Izvor: Slobodna Dalmacija
Piše: Damir Pilić

Ne znamo što sve našim zatočenim državljanima u Zambiji prolazi kroz glavu. Ali nije isključeno da je netko od njih – ako bolje poznaje povijest – u nekom času u sebi zavapio: „Eh, da je Tito živ.”

Odnosno: „Eh, da se ovo barem dogodilo za vrijeme Tita.”

I doista, sudbina koja je zadesila naše ljude u Zambiji bila bi u Titovo doba naprosto nemoguća. Iz prostog razloga što je zadnjih 15 godina Titova života predsjednik Zambije bio njegov veliki prijatelj Kenneth Kaunda (1924.-2021.), prvi zambijski lider nakon stjecanja nezavisnosti od Britanije, koji je zemljom vladao od 1964. do 1991. godine.

Zapravo, više je to bio odnos otac-sin, u kojem je doktor Kaunda – baš kao i brojni drugi afrički lideri koji su se u to vrijeme borili za dekolonizaciju svojih naroda – gledao u Tita kao u nesvrstanog Boga iz Europe, prvog bijelog čovjeka koji je u Afriku došao da pomogne i doda, a ne da zgrabi i oduzme.

Kaunda je znao i pamtio da mu je Titova Jugoslavija još početkom 60-ih, u godinama prije stjecanja nezavisnosti, materijalno i na druge načine pomagala. Zambijski borci za oslobođenje obučavali su se kod Tita u Jugoslaviji, koja je i ugošćavala zambijske studente na sveučilištima.

Kad je kasnije Kaunda uveo Zambiju u Pokret nesvrstanih, nastavio je tijesno surađivati s Titom, što je dovelo do toga da su upravo jugoslavenska poduzeća „izgradila pola Zambije”.

Štoviše, neke od velikih tadašnjih projekata u Zambiji realizirala je građevinska tvrtka Ingra iz Zagreba, grada iz kojeg dolaze zatočeni hrvatski državljani. Već i ta „zagrebačka veza” mogla bi olakšati diplomatsko-konzularni pristup zambijskim institucijama, kad bi u Zagrebu danas bilo nekoga tko bi to znao diplomatski iskoristiti u ovom slučaju.

TITO ROAD U CENTRU LUSAKE

Koliko je „otac Zambije” obožavao „oca Jugoslavije”, najbolje se vidjelo na Titovom pogrebu u Beogradu, kad je doktor Kaunda plakao u Kući cvijeća: kadar u kojem krupni afrički čovjek u svojim velikim crnim rukama drži bijelu maramicu i briše oči pred Titovim grobom jedan je od upečatljivijih prizora s tog pogreba.

A u noći kad je saznao za Titovu smrt, Kaunda je mrtvom Titu napisao i pjesmu, koju je četiri dana potom položio na Titov odar i koja je kasnije objavljena u jugoslavenskom tisku.

Ovdje je za našu priču bitno da je Kaunda i danas u Zambiji slavljen kao „otac domovine”: kad je preklani umro u 97. godini, zambijske su vlasti proglasile 21 dan nacionalne žalosti.

Nastavak ovog zanimljivog teksta autora Damira Pilića možete pročiteti OVDJE!

(DEPO PORTAL/jk)