Drugačiji pogled iz Srbije i RS-a

Srđan Šušnica otvoreno: Suština 9. januara stane u jednu solidnu masovnu grobnicu

Front09.01.23, 17:07h

Srđan Šušnica otvoreno: Suština 9. januara stane u jednu solidnu masovnu grobnicu
Militantno, protivustvno praznovanje 9. januara ustvari je sezonski rimejk modus operandi-ja zločina zvanog ‘stvaranje RS-a’.

 

 

Prije svega slavljenje 9. januara je kopanje po živim ranama porodica preko 30.000 civilnih žrtava ratnih zločina i genocida, mahom Bošnjaka, Bosanaca i Hercegovaca, bosanskih Muslimana, koje su počinile oružane snage devetojanuarske Republike Srpske (RS), kaže u razgovoru za Danas Srđan Šušnica, kulturolog, pravnik i publicista iz Banjaluke komentarišući neustavni Dan Republike Srpske.

 

Dodaje da ove „republiko-srpske parade i obilježavanja 9. januara odavno nisu lokalni problem, a od skora ni samo regionalni problem“.

 

Naš sagovornik je vrsni poznavalac političkih i bezbednosnih pitanja, a posebno malignih spoljnih uticaja na Bosnu i Hercegovinu. Između ostalog, bavi se kulturološkim istraživanjima bosanskih i balkanskih tema, pisanjem i društvenim aktivizmom okrenutim protiv kulture zaborava, istorijskog revizionizma, nacionalizma i fašizma.

 

U šta se ovaj neustavni praznik pretvorio?

 

– Taj praznik zločina je u međuvremenu postao izjava političke volje na neka tri nivoa. Na nivou pitanja šta je bio i jeste pristup i cilj velikosrpskog nacionalizma u Bosni i Hercegovini (BiH); na nivou pitanja šta želi Srbija i velikosrpska ideja u regionalnim okvirima, te na nivou pitanja kakvom ili kojem ideološko-političkom poretku vrijednosti i geopolitičkom opredijeljenju stremi velikosrpska politička elita u regionu.

 

Na prvom nivou to je dominacija zakona sile nad silom zakona i nad zdravim razumom. Militantno, protivustvno praznovanje 9. januara ustvari je sezonski rimejk modus operandi-ja zločina zvanog ‘stvaranje RS-a’.

 

Pazite, taj praznik je utvrdila nelegitimna i odmetnička tzv. ‘narodna skupština RS’ svojim Zakonom o slavama i svetkovinama u decembru 1992. da bi mlade srpske generacije sa ushićenjem obilježavale zasjedanje jedne neustavne i pobunjeničke tzv. ‘skupštine srpskog naroda u BiH’ u januaru 1992. na kojem je usvojena jednako neustavna, kriminalna i međunarodno nikada priznata tzv. ‘dekleracija o proglašenju RS-a’.

 

Nakon samoproglašenja RS-a 9. januara, ista ta odmetnička skupština usvojila je niz strategijskih i operativnih odluka kojima se postavljaju ratni ciljevi RS i nalažu ratne akcije osvajanja teritorija, odvajanja srpskog od nesrpskog stanovinštva i uklanjanje nesrpskog sa osvojene teritorije.

 

Tog 9. januara makijavelistički je ozakonjen genocid kao alat i učinjen je prvi formalizovani korak u provođenju politike istrebljenja nad ne-Srbima na osvojenoj teritoriji, ali politike terorisanja građana BiH u opkoljenim gradovima i enklavama.

 

To je čin kojim je ozakonjen kulturocid i negiranje Bosne, zatiranje bosansko-hercegovačke istorije i kulturnog nasljeđa, kojim je uništeno društveno i kulturno tkivo onakve BiH kakvu pamte generacije rođene prije druge polovine 1970tih.

 

To je velikosrpski pristup u BiH, bio i ostao. Što možeš od Bosne prisvoji, što ne možeš prisvojiti ubij i uništi, što ne možeš uništiti negiraj, ignoriši i drži pod čizmom.

 

Šta stane između 9. januara 1992. i 9. januara 2023.?

 

– Citiraću jednog kanadskog novinara, neokonzervativca i islamofoba Mark-a Steyn-a, koji u svojoj knjizi ‘America alone’ 2006. godine piše: „U demokratskom dobu ne možete se boriti protiv demografije – osim kroz građanski rat.

 

Srbi su to shvatili – kao što će i drugi kontinentalci u godinama koje dolaze: ako ne možeš nadmašiti neprijatelja, ubij ga. Problem s kojim se Europa suočava je da je demografski profil Bosne sada model za cijeli kontinent.“

 

Evo to je manje više suština koja stane između svaka dva 9. januara!

 

Naravno ova suština na Balkanu, za razliku od Amerike i ostatka Evrope ima svoje kulturne posebnosti, istorijsku dinamiku i socijalne valere, ali sva suština 9. januara stane u jednu solidnu masovnu grobnicu, npr. u onu za sada najveću iz ratova 1990.tih u naselju 13. maj u Batajnici, koja broji 744 albanska civila, više od sedamdesetoro djece.

 

Isto kao što suština Gleichschaltunga i 30. januara 1933. kada Hitler dolazi na vlast u Njemačkoj može da stane u jedan solidan kamp smrt, poput npr. Treblinke.

 

Predsednik SDP Nermin Nikšić i koalicioni partner Dodikovog SNSD i Čovićevog HDZ vezano za nedavno nanovo usvojeni Zakon o nepokretnoj imovini u RS kaže: “Kakve koristi od toga na koga će se knjižiti neka njiva, ako nema ljudi u BiH?“…  Kako tako olako pristajanje na politike Karadžića, Miloševića, Šešelja, Krajišnika, Ćosića, SPC…? Koliko juče Nikšić je govorio da je NATO prioritet BiH sada je i taj priroritet ostavljen po strani jer se ne sviđa Dodiku. Koji je to interes u pitanju da partije, koje se deklarišu kao građanske, idu uz dlaku nacionalistima?

 

– Da, mnogo se priča na tu temu, ovih dana. Čujte nomenklatura Nikšićevog SDP-a nije građanska, već partija neoboljševičkog klijentalizma, koja se bori samo protiv SDA, a uz dlaku ide drugim bošnjačkim desničarima te srpskim, i sekundarno hercegovačko-hrvatskim nacionalistima, mada mislim da SDP nimalo nije iskren prema potonjima.

 

Prvo, na sceni je svojevrsna ‘dritanizacija’ Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), ali bez litija, a ovaj danas SDP ima ulogu koju je imala URA u Crnoj Gori, a ona se da sumirati u sljedeće: zavesti dio bosansko-hercegovačkih lijevo i liberalno, uglavnom prozapadno i pro-NATO orijentisanih glasača, mahom u FBiH i među izbjeglicama iz RS-a rasutih po svijetu, pričom o borbi protiv korupcije, o antifašizmu, ZAVNOBiH-u, sekularizmu, jedinstvenoj BiH, o borbi protiv nacionalnih podjela i sukoba, itd. – a onda njihove glasove isporučiti Dodiku, Čoviću, Konakoviću i drugim derivatima SDA, što za delegate u domovima naroda, što za sastav novih vlada.

 

To zavođenje se dešavalo na razlitim nivoima, ali najviše se zasnivalo na teškom animozitetu, pa i mržnji dijela glasača prema SDA, što nimalo ne čudi obzirom na ‘stil’ vladanja bračnog para Izetbegović.

 

Milorad Dodik, predsednik RS, se, reći će lideri takozvane Osmorke koji su sa njim sklopili koalicioni sporazum o formiranju vlasti na državnom nivou, promenio?

 

– Neozbiljne su, manipulativne i opasne izjave kojima se relativizuje velikosrpski nacionalizam, a Dodik proglašava za tobož reformisanim i umirenim. Danas smo svjedoci da i Dodik i vaskolika velikosrpska politička elita, svakodnevno poručuje isto što i 1992. – da ne poštuje institucije, istoriju, kulturnu posebnost, nezavisnost, suverenost i teritorijalni integritet BiH.

 

Deklamacije o poštovanju teritorijalnog integriteta BiH koje se prevaljuju preko usta Aleksandra Vučića i inih su notorna laž u službi laži. A sve u vezi sa RS je laž.

 

Znate onu Kišovu, ‘gdje je sve laž, ništa nije laž’, ‘gdje svi lažu, niko ne laže’. Nažalost to je Srbija, to je srpski narod danas, posmatran iz mefistovske tame tog 9. januara. Poslije tog 9. januara istorija srpskog naroda se nije mogla drugačije ispisati – to je dan pada u moralni ambis sa pozicije jedne od najvećih žrtava nacizma i fašizma 20. vijeka.

 

Šta je usledilo?

 

– Na drugom nivou to je nastavak provođenja ratnih ciljeva u regionu drugim sredstvima. Sam 9.januar i kao čin, i samo njegovo obilježavanje je postao prvorazredni događaj u kalendaru i agendi velikosrpskog nacionalizma i velikodržavne politike Srbije danas.

 

Upornost sa kojom se pansrpski nacionalisti iz cijelog regiona okupljaju oko tog praznika, količina političke sakralnosti koju Crkva Srbije (SPC) pripisuje RS-u kao o novoj „zavetnoj, svetoj zemlji“, „novom Kosovu“, zatim osionost i bahatost sa kojom se sa tih parada šalju poruke svima pa i Zapadu – govore o fanatizmu i klero-nacionalističkom fundamentalizmu političkih režima u Beogradu i Banjoj Luci i njihovih trabanata u Crnoj Gori i na Kosovu.

 

Ali i o stepenu fanatizma, radikalizma i zaluđenosti srpskog naroda, svih i svuda. No to nije ništa novo.

 

Značaj RS-a pred samu smrt formulisao je i Dobrica Ćosić u Memorandumu 2, parafraziram: RS je najmlađa srpska država i najveća srpska pobjeda u 20. vijeku; RS dio je Bosne i Hercegovine (BiH) samo privremeno i treba učiniti sve da se u političkom jeziku, diskursu i političkoj akciji RS otjelovi kao suverena teritorija i država, a BiH kao zabluda Zapada i neuspješna unija tri suverena naroda i dvije suverene države koja se treba mirno raspasti; kada konstalacije moći u regionu, kontinentu i globalno budu stvorile povoljne uslove RS se treba osamostaliti i priključiti savezu srpskih država.

 

U godini prve ruske invazije na Ukrajinu, 2014, okupljanje pansrpske političke, crkvene, dinastičke, intelektualne i vojne elite na Vidovdan u Andrićgradu, u genocidom poharanom Višegradu, prvoklasni je politički i simbolički izraz značaja RS-a za velikosrpsku ideju u 21. vijeku.

 

Bio je to politički događaj obavijen oko ideje Memoranduma, a od te 2014. obilježavanje 9. januara postaje prvorazredni politički čin.

 

Svedoci smo da naoružani pripadnici SAJ-a MUP-a RS marširaju i u glas pevaju koračnicu „Za krst“ (‘Srba ima kao lista, nema više komunista. Za krst, za krst, Nemanjića, za slavu, za slavu, Obilića’..).  Dodik je juče odlikovao Putina u jeku rata u Ukrajini, ali i srpskog patrijarha Porfirija. 

 

-Na trećem nivou to je ta militarizacija, pravoslavna teokratizacija i rusifikacija politike, države i društava u Srbiji i zemljama „srpskog sveta“, potpuno oslanjanje na Rusiju i druge post-moderne diktature, te odbacivanje i zatiranje demokratskog pluralizma, individualizma, liberalizma i međunarodnog poretka zasnovanog na multilateralizmu i ljudskim pravima.

 

Jednostavno rečeno velikosrpski nacionalizam je dočekao povoljni globalni trenutak za sopstvenu revitalizaciju u regionu.

 

Kriza, moglo bi se ustvrditi i bolna promjena paradigmi liberalnog svjetskog poretka od početka Bušovog rata protiv terora, uspona neokonzervativaca, uspona Putina u Rusiji i finansijskog sloma 2007. na ovamo, stvorili su politički novogovor i prostor u kojima se etno-teritorijalni zahtjevi, promjene granica, istorijska prava, istorijski revanšizmi, resentimani prema fašizmu, tiranijama i diktaturama, različite forme rasizma i neofašizma, postepeno normaliziraju i postaju djelujuća politika na svim nivoima.

 

To je pogotovo slučaj u društvima bez ili sa slabom tradicijom liberalizma i demokratskog uređenja, kakva su sva post-jugoslovenska i šire istočno-evropska društva.

 

Pazite, u takvom novom vrlom svijetu, taj 9. januar je velikosrpskim nacionalistima podsjetnik na ‘slavno’ doba kada su oni bili avangarda novog fašizma i post-liberalnog poretka.

 

Kada su oni tada postavljali pozornicu za konačno rješenje ‘srpskog pitanja’ a posljedično konačno rješenje za muslimane, nehrišćane, obojene, ni Orban, ni Tramp, ni Banon nisu bili ni na vidiku.

 

Ni Moskva ih tada nije mogla ili htjela razumijeti. Za razliku od danas, kada se Moskva, Beograd i Banja Luka savršeno dobro razumiju i koordiniraju, i kada se na svečanoj akademiji povodom tzv. dana RS u Banjoj Luci dodijeljuje RS-ovski orden međunarodnom teroristi i ratnom zločincu Vladimiru Vladimiroviču.

 

Gde je BiH danas, u šta gleda? 

 

– Teško je pitanje u šta Bosna danas gleda! Glada u budućnost koja turobno liči na recentnu prošlost. Kompozicija velikosrpskog fundamentalizma i iredentizma u BiH je došla do tačke bez povratka, dobija na ubrzanju, i neće se zaustaviti.

 

Za sebe je zakačila i patuljasti hercegovačko-hrvatski etno-nacionalizam i zajedno guraju Bosnu i novu provaliju.

 

BiH je preslaba država, blokirana i izjedena iznutra korpucijom, velikosrpskim i hrvatskim centrifugalnim nacionalizmom, sa slabim institucijama, sa nerazvijenim sigurnosnim i odbrambenim sektorom, sa političkim liderima u Sarajevu, svih partijskih boja, koji su blago rečeno podkapacitirani da bi vodili i opštinu i kanton a kamoli jednu državu.

 

Dodik je mogao biti zaustavljen najkasnije tamo negdje 2012. ili 2013., ali poslije toga on i njegova politika su nedodirljivi. Državne institucije nemaju snagu da provedu u dijelo odluku Ustavnog suda BiH koji je još krajem 2015. godine eksplicitno utvrdio da je obilježavanje 9. januara neustavno i diskriminatorsko za građane RS koji nisu Srbi.

 

Šta više režim u RS je kao odgovor na odluku Ustavnog suda, uradio kozmetičke izmjene zakona o praznicima, zadržao 9. januar kao praznik, a formalno izbacio vjerski segment te počeo sa ovim pompeznim proslavama i militantnim paradama.

 

Prva je bila upravo u januaru 2016. Zatim je uslijedila nova odluka Ustavnog suda o neustavnosti tog praznika, pa referendum o tzv. danu RS krajem 2016, koji je također proglašen neustavnim, kao i svi njegovi rezultati i učinci.

 

Dodik je zbog tog referenduma i dospio na crnu listu američke vlade. Malo je poznato da su u oktobru 1992. Narodna skupština i Ustavni sud Republike BiH, jedine tada legitimne, legalne i međunarodno priznate državne institucije na teritoriji BiH, ukinuli i proglasili protivustavnim i nevažećim sve odluke tzv. ‘skupštine srpskog naroda u BiH’ počev od sjednice 24. oktobra 1991, kada je formirana ova pobunjenička skupština, preko sjednice 9. januara zaključno sa 28. februarom 1992, kada je usvojen tzv. ustav RS.

 

Aktuelna koalicija u FBiH ima podršku SAD.  

– Iako američka diplomatija u BiH i regionu za sada podržava neprincipjelnu koaliciju tzv. sedmorke sa Dodikom i Čovićem, vrlo se lako može desiti sličan obrt kao u Crnoj Gori, gdje su nakon tapšanja po ramenu brzo krenula lupanja po čelu.

 

Vašington zasigurno ne podržava disoluciju BiH, ali stav američke diplomatije spram državnog uređenja, suverenosti i mandata države BiH i njene faktičke nezavisnosti od Srbije, nije toliko definisan i čvrst kao po pitanju teritorijalnog integriteta.

 

Za njih BiH će ostati dejtonska sa nepromjenjenim granicama, i u ovakva kakva je sada, i kao unija ili labava konfederacija dva ili tri ili četiri državna entiteta.

 

Mislim da je SDP svjestan ove varijacije, i uz razumjevanje Vašingtona, neće se protiviti pravno-ekonomskim i političkim dogovorima sa Dodikom i Vučićem koji će de facto ili de jure mijenjati karakter države ili koji će osigurati veću intruziju i kontrolu Srbije nad kritičnom infrastrukturom BiH i FBiH.

 

Šta više mislim da će i SDP i NiP aktivno učestvovati u daljoj decentralizaciji i dekoncentraciji državne vlasti, radi konsolidacije političke moći u jednom dijelu FBIH.

 

Procjena ovakvih kretanja odgovara i globalnim neokonzervativnim trendovima usitnjavanja, jakog etno-federalizma u zemljama u razvoju ili tzv. zemljama trećeg svijeta u pred ili post-konfliktnim dinamikama ili zaleđenim konfliktima.

 

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.

 

(DEPO PORTAL/dg)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook



Komentari - Ukupno 77

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!
Prikaži još