Dan nakon zastrašujućeg olujnog nevremena Zagreb i dalje izgleda kako da je bio poprište teškog topničkog napada... No, strahovito olujno nevrijeme pogodilo je juče i veći dio Bosne i Hercegovine sa razornim posljedicana, a ako je suditi po najavama meteorologa, sličnih kijametskih dana bit će još ovog ljeta.  

Što nas je to jučer uopće snašlo, i zašto je oluja bila tako jezivo jaka?

Na ovo pitanje odgovaraju za Slobodnu Dalmaciju odgovaraju stručnjaci koji, kažu da se radilo o takozvanoj superćelijskoj oluji, najrjeđoj, ali zato najrazornijoj grmljavinskoj oluji. 

Superćelijske oluje su poseban i ozbiljan meteorološki fenomen koji donosi izuzetno opasne vremenske uvjete. Oblaci koje stvaraju izgledaju poput invazije izvanzemaljaca zbog čega su pravi mamac za lovce na oluje koji danima prate prognostičke karte i modele, kako bi fotografirali spektakularne prizore. Među četiri vrste grmljavinskih oluja (superćelijske, olujne, višećelijske i jednoćelijske), superćelijske su najrjeđe, ali potencijalno i najjače.

- Radi se o velikim energijama usred ljeta. Nije neobično da ljeti te energije budu vrlo izražene i također, vezane uz vlagu, koja je gorivo za olujne oblake. Tada se mogu stvarati ti grmljavinski oblaci, koji mogu dosezati - radarski su kod nas praćeni - i do 16 kilometara, dakle ulaze i u stratosferu. Svi ti grmljavinski oblaci onda imaju neku svoju strukturu pa se zovu jednoćelijski, višećelijski ili superćelijski - objasnio je dugogodišnji ugledni meteorolog Ivan Čačić na Novoj TV.

Kod ovakve oluje stvara se nakovanj, koji nastaje kada se uzlazno strujanje sudari s gornjom troposferom i raširi, stvarajući izgled poput police ispred oluje.

Superćelijske oluje mogu se klasificirati u tri vrste: klasične (normalna razina oborine), s niskim oborinama (LP) i s visokim oborinama (HP). Superćelije s niskim oborinama su češće u sušnim klimama poput visokih ravnica Sjedinjenih Država, dok se one s većim oborinama nalaze u vlažnim regijama. Iako se mogu pojaviti bilo gdje ako se stvore specifični uvjeti, superćelijske oluje najčešće pogađaju tzv. Aleju tornada u visokim ravnicama Sjedinjenih Država.

Druge regije s velikom pojavom uključuju dijelove Europe, tornado koridor u Argentini, Urugvaj i južni Brazil. Superćelijske oluje zabilježene su i nakon potresa u Turskoj iznad postradalog područja.

Prije dva dana srpski meteorolog Ivan Ristić prvi je najavio dolazak superćelijske oluje, a mnogi su na njegovo upozorenje samo odmahnuli rukom smatrajući da pretjeruje. On je objasnio da nakon niza iznimno vrućih dana - kad u Panonsku nizinu uđe malo svježeg zraka - treba očekivati ​​pojavu ovih oluja. Nastaju tako što hladniji zrak ulazi u prizemlju, a u međuvremenu je tamo bilo dosta toplog zraka. Počinje se uzdizati i što je topliji, veća je šansa za jače nevrijeme. 

(DEPO PORTAL/ad)