Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damir Arnaut osvrnuo se na formiranje vlasti na državnom i entitetskom nivou, uz konstataciju da se realnost svodi na dvije mogućnosti: "Ili će neko 'počistiti' dvije noge iz etno-korumpiranog tronošca, ili će Čoviću dati "lopovsku". Njegovo saopćenje prenosimo u cjelosti. 

Iskazana želja Dragana Čovića da vlast formira sa strankama koje imaju većinu u etničkim klubovima u državnom Domu naroda je potpuno očekivana kada su u pitanju i taktički i strateški interesi HDZ-a. S obzirom da će SDA i SNSD imati po tri delegata u bošnjačkom i srpskom klubu, ova taktika bi mu osigurala podjelu plijena umjesto programa, neusvajanje antikoruptivnih mjera i zakona, zadržavanje privilegija, te – što je za njega, Izetbegovića i Dodika najbitnije – „nečačkanje“ svih njihovih dosadašnjih dealova.

Čovićeva strategija je po državne interese još opasnija jer pokušava nametnuti princip da se vlast formira ne na osnovu rezultata u građanskom, Predstavničkom domu, već na osnovu etničkih većina u klubovima Doma naroda. Taj princip nije prošao ni u Daytonu, gdje je Dom naroda ciljano isključen iz odlučivanja o uspostavi vlasti na državnom nivou. Šta više, baš zbog svoje etničke isključivosti, Dom naroda je još prije 13 godina u Strasbourgu doslovno proglašen diskriminatornom institucijom. Vlast formirana na osnovu većina u pojedinačnim klubovima u kojim ne mogu sjediti ni Sejdić, ni Finci, ni Pilav, ni Zornić, bi bila nelegitimna.

No dilema nije samo pravne prirode – da jeste, Bakir i Dodik i Čović bi je, kao i sto puta do sada, jednostavno zaobišli. Nepremostiv problem mu, pak, predstavljaju same brojke u građanski izabranim organima. Čović, Bakir i Dodik, naime, skupa kontrolišu jedan glas u Predsjedništvu BiH, a za predlaganje mandatara su potrebna dva. Istovremeno, u Predstavničkom domu nemaju 22 glasa koliko je potrebno za potvrdu Vijeća ministara BiH.

Iako na entitetskom nivou Dom naroda ima ulogu u formiranju vlasti i iako je HDZ na tom nivou stoga nezaobilazan, Čović na ovim principima ne može formirati ni Federalnu vladu jer HDZ i SDA neće imati 50 poslanika u Predstavničkom domu.

Brojke su za ovaj korumpirani tronožac neumoljive. Jedino pitanje je hoće li neko Čoviću dati „lopovsku“ ili će mu izbiti dvije noge na koje se „legitimni“ već decenijama oslanja. Kako Trojka definitivno neće sa SDA, a dobrom dijelu ne pada na pamet uvlačiti se u bilo kakvu priču sa Dodikom, jedino DF i Željko Komšić imaju kapacitet za oboje.

Ako opet prihvate da budu dio „Bakirove bošnjačke kvote“, kako je Čović taj aranžman opisao prije četiri godine, DF će etno-korumpirani tronožac dovesti do 24 državna i 55 entitetskih mandata i održati ih na oba nivoa. Ako odu sa Trojkom i saveznicima, Čovićeva uslovljavanja će ostati puste želje, a „ni Schmidtov zapis ništa pomoć' neće“. Šta više, samo ta kombinacija bi otvorila mogućnost da trenutna opozicija iz Republike Srpske uđe u vlast na državnom nivou. Vlast zasnovana na antikoruptivnom programu bi u tom slučaju imala najanje 25 na državnom i 68 na Federalnom nivou. HDZ nas ne bi mogao zaobići, kao što njega niko ne može zaobići, ali u ovoj kombinaciji Čović više ne bi bio faktor.

Kao predsjedavajući Istražne komisije – bez sumnje najučinkovitijeg parlamentarnog tijela u istoriji post-Daytonske Bosne i Hercegovine – sam se uvjerio da tronožac pada kada se svede na jednu nogu. Samo jedan primjer – iako SDA članica Istražne komisije nije podržala prijedlog za smjenu Josipa Grubeše – najgoreg ministra pravde BiH ikad – preglasali smo je sedam na prema jedan. Nisu bili faktor. No, kada je taj prijedlog stigao u Predstavnički dom, SDA, HDZ i SNSD su Grubešu spasili sa dva glasa viška. Taj višak Bakir, Dodik i Čović više nemaju. Hoće li im neko dati „lopovsku“, ili će im dvije noge „počistiti“, će odrediti sudbinu ove zemlje ne samo za iduće četiri godine, već puno duže.

Ovo iznad su realnosti. Sve ostalo – poput teza da je moguće i HDZ i SNSD ostaviti van vlasti tako što će RS opozicija koalirati sa SDA, da će DF ostati opozicija i Trojci otvoriti neke druge mogućnosti, da su se HDZ90 i SDP mogli ujediniti u SBK i dati šestog hrvatskog delegata, te more drugih, su naučna fantastika. U koju treba pretvoriti i Čovićeve želje da vlast formira na osnovu brojki iz etničkog, umjesto građanskog, doma. Nadam se da će razum prevladati. Jer to je, na kraju, i jedini način da se „oštema“ Schmidtova odluka koja počiva na planu da etničko bude iznad građanskog u Bosni i Hercegovini.  

(DEPO PORTAL/mr)