Piše: Pavle PAVLOVIĆ

Dok sam sinoć umarao prste od prebacivanja TV programa na daljinskom, jer valjalo je pratiti finalnu tekmu u Kataru i feštu u Zagrebu s dočeka bronzane hrvatske repke, stigla mi je ova zanimljiva fotka od mog prijatelja Brane Likića.

Da u vrhu slike nije pisalo Zlatko Dalić, teško bih pogodio da je preda mnom fotos sada jednog od najpoznatijih nogometnih trenera svijeta. Bez tih slova zaključio bih da je ovo jedna od lijepih uspomena zgodnog igrača u prijeratnom dresu legendarnog mostarskog nogometnog kluba Velež.

...Što duže gledam ovu fotografiju, misli se roje. Kao i nije čudo da je Dalić igrao i za mostarske Rođene, kada je njegovo Livno tako blizu.

Da je iz njega veliki izbornik nedavno, pred put u Katar, pješačio i do obližnjeg Međugorja da posjeti Gospu. Vidi se da mu se to pješačenje isplatilo. Uz to pokazao je da ima izvrsnu kondiciju za primjer nekima od momaka iz njegove selekcije.

Uz sve ovo usudim se pomisliti i da li se ove slike Zlatko Dalić rado sjeća. Da li mu je u nekom albumu? I duboko se nadam da mu ne smeta boja dresa, kao i zaštitni znak Veleža koji je ponosno nosio na grudima sezonu ili dvije. Jer, istorija se ne može brisati.

Ali, vjerujem da mu para uši kada momci iz njegove vrste često u zanosu pobjede zapjevaju onu Tompsonovu "Lijepa li si" u kojoj je i stih "Herceg Bosno, srce ponosno".

I on kao i svi Bosanci i Hercegovci dobro zna kojoj zemlji pripada to što neki zovu Herceg Bosnom.

(DEPO PORTAL/ad)