„Putin će te uništiti, nemoj upropaštavati svoju karijeru“, govorile su Ilji Ponomarevu kolege u ruskoj Dumi, prije nego što će 2014. godine postati jedini zastupnik ruskog parlamenta koji je javno glasao protiv ruske aneksije Krima.

Rezultat glasanja bio je 445-1 u korist aneksije, pa je bilo jasno da godine koje slijede Ponomarevu, legalno izabranom predstavniku Novosibirska u Dumi sa biografijom uspješnog biznismena koji je bio u samom vrhu nekada najjače ruske naftne kompanije Yukos, neće biti nimalo lake.

Kao i mnogi koji su se usudili stati na put sve autoritarnijem ruskom lideru Vladimiru Putinu, Ponomarev je postao „izdajnik“, „dezerter“, meta provladinih medija i optužbi za raznorazne kriminalne aktivnosti, prije nego što je odlučio preseliti u Kijev, gdje je dobio ukrajinsko državljanstvo. No, formalno-pravno, i dalje drži mandat u Dumi, koji mu vlasti nisu uspjele oduzeti.

Prošle godine, svjetlo dana ugledala je njegova knjiga Mora li Putin umrijeti?: Priča o tome kako Rusija postaje demokratija nakon poraza od Ukrajine.

U znak protesta protiv ruske invazije na Ukrajinu, Ponomarev se na početku agresije pridružio teritorijalnoj odbrani Ukrajine, a uporedo s tim, politički je aktivan u formiranju paralelnog ruskog parlamenta, koji će, kako je rekao, nakon pada Putinovog režima, iscrtati drugačiju sliku Rusije.

Ekskluzivni razgovor sa jednim od najistaknutijih ruskih opozicionara u egzilu vodili smo dan nakon završetka druge plenarne sjednice ruskog “paralelnog parlamenta”, o čijim je rezultatima sagovornik i počeo razgovor.

„Radi se o kongresu narodnih zastupnika, ruskom parlamentu u sjeni koji je formiran u novembru prošle godine na inicijativu 69 bivših legalno izabranih ruskih zastupnika. Upravo smo imali drugu plenarnu sjednicu, na kojoj je naš broj porastao na 76, a očekujemo da će još rasti. To su zastupnici koji su izabrani za različite nivoe vlasti u Rusiji, od opštinskih organa, do federalnog parlamenta, u vrijeme kada su izbori bili međunarodno priznati i smatrani poštenim. Nas nekoliko i dalje smo aktivni, no mandati većine tih zastupnika su poništeni u Rusiji“, kaže Ponomarev Al Jazeeri.

Kakav je cilj tog paralelnog parlamenta? Može li postati dovoljno snažan da bi bio alternativa sadašnjoj Putinovoj garnituri na vlasti?

– Cilj nam je kreirati alternativni sistem moći. Želimo preuzeti Putinovu moć i pravne ovlasti, ne samo njega, već i Dume, kao i drugih državnih organa i institucija. Trenutno pravimo nacrt novog zakonodavstva Rusije koje bi stupilo na snagu prvog dana nakon pada sadašnjeg režima. Tu je i novi ustav Rusije. Imamo mapu puta i tranzicijskog perioda, sa osvrtom na to kako zaustaviti rat u Ukrajini, kako početi pisati nove zakone, kao što su oni o slobodi medija ili oni koji se odnose na društvo i ekonomiju. Definirali smo 18 osnovnih zakona koji trebaju biti dovršeni prije promjene režima. Elita i narod u svemu tome neće naći ništa nenormalno ili neobično. Sve su to stvari koje će im pokazati kako bi zemlja u budućnosti trebala izgledati.

Mislite li da imate ili da biste mogli imati dovoljnu podršku javnosti za ispunjenje svojih ciljeva?

– Svakako ne mislimo o tome kako ćemo doći na vlast tako što ćemo proći na izborima. Naš je fokus na tome da pokušamo resetovati sistem, kako bismo u budućnosti mogli imati poštene izbore. Neki od naših zastupnika, svakako, mogu ići na te izbore.

Hoćete li Vi?

– Neću. Ne želim u kancelariju, a uz to, moram biti neutralan zbog svega onoga što pokušavamo stvoriti. Zato nije važno kakvo je trenutno javno mišljenje o našim aktivnostima. Važno je kako će ono biti nakon promjene režima.

Hajdemo govoriti o ratu. Ukratko, ako govorimo o odgovornosti za njega, Zapad i Ukrajina je prebacuju na Rusiju, a Moskva je odbacuje i vraća na suprotnu stranu. Je li odgovornost na jednoj strani ili biste je Vi podijelili?

– Kakve god argumente imale, obje strane su u krivu. No, generalno, ovo je diskusija koja je jako slična raspravi o tome je li žena silovana. Je li kriva ona ili je kriv onaj ko ju je napao? Ne, nije ona kriva! Nije kriva niti Ukrajina, a nisu krivi niti ukrajinski narod niti Zapad. Sva je krivica na ruskoj vlasti. Na Putinu lično. Za ruski narod se ne može reći da je kriv, ali jeste odgovoran, iz razloga što sve to nije zaustavio na samom početku. Svi smo znali da je Putin opasan, da je uzurpator vlasti, ali mnogi ljudi željeli su ostati neutralni jer mu nisu željeli stajati na putu. Zato dijele odgovornost za rat.

U vrijeme kada ste bili jedini zastupnik u Dumi koji je glasao protiv aneksije Krima, jeste li mogli vidjeti neke naznake da bi moglo doći do totalnog rata Rusije i Ukrajine kakav gledamo danas?

– Da. To mi je i bilo obrazloženje zbog čega sam glasao protiv. Iznenađen sam i zahvaljujem Bogu što se to nije desilo još i ranije. Mislio sam da će rat buknuti davno, odmah nakon aneksije Krima. Jeste bilo rata, ali ograničenog na određeno područje, no i u tom ratu je poginulo 15.000 ljudi. Još prije invazije.

A kada je Putin naredio invaziju prije godinu, je li Vas to iznenadilo? Šta ste mislili da pokušava?

– Nisam vjerovao dok nisam čuo sirene i eksplozije. Za mene je bilo jasno da je to Putinovo samoubistvo, a moglo bi se ispostaviti i – samoubistvo Rusije. Ne možemo znati hoće li Rusija opstati. Mislio sam da Putin neće napasti, jer sam znao da sa vojnim kapacitetima koje ima Rusija ne može savladati Ukrajinu. I tako je i bilo – počeo je gubiti.

Ostatak intervjua čitajte OVDJE

(AJB, DEPO PORTAL/mr)