Izvor: BizniInfo
Piše: Hajrudin Redžović

Gotovo svi glavni tešanjski biznismeni su u poodmaklim srednjim godinama. To je rokenrol generacija koja sluša Bijelo dugme. Sasvim je onda logično da im za početak priče o knjizi LUKAVI BIZNIS, kao predigru, pustimo jednu strofu pjesme koju je za ovaj kultni bend napisao Duško Trifunović:

Glavni junak jedne knjige

Došao mi da se žali

Divno bješe glavnim biti

Dok me nisu pročitali

(…)

U ovom trenutku, doduše, ne znamo da li će se glavni junaci ove knjige žaliti kad budu ‘pročitani’. Ali, ako se to desi…

Plakaće kad odu u penziju

Tešnjaci su bez presedana – to svi znamo – najuspješniji poslovni ljudi u Bosni i Hercegovini. U knjizi LUKAVI BIZNIS, koja krajem ovog mjeseca izlazi iz štampe, ispisane su romansirane biografije top 20 tešanjskih biznismena. Ali, da se razumijemo, to nisu PR tekstovi, jer se mjesto u knjizi ne može kupiti. Ovdje se ne traži autorizacija glavnih likova; ovo nisu intervjui.

Knjiga je autorov skromni pokušaj da njihove živote smjesti u nefikcionu prozu. Istiniti događaji su prikazani na subjektivan način – onako kako ih autor vidi. A autor vidi i drugu stranu iste medalje. U knjizi, naprimjer, piše i koga je pogurala vladajuća stranka, a koji biznismen (zlu ne trebalo) sponzorira i vlast i opoziciju, ko je počeo švercujući cigarete u ratu, a ko je počeo zarađivati još u osnovnoj školi kršeći autorska prava tako što je ‘pržio’ i prodavao CD-ove i DVD-ove. Ko je platio da se zaustavi ‘ekološka’ istraga?

No, knjiga otkriva i ko je počeo od nule na livadi sa greenfield investicijom, ko je opasno riskirao i sve svoje nekretnine i kuće od ženine rodbine stavio pod hipoteku, ko je fasovao šećer, srčani i moždani udar, ko je “petnaest godina radio kao da mu je svaki dan ponedjeljak” a ko danas živi “kao da mu je svaki dan subota”… I, konačno, kome su ljubavnice i viagra došle glave (gornje glave)?

Šta sad ovo znači? Ima li među njima kandidata za zatvor? Šta je sa ‘prvim milionom’? Kako su ga tešanjski biznismeni zaradili? Jesu li muljali? Možda, ali to je otišlo u zastaru.

Oni su hajduci, ne možeš ih uhvatiti. Odavno rade sve po zakonu, jer im se može. Sad im se može. Ne trče za političarima, već političari njih vuku za rukav. Tako da je zlobnicima ostalo jedino da im pljunu pod prozor.

U knjizi se, konačno, iščitava odgovor na najčešće pitanje: Da li su se tešanjski biznismeni obogatili zahvaljujući bliskosti sa vlastima, korupciji i klijentelizmu – ili je sve bilo ‘u se i u svoje kljuse’?

“Izbriši mi iz biografije da sam bio čoban”

Jedna od ponajboljih priča otpala je u zadnji čas, nažalost, jer je portretirani biznismen pobjesnio kada mu je neko javio da u njegovoj biografiji piše da je čuvao ovce dok je bio mali. Autor knjige mu je pokušao objasniti da se, recimo, Luka Modrić ponosi time što je od čobana dogurao do najboljeg svjetskog nogometaša. Čak je dao da se objave fotografije na kojima se vidi kako kao dječak štapom tjera ovce u zadarskoj zabiti. To je inspirativno, čovječe! Uzalud, biznismen je tražio da se taj dio izbaci.

Pošto, rekosmo, ovo nisu tekstovi na zahtjev (PR), nije mu udovoljeno. Ili sve, ili ništa. Cijeli tekst je izbrisan. Zamijenili smo ga njegovom konkurencijom. Kad ode u penziju plakaće zbog toga što je bio glup. I što nije ušao u povijest.

Jedan drugi tešanjski biznis-supermen nikada sa svojom firmom ne učestvuje na javnim tenderima. Nakon prvog, i jedinog, učestvovanja na javnim nabavkama, zakleo se: “Nikad više!” Njegovo iskustvo sa sirovom korupcijom je zapanjujuće, prava novinarska poslastica, ali kada je ovaj tekst već trebao da ide u štampu, nazvao je i samo rekao: “Izbaci ono što sam rekao o tenderima i lopovima u državnoj i javnoj upravi!”

“Čovječe, pa to mi je najjača stvar u tekstu!”, zajecao je autor.

“Šta me briga, neću da me neko digne u zrak!”, ljutito je vrisnuo biznismen.

I on je izbrisan.

Shvatili smo: glavni junaci knjige koji su došli da se žale – nisu glavni, a nisu ni junaci. Jer nemaju muda.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)