Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damir Arnaut reagovao je na polemiku koja se ovih dana vodi između Islamske zajednice i različitih političkih stranaka. Njegovo saopštenje u nastavku prenosimo u cjelosti:

Naša stranka je gotovo jedina politička organizacija koja se nije uključila u polemiku koju u proteklim danima sa Islamskom zajednicom (IZ) vode, ili je pak otvoreno podržavaju, brojne druge stranke sa sjedištem u Sarajevu. Da bude u startu jasno, neću to uraditi ni ovim tekstom jer nijedan taj pristup nije svojstven sekularnim liberalnim demokratijama kakvoj težimo.

 
No upravo zbog te težnje obaveza mi je podsjetiti na greške drugih političkih subjekata koje su Islamsku zajednicu dovele u podređen položaj u odnosu na bar dvije druge konfesije. Konkretno, glavni krivac zbog kog Islamska zajednica još uvijek nema ugovor sa državom BiH, koji duže od decenije imaju Sveta stolica i Srpska pravoslavna crkva (SPC), je SDA. Ironično je da se upravo ova stranka nada najvećoj političkoj koristi iz ove polemike.

Ukratko, u maju 2008. članovi Predsjedništva BiH Komšić i Radmanović preglasali su Silajdžića i ratifikovali sporazum sa SPC. Silajdžić je uložio veto jer je sporazum bio baziran na odredbi Ustava BiH koji reguliše „međunarodne ugovore“, što je bilo primjereno za Vatikan, ali ne za SPC. Veto je otišao u Klub Bošnjaka Doma naroda Parlamenta FBiH, gdje ga je 11 delegata – 10 iz SDA i 1 iz SDP u kojoj stranci je tada bio Željko Komšić – odbilo potvrditi.
Sulejman Tihić je bio na liječenju u Ljubljani i akcijom je direktno rukovodio Bakir Izetbegović. Neki delegati SDA, predvođeni Besimom Spahićem, su u nekoliko navrata izlazili iz sale i pokušavali Izetbegoviću ukazati na štetnost ratifikacije. Svaki put su se vraćali sa tvrdnjom da je Izetbegović nepopustljiv. Imali su i izgovor: „Bakir ovo vidi kao način da IZ dobije sličan sporazum“. Za čovjeka koji je Dodiku i Čoviću deset godina kasnije „na povjerenje“ dao po četiri delegata u državnom Domu naroda, ovaj opis zvuči nadasve uvjerljiv.   

Punih četrnaest godina kasnije, IZ još uvijek nema sporazum, primarno zbog protivljenja HDZ i SNSD, Izetbegovićevih i Komšićevih koalicionih partnera. Suludo je i upitati da li bi Dodik i Čović bili toliko odlučni u svojim opstrukcijama da obojici, ili barem jednom, ugovor sa vjerskim zajednicama koje njihove stranke podržavaju visi u zraku. Kao što je jasno da je Bakir bar jednog od dva „četvrta delegata“ mogao, da je htio ili znao, istrgovati za sporazum sa IZ.

Druga ironija ove priče je da samo liberalna politika može ishoditi ravnopravan tretman za IZ. Da i oko ovog budem jasan – nisam uopće pobornik državnih ugovora sa vjerskim zajednicama. Smatram ih antitetičnim po principe sekularne države. No, još vrijednijim od sekularizma držim ravnopravnost. Ako jedna vjerska zajednica ima povlašten status, onda ću se zubima i noktima boriti da ga dobiju sve druge. Ne samo IZ, već i Jevrejska zajednica i sve koje to žele.

Moji kontakti sa bosanskohercegovačkim muslimanima u dijaspori – gore od Aljaske do Australije – je da oni cvjetaju u liberalnim demokratijama. Mahom glasaju za lijevo-od-centra politike, a jedan imam u Australiji mi je rekao „ovaj sistem je zasnovan na onom što su istinske islamske vrijednosti, jednakost, socijalna pravda, sloboda.“ Drugi, u Njemačkoj, je naglasio da je „bio iznenađen našom najavom, ali da je na kraju bio pozitivno iznenađen našim stavovima“.

To su opće liberalne vrijednosti koje gajimo. Unikatno za politički diskurs u BiH je da jedini insistiramo na programu. Upravo je činjenica da je prva Fortina vlada bila zasnovana na programu bila razlog da se za opstanak te vlade borim zubima i noktima. I da po treći put ne bude zabune – na taj način sam se te 2008. borio za pravo LGBTI zajednice da organizuje prvi Queer Fest. Uporedio sam to sa mojom borbom za pravo Ilijaza Pilava, Bošnjaka iz Srebrenice, da bude kandidat za člana Predsjedništva BiH. Upotrijebio sam tada – po prvi put u političkom govoru u BiH – frazu da „Evropska konvencija nije švedski sto“.

Program nije, i ne može biti, švedski sto. Hoćete prava za LGBTI zajednicu? Podržite ravnopravnost IZ sa Vatikanom i SPC. I obrnuto. Hoćete brisanje ustaškog pukovnika Rafela Bobana iz ulice u Grudama? Podržite uklanjanje ustaškog pukovnika Sulejmana Pačariza sa Alipašinog i četničkog vojvode Đujića iz Lukavice. Hoćete u vlast? Prvo program, onda fotelje.

Ovo nudimo. Jedini. I sto puta je bolje od „hoćete četvrtog delegata, dajte nam Klinički centar“ ili „bolje ja nego Čović“. U interesu je ne samo svih redovnih članova IZ, već i svih građana Bosne i Hercegovine koji hoće jednak tretman, a ne nastavak privilegija - navodi Arnaut u svom saopćenju.

(DEPO PORTAL/ad)