Izvor: Interview.ba
Piše: Nina Pašić

Rađanje novog života je zasigurno i naljepši trenutak u životu jedne žene. Nevjerovatno je i pomisliti da postoji osoba koja ne bi pružila podršku porodilji.

To bez pitanja očekujemo od medicinskog osoblja čiji je posao da brinu o porodiljama.

No, nisu rijetke potpuno drugačije priče. One o akušerskom nasilju u porodilištima. O čemu se uglavnom ne govori. Jer, taj pojam vrijeđa doktore i mediicinsko osoblje. Smtraju da je sam pojam preoštrar i neadekvatan. No, ruku na srce, kako drugačije nazvati prijetnje, emocionalne ucjene, prisiljavanje na procedure bez pristanka, neinformisanje. U nekim slučajevima i fizičko nasilje za koje nažalost saznajemo iz iskustava porodilja.

“Ženina stvar”

– Po definiciji upravo sve ovo i više jeste akušersko nasilje – navode iz Udruženja BABY STEPS, koje se bori upravo protiv akušerskog nasilja i korupcije u porodilištima.

Predsjednica ovog Udruženja Amila Tatarević za Interview.ba kaže da su mentalitet i tradicija naš veliki problem.

– Kod nas je porod ženina stvar, ona to „mora sama izdržati“, bez da se i požali. I što je najgore, ne samo da se muškarci ne uključuju u problematiku, nego često upravo žene budu te koje ušutkuju porodilju koja je prošla traume i ne dozvoljavaju joj da iznese svoje iskustvo rečenicom „važno je samo da je beba dobro“. Naravno da je to najvažnije, ali je li to znači da svaka žena treba i mora proći torture da rodi dijete – dodaje Tatarević.

Ispovijest porodilje E.L.

Akušersko nasilje doživjela je i majka uskoro troje djece, E.L. (31) iz Sarajeva.

Za naš portal govori kako joj je prvi porod 2018. godine, unatoč velikom strahu i neizvjesnosti, ostao u pozitivnom sjećanju. Porodila se u Općoj bolnici, njezin suprug prisustvovao je bio uz nju, oduševljena je ljubaznim odnosnom i spremnosti za  pomoć medicinskog osoblja ove bolnice.

No, drugi porod desio se na GAK-u, 2020. godine, od čega se psihički još nije oporavila. A na putu je treće dijete.

– Nosim izrazito veliki strah kada je u pitanju treći porod i sam razvoj situacije vezano na isti –  kaže E.L.

Sjeća se kako je 2020. godine od samog prijema u bolnicu doživjela niz neugodnosti, neumjesnih komentara dežurnog doktora, ali i drugog medicinskog osoblja.

– U toku samog čina izgona, način komunikacije babice nije bio nimalo podržavajući. Zapravo, potpuno suprotno od toga – poprilično bahat i okrutan, sa povišenim tonovima, komentarima „ nisi bitna sad ti, ubit ćeš dijete“ , „stavi masku na lice“… Da bi stvar bila gora, pola sata nakon poroda  trebala sam opet tiskati kako bi se i sama posteljica odstranila. Kao tek porođena i izmučena obraćam se doktoru, jer sam trebala podršku i ohrabrenje. Umjesto toga počela je vika i komentar – „ 10 do 8 je, ja u 8 i 10 hoću da izađem odavde nasmijan, svojoj djeci. Ti od ovog možeš umrijeti“  – kaže.

Agonija i nasilje ne prestaju ni nakon što su ovu porodilju prebacili na odjel, gdje joj sestre nisu željele pomoći pri odlasku na toalet, kazavši joj da nemaju vremena i da ide sama ako mora.

– Nakon svih ovih situacija, odlučim okrenuti SOS poziv – nama znan kao „štela/veza“. Jedna sestra vraća se po mene, vodi me u toalet, uz opasku da se nada da neću imati neke primjedbe na njen rad. Također, nisam dobila niti jedan savjet, niko me ništa nije informisaso o bebi, nastavku brige. Nakon 15 dana od poroda, zbog izrazitog osipa na novorođenčetu stigao je pozitivan nalaz na zlatni stafilokok – MRSU, koju smo ni manje ni više dobili u bolnici – dodaje E.L.

“Čašćenje” i korupcija  

Baš ovakvo stanje, ponašanje, neugodne situacije za porodilje dovode i do korupcije u porodilištima.

Tatarević kaže da su podaci poražavajući. Ističe, kako je korupcija prisutna na svakom drugom porodu. Najčešći razlog za ovako visok nivo korupcije jeste strah od uslova u porodilištima.

Nastavak teksta čitajte OVDJE!

(DEPO PORTAL/jk)