 

Međunarodna zajednica nas smatra građanima drugog reda i za nas ne važe njihova politička i ljudska prava. Naša životna sredina je manje vrijedna od njihove jer kod nas je uredu kopati litijum i druge rude koje uništavaju našu sredinu i građane da bi njihove životne sredine bile zaštićene, firme prosperitetne, a građani bogatiji. 

Presude međunarodnih sudova se kod nas ne izvršavaju, a o našim sudovima nije vrijedno ni govoriti jer su najčešće politički obojeni ili upravljani. 

Naši izbori mogu biti neregularni, sve dok oni upravljaju „pobjednicima.“ Građani su rezignirani, manipulisani, otuđeni od svega, ravnodušni ili, često, saučesnici u ovom procesu zaluđivanja njih samih. 

Dok se ovdje provodi svjetska politika, pljačkanje od strane domaćih političara, pranje svjetskog novca i kriminal pod prividom brige za etniju i narod, građani ili odlaze ili šute. Sve dok je tako, silnici i nasilnici su bezbjedni, bogati i na slobodi.

Da li će iduće godine biti bolje? Teško. Političari su pokazali da ne znaju, neće ili ne mogu.

 
Šta je preostalo? Narod. Građani. Oni su uvijek zadnji bedem odbrane države. Protesti i izbori su metode koje preostaju kad se demokratija ukrade. Ako Visoki predstavnik zaista omogući poštenije izbore, onda nade ima da izbori mogu promijeniti sudbinu države. 

Zamislite samo političare koji se boje volje građana. Tu onda ne bi bilo neispunjenih izbornih obećanja, kriminalaca, nepotizma, korupcije, kandidata koji su na listi samo da nekom drugom naprave mjesto u predstavničkom tijelu ili, jednostavno rečeno, lažova.

Ako se išta od toga ne desi, onda ima narod. A narod se na kraju uvijek desi.
Ja vjerujem u narod.

(DEPO PORTAL/ad)