"Hamas je bio projekat za koji su prije 35 godina bili zainteresovani Amerikanci, a logistički ih je pomogao Izrael sa Mosadom na čelu, jer su unijeli razdor među palestinskim narodom. U cionističkoj vlasti u Izraelu na čelu sa Netanjahuom je filozofija - očistiti Palestinu do posljednjeg čovjeka", kaže iskusni diplomat i novinar, jedan od najboljih poznavalaca stanja na Bliskom istoku, Zlatko Dizdarević u Pressingu na N1.

Dizdarević je boravio više puta na Zapadnoj obali i u Gazi, te je boravio i u vrijeme stvaranja Hamasa. Citirao je zapadne medije i izvore koji tvrde da je Hamasov napaad bio planiran i dogovoren s izraelskim službama, ali da je Hamas otišao dalje mimo tog dogovora.

Ima li rješenja za sukobe na Bliskom istoku?

Mi živimo u potpuno drugom svijetu u odnosu na onaj u kojem smo živjeli prije 10, 15, 20 godina. I to je jedan od velikih problema jer nam je optika u kojoj posmatramo sve što se dešava danas bitno drugačija. Odrastali smo na potpuno drugim kodovima i moralnim vrijednostim, a da ne govorim u ideološkom smislu. Kada razgovaramo o svjetskoj situaciji, pogledajte Povelju UN-a kakva je bila kada su UN formirane i postoji i danas, niko je nije dirao. I u njoj piše da je ratovanje protiv drugih zemalja, intervencija u drugim zemaljama nedopuštena, miješanje u unutrašnje stvari država nedopušteno, zamislite koji je to crni humor što se danas dešava, a niko ne reaguje. Priča o Palestini, bez obzira na divljaštvo Hamasa u prvoj inicijalnoj intervenciji koja nije slučajna, je jedan od elemenata samo na koji su..., ne mogu reći da su se ljudi navikli, nadam se da većina nije, ali se već i o tome razgovara selektivno. Ima država, gradova, gdje nema osude tog čina. Postoje i na drugoj strani oni koji ne govore o ničemu, osim o tome.

Zašto postoji selektivna empatija?

Zato što se, po mom dubokom uvjerenju, ne može shvatiti ništa ako se ne posmatra iz ptičije perspektive odozgo, a ta empatija iz te perspektive je rezultat toga da je biznis postao najvažnija stvar na svijetu i u taj interes se ugrađuju drugačije vaspitanje i mediji koju su nestali kao proizvođači objektivne prave vijesti. Proizvodnja mržnje amoniziteta je biznis. Čak do te mjere, znam da zvuči stravično, proizvodnja smrti je mnogo profitabilniji biznis danas u svijetu nego dobrota. Mislim na proizvodnju ratova. Ratovi se moraju proizvesti da bi se prozivodilo oružje, jer je to najprofitabilnija proizvodnja na svijetu. A u pozadini su ljudi koji nemaju, da ne kažem empatiju, nego potrebu da razmišljaju o tome.

Ko su glavni proizvođači smrti?

Biznisi koji profitiraju na tome. Destabilizacija – na njoj se rađaju razni projekti koji nisu postojali prije 10-15 godina, ulazi se u sukobe i na njima se zarađuje. Nagledao sam se toga 40 godina.

Da li je po toj logici ovaj sukob kojem svjedočimo proizveden?

Po meni je veliki uticaj na sukob imala potreba u Izraelu, ne govorim generalno o Izraelu, nisu svi Netanjahovi borci, ali činjenica koju Netanjah baštini, pogotovo u posljednjoj ekipi s nekoliko fašista cionista, oni su zadojeni filozofijom koja je u temeljima ekstremnog cionizma i drugačija od aprthejda koje su imale kolonijalne države.

Ostatak razgovora čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)