Prije gotovo 30 godina astronomi su primijetili nešto neobično: sve najsjajnije planetarne maglice u drugim galaksijama imaju približno istu razinu sjaja.

Kako će naše Sunce izgledati nakon što umre? Znanstvenici su dali predviđanja o tome kako će izgledati posljednji dani našeg Sunčevog sustava i kada će se to dogoditi. Ali, bez brige, mi ljudi nećemo biti tu da vidimo Sunčevu smrt. Prethodno su astronomi mislili da će se Sunce pretvoriti u planetarnu maglicu – svjetleći mjehurić plina i kozmičke prašine – sve dok dokazi nisu pokazali da bi moralo biti mrvicu masivnije, prenosi Klik.hr.

Međunarodni tim astronoma ponovno ju je istražio 2018. godine i otkrio da je planetarna maglica doista najvjerojatniji ishod. Sunce je staro oko 4,6 milijardi godina – mjereno prema starosti drugih objekata u Sunčevom sustavu koji su nastali otprilike u isto vrijeme. Na temelju promatranja drugih zvijezda, astronomi predviđaju da će doći do kraja svog života za otprilike 10 milijardi godina. Postoje i druge stvari koje će se dogoditi na tom putu, naravno. Za oko 5 milijardi godina Sunce bi se trebalo pretvoriti u crvenog diva. Jezgra zvijezde će se smanjiti, ali će se njezini vanjski slojevi proširiti prema orbiti Marsa, zahvaćajući pritom naš planet. Ako je uopće još tamo.

Jedno je sigurno: do tada nas više neće biti. Zapravo, čovječanstvu je preostala još samo oko milijarda godina ako ne nađemo novi naseljiv planet. To je zato što se Sunčev sjaj povećava za oko 10 posto svakih milijardu godina. To ne zvuči puno, ali to povećanje svjetline dovest će do kraja života na Zemlji. Naši oceani će ispariti, a površina će postati prevruća za stvaranje vode, piše Science Alert.

Kako će izgledati smrt?

Pokazalo se da je teško utvrditi ono što dolazi nakon crvenog diva. Nekoliko prethodnih studija pokazalo je da, kako bi se stvorila svijetla planetarna maglica, početna zvijezda mora biti do dva puta masivnija od Sunca. Međutim, studija iz 2018. godine upotrijebila je računalno modeliranje kako bi utvrdila da će se, poput 90 posto drugih zvijezda, naše Sunce najvjerojatnije smanjiti od crvenog diva kako bi postalo bijeli patuljak i zatim završilo kao planetarna maglica.

"Kada zvijezda umre, ona izbacuje masu plina i prašine, poznatu kao njezin omotač, u svemir. Omotač može biti jednak polovici mase zvijezde. To otkriva jezgru zvijezde, koja do ove točke u životu zvijezde radi, pa ostane bez goriva i na kraju se isključi i prije nego što konačno umre", objasnio je astrofizičar Albert Zijlstra sa Sveučilišta u Manchesteru u Velikoj Britaniji, jedan od autora rada.

"Tek tada vruća jezgra čini da izbačeni omotač svijetli jarko oko 10.000 godina, što je vrlo kratko razdoblje u astronomiji. To je ono što planetarnu maglicu čini vidljivom. Neke su toliko svijetle da se mogu vidjeti s iznimno velikih udaljenosti koje se mjere desecima milijuna svjetlosnih godina, gdje bi sama zvijezda bila preslaba da bi se vidjela", pojasnio je. Model podataka koji je tim stvorio zapravo predviđa životni ciklus različitih vrsta zvijezda, kako bi se otkrila svjetlina planetarne maglice povezane s različitim masama zvijezda. Planetarne maglice relativno su česte u cijelom vidljivom svemiru, a poznate su maglica Helix, maglica Mačje oko, maglica Prsten i maglica Mjehurić.

'Saznali smo što će biti'

Prije gotovo 30 godina astronomi su primijetili nešto neobično: sve najsjajnije planetarne maglice u drugim galaksijama imaju približno istu razinu sjaja. To znači da, barem teoretski, gledajući planetarne maglice u drugim galaksijama, astronomi mogu izračunati koliko su udaljene. Podaci su pokazali da je to točno, no modeli su bili u suprotnosti s tim, što znanstvenike muči još od otkrića. "Stare zvijezde male mase trebale bi stvarati mnogo blijeđe planetarne maglice od mladih, masivnijih zvijezda. To je postalo izvor sukoba u posljednjih 25 godina", rekao je Zijlstra.

"Podaci su govorili da možete dobiti svijetle planetarne maglice od zvijezda male mase poput Sunca, modeli su rekli da to nije moguće, sve manje od otprilike dvostruko veće mase od Sunca dalo bi planetarnu maglicu preslabu da bi se vidjela", pojašnjava.

Modeli iz 2018. godine riješili su ovaj problem pokazujući da je Sunce otprilike donja granica mase za zvijezdu koja može proizvesti vidljivu maglicu. Čak ni zvijezda čija je masa manja od 1,1 puta veće od mase Sunca neće proizvesti vidljivu maglicu. S druge strane, veće zvijezde do tri puta masivnije od Sunca proizvest će svjetlije maglice. Za sve ostale zvijezde između, predviđeni sjaj je vrlo blizu onome što je opaženo.

"Ovo je lijep rezultat", rekao je Zijlstra. "Ne samo da sada imamo način da izmjerimo prisutnost zvijezda starih nekoliko milijardi godina u udaljenim galaksijama, što je raspon koji je izuzetno teško izmjeriti, već smo čak saznali i što će Sunce učiniti kada umre", zaključio je.

(Klik.hr/DEPO PORTAL/ad)