Zabrinutost za sigurnost u stambenom kompleksu u turskom gradu Gaziantepu pojavila se puno prije prošlosedmičnih smrtonosnih potresa. Više od 130 ljudi koji su tamo živjeli izgubilo je živote. Ekipa BBC-ja provela je tri dana promatrajući šta se dogodilo - i rana upozorenja koja su izrazili stanovnici, prenosi Akta.ba.

Sa samo vatrom za svjetlo i toplinu u ljutoj zimskoj noći, porodica sjedi uz cestu čekajući čudo. Ono ne dolazi.

Ovdje su već devet dana i noći, ali njihovi najmiliji nisu pronađeni. Ova tuga odigrava se u ruševinama jedne od najpoželjnijih ulica koje se tu mogu kupiti novcem.

"Ovo je jedno od najluksuznijih stambenih područja u Gaziantepu", kaže muzičar Yunus Emre, čiji se rođak i njegova četveročlana porodica vode kao nestali. "Ovdje žive najbogatiji. Ti se stanovi prodaju za milione." Ali cijena nekretnine nije značila ništa kad se dogodio potres.

"Samo sam ljut. Želim nekoga privesti pravdi, ali ne znam koga", kaže 28-godišnjak. Za njega je toliki broj stranaka kriv za ono što nije samo nacionalna tragedija, već, s urušavanjem tolikih zgrada, i nacionalni skandal. "Počinje s izvođačem radova", objašnjava.

"On koristi nekvalitetan građevinski materijal. Sljedeće je tijelo za izdavanje certifikata. Na rukama imaju krv ljudi koji su ovdje umrli. Nije u redu izvođača radova zvati žrtvenim jarcem. Odgovorni su oni koji su ovu gradnju odobrili zajedno s Vladom i državom. Oni uopće nisu trebali potpisati ovu gradnju."

Apartmansko naselje Ayşe Mehmet Polat staro je 24 godine. Četiri od njegovih šest blokova su se srušila, dok su ostale zgrade oko njega ostale.

BBC je došao na to mjesto jer su čuli da je uhapšena osoba za koju se tvrdi da je izvođač radova. Kasnije će preko svog odvjetnika reći da nije učinio ništa loše i da ne treba snositi nikakvu odgovornost.

Ali šta se tačno dogodilo 6. februara i da li se to moglo spriječiti?

Dok dolaze u kompleks, hitne službe otkrivaju šokantnu brojku - poznato je da je 136 ljudi tu poginulo dok su spavali.

Na susjednoj benzinskoj stanici pitaju imaju li kakvu snimku CCTV-a kad su se dogodili potresi. Dobijaju snimke s četiri odvojene kamere koje pokazuju horor koji se odvija. Prvo snažno podrhtavanje svjetala, zatim nekoliko sekundi kasnije ljudi koji bježe spašavajući svoje živote prije nego što se konačno pojavi gusti oblak dima i prašine koji obavija sve na svom putu.

Stambene zgrade srušile su se u nekoliko sekundi.

Dok napuštaju benzinsku postaju, privučeni su hrpom ličnih stvari na rubu dvorišta. To je duboko uznemirujući muzej života koji su se iznenada ugasili - domaće zadaće, lutke, tave i porodične fotografije. Jedna osoba traži po toj hrpi i neutješno jeca. Radi se o 65-godišnjoj Emel Filik. “Sve je nestalo”, kaže.

Objašnjava da je njen bratić spavao u jednom od četiri uništena bloka, a da niko nije preuzeo odgovornost da zgrada bude sigurna.

"Kad počnete živjeti u svom stanu, ništa se ne događa. Nema inspekcije. Osiguranje od potresa i imovinsko osiguranje također ne funkcioniraju. Općina ne vrši provjere. Nema takve stvari kao što je nadzor."

Bilo je zabrinutosti oko ovih stanova, kaže ona, dodajući da je voditeljica udruge stanara - žena poznata kao Selma - čak pozvala susjede da dođu na sastanak kako bi saslušali njene strahove. "Prije šest mjeseci Selma nam je govorila o problemima zgrade. Rekla je 'Dragi stanari, naše zgrade bi se mogle srušiti i od najmanjeg potresa. Ojačajmo stupove. Ako ste u nedostatku novca, općina nam može pomoći naći jeftinije rješenje.' Održala je nekoliko sastanaka, ali ništa se nije dogodilo."

BBC je došao do Selminog broja telefona i ona potvrđuje da je održavala sastanke kako bi izrazila svoje strahove. Ali trebaju li stanovnici doista plaćati da bi bili sigurni u svojim domovima? To je bilo pitanje strukturalnog integriteta, a ne krečenja zidova.

Voditelj organizacije koja predstavlja arhitekte u Turskoj, Eyüp Muhçu, govori da konačnu odgovornost za osiguravanje sigurnosti zgrada ima turska vlada.

"Prioritet središnje vlade nije bio učiniti gradove sigurnima, već implementirati neke projekte koji su bili isključivo planirani za maksimiziranje profita. Iz tog razloga, 65% trenutnog fonda zgrada u Turskoj je rizično. A nikakve mjere nisu provedene u vezi s tim rizičnim strukturama."

S dvoje stanara koji su nam rekli da je bilo potencijalnih problema unutar blokova – BBC je pokušao  saznati jesu li odgovorni za zgradu znali za to i jesu li išta poduzeli.

Više možete čitati ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)