Predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić govorio je za Nacional o užarenoj predizbornoj atmosferi i odnosima u BiH te polemizira s HDZ-om BiH o postojećem izbornom zakonu.

Predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) BiH Nermin Nikšić rođen je 1960. godine u Konjicu. Diplomirao je pravo te je od 1988. do 2000. godine radio u Općini Konjic. U ratu je bio časnik Armije BiH. Od 2000. godine do danas zastupnik je Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, postao je 2011. premijer Federacije BiH, a tri godine kasnije predsjednik SDP-a BiH, potvrdivši položaj predsjednika stranke u dvama uzastopnim stranačkim izbornim ciklusima. U razgovoru za Nacional govorio je o atmosferi pred izbore u BiH, zahtjevima za izmjenom izbornog zakona te izgledima kandidata SDP-a BiH Denisa Bećirovića.

Kako ocjenjujete predizborni proces manje od dva tjedna prije izbora u BiH? Prijeti li atmosfera u BiH nemirima?

Predizborni proces obilježen je uobičajenim predizbornim folklorom. Nažalost, uigrani scenarij nacionalističkih stranaka pred izbore u određenoj mjeri doprinosi destabilizaciji. Matrica po kojoj se jedni pred izbore “opet” odcjepljuju, drugi kao formiraju etnički entitet, a treći, eto, ne daju ni jednima ni drugima i prijete borbom, film je koji se u Bosni i Hercegovini uporno reprizira svake dvije godine, uoči svakih izbora. Ne bih rekao da postoji prijetnja nemirima iako uvijek postoji latentna opasnost od sporadične eskalacije i incidenata u atmosferi koju kreiraju vladajuće stranke. Govorimo o strankama koje se bez problema poslije izbora dogovore o raspodjeli plijena, a onda tri godine jedne drugima glume neprijatelje. Za razliku od njihova ispraznog populizma, SDP se i ovoga puta fokusirao na prezentiranje svog izbornog programa. U tom programu nudimo rješenja za pitanja koja su stvarni vitalni interes svih građana Bosne i Hercegovine, kao što su poboljšanje životnog standarda, ekonomski razvoj, reforme na putu k Europskoj uniji i NATO-u, socijalna pravda, zdravstvo za sve, obrazovanje… Nažalost, teško je učiniti da se glas razuma i racionalne politike čuje u kakofoniji galame i lupanja u ratne bubnjeve onih koji su onda kada je bio rat birali profiterstvo, šverc i vlastito bogaćenje umjesto borbe koju sada navodno promiču. Mi ne možemo igrati na njihovom terenu. Od svog koncepta nemamo pravo odustati i uvjereni smo da će to na kraju i građani prepoznati.

Kako biste opisali razliku kandidata za Predsjedništvo BiH iz redova bošnjačkog naroda, kojeg podržava SDP BiH, Denisa Bećirovića i kandidata vladajućeg SDA Bakira Izetbegovića? Što je među njima fundamentalno različito?

To su potpuno dva različita svijeta. Denis Bećirović, potpredsjednik SDP BiH i kandidat za člana Predsjedništva iza kojeg je stalo jedanaest političkih partija, u proteklom mandatu bio je najaktivniji zastupnik u državnom Domu naroda. U istom tom tijelu sjedio je i Bakir Izetbegović. Po službenoj statistici, Denis Bećirović je imao preko 330 parlamentarnih aktivnosti u odnosu na 30 Izetbegovićevih. Da ste vi poslodavac, kome biste od dvojice kandidata dali prednost? Naravno, pored statističkih pokazatelja koji govore u Denisovu korist u svim prethodnim mandatima, tu je i idejna razlika. Denis Bećirović je kandidat koji ima želju i ambiciju predstavljati sve građane svoje države i svima biti jednako na raspolaganju. To je čovjek koji je podigao glas protiv povećanja plaća dužnosnicima za koje su SDA i Bakir Izetbegović glasali. Predložio je u Domu naroda ukidanje akciza na gorivo kako bi ublažio udar inflacije na građane, što je vladajuća većina opstruirala. Mogao bih vam sada jako dugo nabrajati… Nije Denis, već je Bakir na čelu stranke koja je sukrivac za odlazak pola milijuna građana iz BiH, a onda nam je hladno poručio da će ih zamijeniti robotima. Bakir Izetbegović je na plakatu sakrio vlastito ime i naziv stranke koju vodi, a kampanju gradi na prošlosti i na imidžu svog rahmetli oca, dok Denis Bećirović nudi svoju biografiju, svoj plan i viziju. Izetbegović je na čelu stranke čiji su najistaknutiji članovi na crnim listama i optuženičkim klupama. Američka administracija prozvala je SDA, a samim tim i Izetbegovića, za prikrivanje i zaštitu korupcije i kriminala. To je još jedno nabrajanje koje bi moglo ići unedogled. Na kraju, čovjek se zapita kako netko tko je direktno slagao i upropastio mogućnost revizije tužbe protiv Srbije za genocid, može uopće biti kredibilan kandidat za člana Predsjedništva? Ako ga Denis uvjerljivo ne pobijedi, onda se stvarno trebamo zabrinuti za duhovno stanje birača u svojoj zemlji.

Izetbegović i Bećirović ne razlikuju se u jednome: obojica se žestoko protive promjeni izbornog zakona BiH kako ga traži Hrvatski narodni sabor BiH. Zašto? Nemaju li Hrvati pravo birati svoje predstavnike? Tvrdnja da zahtjev za “građanskom BiH” nije ništa drugo do paravan za bošnjačku dominaciju, ključni je argument za zahtjeve HNS-a. Kako odgovarate na te zahtjeve? Kako biste prosječno obaviještenom građaninu Hrvatske, koji probleme u BiH razumije vrlo površno, objasnili tvrdnju da Hrvatima ne treba dati pravo da biraju vlastite političke predstavnike?

Bosanskohercegovački Hrvati su i moj narod, dio mog identiteta i moje države. Ne pristajem na to da itko kaže da mu je više stalo do njihovih prava od mene ili bilo kojeg člana SDP-a BiH! Zahtjev SDP-a je da se svim građanima omogući jednako pravo da biraju i budu birani. Danas se, naprimjer, Hrvat, Bošnjak i svako tko nije Srbin ne može kandidirati za poziciju člana Predsjedništva BiH u Republici Srpskoj. Kako to nije problem za HDZ ni za Hrvatsku? Građansko uređenje Bosne i Hercegovine zahtjev je Europskog suda za ljudska prava i uvjet za pristupanje Bosne i Hercegovine EU-u. Nijedna vrsta različitog postupanja koja se isključivo ili u kritičnom obimu zasniva na etničkom porijeklu pojedinca, ne može se objektivno opravdati u suvremenom demokratskom društvu koje je izgrađeno na principima pluralizma i poštovanja različitih kultura. U vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe u Daytonu, na terenu je došlo do vrlo krhkog primirja te je cilj tih odredbi bio zaustaviti brutalni sukob obilježen genocidom i etničkim čišćenjem.

Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode“ kako bi se osigurao mir. Međutim, sada, 27 godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje spornih ustavnih odredbi na snazi. Potrebno je, bez daljnjeg odgađanja, uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, došlo je vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije na temelju etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine. Nema objektivnih kriterija za nečiju etničku pripadnost. To ovisi isključivo o vlastitom samoodređenju osobe.

Zahtjevi za etničkim glasanjem katkad se pravdaju činjenicom da su Bošnjaci u BiH većinski narod.

Da preciziram: rečenice koje sam naveo u prethodnom odgovoru nisu moje autorsko djelo ni plod mojih zaključaka. To su rečenice preuzete iz pet presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kojima je utvrđena diskriminacija u izbornom zakonodavstvu BiH nad građanima ove zemlje. E sada, ako netko zaista želi reći da Europski sud za ljudska prava svojim zahtjevom za uspostavom građanske države zagovara bošnjačku dominaciju ili bilo čiju diskriminaciju, onda ti ljudi imaju problem s vlastitim vrijednosnim sustavom. Dakle, da ponovim, nitko nema pravo bilo kome uskratiti bilo koje pravo, ali isto tako, ne može etnička pripadnost biti kriterij za ostvarivanje političkih prava. Demokracija znači da svatko može birati i biti biran neovisno o svom identitetu, a ne zahvaljujući njemu. Davanje ekskluzivnih prava bilo kome na osnovi identiteta je temeljna definicija rasizma. Naravno, demografska je činjenica da su Bošnjaci najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini. Ako se to problematizira kao činjenica, onda je to jedna dosta opasna teza koja graniči s nekim dosta nazadnim ideologijama iz prošlosti.

Također, nitko na osnovi toga što je etnička većina ne može koristiti tu činjenicu za diskriminiranje bilo koje manje brojne grupe. Svaki građanin mora imati zagarantirana identitetska, građanska i politička prava. Međutim, ta prava se svugdje u Europi osiguravaju kroz zakonska rješenja, a ne kroz izborni model. Sada ću iznijeti stav koji zastupam u razgovorima o izmjenama izbornog zakonodavstva s međunarodnim dužnosnicima: naš cilj je EU. SDP BiH je u tolikoj mjeri fleksibilan da je spreman odmah, na neviđeno, potpisati uvođenje izbornog modela i izbornih principa iz bilo koje od država članica EU-a. Štoviše, evo da tu odem i korak dalje, spremni smo dati mogućnost vladajućim etnonacionalnim strankama da odaberu izborni model bilo koje članice EU-a i mi ćemo ga prihvatiti. Može li korektnije od toga?

Zašto SDP BiH nema svog kandidata za Predsjedništvo BiH iz reda hrvatskog naroda? U proteklim godinama mogli ste profilirati kandidata koji bi zagovarao politiku kompromisa između bivšeg SDP-ovca Komšića i HDZ-a BiH, ali niste. Zašto?

Da budem jasan, SDP bi najradije da se bira jedan predsjednik BiH na teritoriju cijele države, ali nažalost to nije moguće u ovom trenutku. Također, nije realno ni da imamo svih troje kandidata jer na temelju takvog izbornog zakona naši kandidati u Federaciji praktično bi se obraćali istom biračkom tijelu. Dijeljenje glasova SDP-a i partnera na dvoje kandidata značilo bi da vjerojatno nijedan ne bi bio izabran. SDP BiH je u Republici Srpskoj ponudio građanima tog dijela Bosne i Hercegovine našeg Bosanca i Hercegovca, potpredsjednika SDP BiH Vojina Mijatovića. Građanima Federacije, u partnerstvu s 10 opozicionih stranaka, ponudili smo Denisa Bećirovića, također potpredsjednika SDP-a, kao kandidata za člana Predsjedništva. Dakle, ponudili smo kandidate svim građanima, pa i Hrvatima u svakom dijelu Bosne i Hercegovine.

Dozvolite da iskoristim ovu priliku da pozovem i Hrvate u Republici Srpskoj da glasaju za Vojina Mijatovića, koji se za prava obespravljenih Hrvata, Bošnjaka i svih drugih bori gorljivije od bilo koga. HDZ BiH u Republici Srpskoj ima potpredsjednika tog entiteta već osam godina. Znate li možda njegovo ime, a da ne morate guglati? Znate li i za jednu njegovu inicijativu, barem za prava Hrvata ako ne i drugih naroda i građana? A za Banjalučanina Vojina Mijatovića i njegovu borbu za Bosnu i Hercegovinu ravnopravnih građana svi znaju. Isto tako, pozivam sve građane Federacije, uključujući Hrvate, da svoj glas daju Denisu Bećiroviću. Denis Bećirović će se sigurno dosljednije i iskrenije boriti za njihove interese od bilo kojeg člana HDZ-a.

Uostalom, to i čini sve ovo vrijeme, jednako se bori za prava i bolji život svih građana Bosne i Hercegovine. Dok se Denis Bećirović borio u Parlamentu za ublažavanje posljedica inflacije, HDZ-ovi zastupnici glasali su za povećanje svojih plaća. HDZ-ovi ministri, kao i njihove kolege, imaju astronomske plaće, plaćene troškove, reprezentaciju, voze luksuzne automobile o trošku građana koji su ih birali. Što su učinili za njih? Dragan Čović je bio u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Je li Hrvatima, osim uskog kruga HDZ-ovaca, život bio imalo bolji zbog toga? Zato pozivam svoje sugrađane Hrvate da glas daju Denisu Bećiroviću ako žele na čelu ove zemlje političare koji zagovaraju istinske europske vrijednosti i koji će umjesto šurovanja s Rusijom i Dodikom voditi dijalog s EU-om i SAD-om o pristupanju naše zemlje EU-u i NATO-u. To je vitalni interes svih nas.

Smatrate li da Komšić nepošteno pobjeđuje na izborima: kandidira se “iz reda hrvatskog naroda”, a biraju ga Bošnjaci? Ili vam se to čini dobrodošlim modelom koji bi u BiH trebao biti što češći umjesto da ga se onemogući?

Već sam rekao da moj san nije realan, a sanjam i volio bih da biramo jednog predsjednika. Glasao bih za Denisa, ali vjerujte, najmanje zato što je Bošnjak. Kad se Denis ne bi kandidirao, glasao bih za Vojina i uopće mi ne bi kao Bošnjaku smetalo što bi mi predsjednik države bio Srbin. Ne bi mi smetao ni Željko kao Hrvat.

Vjerujte da bih vam sada mogao navesti niz ljudi koji nisu Bošnjaci, a koji bi sigurno bili dobri predsjednici države, kao što nikada ne bih glasao da mi predsjednik države bude iz bilo koje etnonacionalne stranke jer se to kosi s mojim poimanjem politike i života. Smatrate li da je Afroamerikanac Barack Obama nepošteno pobijedio na izborima u SAD-u jer su ga uglavnom izabrali bijelci? Je li pošteno da stanovnici Londona lijeve orijentacije biraju Sadiqa Khana, muslimana, za gradonačelnika sebi i drugim sugrađanima koji su glasali za drugog kandidata? Je li u redu da protestantska većina u Njemačkoj glasa za katolike i druge građane i bira ih u zakonodavnu vlast? Pita li itko u demokratskim društvima ikoga kakva mu je vjerska ili etnička struktura glasača? Zato smatram i da Komšić na izborima pobjeđuje pošteno.

Milorad Dodik i njegova politika čine se nepobjedivi na izborima u BiH. Potvrdi li Dodik i učvrsti svoju vlast, možemo očekivati nastavak separatizma i jačanja zahtjeva za odvajanjem RS od BiH. Što u tom slučaju? Može li se SDP tome suprotstavljati i kako?

Dodikova politika nije uvijek bila ovako radikalna, ali u posljednje vrijeme jest, nažalost, i pobjeđivala je. Možda pobijedi i na ovim izborima u dijelu Bosne i Hercegovine, ali zato doživljava težak poraz u Ukrajini. Ne pravim tu poveznicu slučajno. Gorivo Dodikova separatizma je podrška Rusije, koja potiče destabilizaciju i stvaranje neuralgičnih točaka u Europi, odnosno parasustava po uzoru na Abhaziju, Krim ili Južnu Osetiju. To pokušavaju u suradnji sa Srbijom preko Dodika učiniti u Bosni i Hercegovini. Nažalost, čine to uz svesrdnu asistenciju HDZ-a BiH koji je u državnom parlamentu, s Dodikom, prvo glasao protiv zakona o zabrani negiranja genocida, a onda blokirao usvajanje rezolucije koju je predložio SDP o osudi ruske agresije na Ukrajinu. Čak je i premijer Plenković našao opravdanje za takvo glasanje jer se radilo o prijedlogu SDP-a. To vam je razlika između nas i njih. Mi ne kalkuliramo i ne politiziramo kada mislimo da je nešto ispravno, podržat ćemo bez obzira na to od koga prijedlog dolazi. Agresiju na Ukrajinu predsjednik HDZ-a BiH naziva “oružanim sukobom” izbjegavajući pojam agresije. HDZ u Bosni i Hercegovini također promiče koncept formiranja parainstitucija, što odgovara ruskim principima destabiliziranja prilika u srcu Europe.

SDP BiH bori se protiv Dodikove politike svojim kandidatima na izborima u entitetu RS. Borimo se opsežnom diplomatskom ofenzivom preko svojih sestrinskih stranaka iz Strake europskih socijalista s kojim smo na stalnoj vezi. Borimo se preko zastupnika sestrinskih stranaka u Bundestagu i ostalim europskim parlamentima koji se bore za interese Bosne i Hercegovine te artikuliraju poruke i na temelju informacija koje im mi dostavljamo. Uvezali smo mrežu prijatelja Bosne i Hercegovine u inozemstvu koja dosta efikasno zagovara pozitivne reforme i jačanje države Bosne i Hercegovine.

(DEPO POORTAL/dg)