Izvor: Politicki.ba

Piše: Sejo Numanović

Prije nego li je jučer otpisao odluku kojom mijenja odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, Christian Schmidt je imao sastanak sa predstavnicima, odnosno čelnicima nekoliko političkih stranaka iz entiteta F BiH.

Tokom tog susreta, kako su odmah prenijeli medijima, visoki predstavnik je galamio i lupao šakama o sto.

Danas sam imao - i objavio - intervju s njim.

U jednom momentu i predamnom je zagalamio.

Kritizirao je Bakira Izetbegovića, predsjednika Stranke demokratske akcije, zbog izjave koju je on - Schmidt - ocijenio ratnohuškačkom.

Novinarstvom se bavim cijeli svoj život.

Nikada nisam doživio da visoki predstavnik galami predamnom (ne na mene!).

Epizoda u kojoj Schmidt galami u mom prisustvu, s jedne strane, stvorila je dojam da je frustriran.

A još nije ni puna godina kako je visoki predstavnik.

Ako je frustiran, to bi moglo biti zato što jučer nije potpisao cijelu odluku. Dakle i onaj dio zbog kojeg su građani, u datim okolnostima, masovno protestirali pred OHR-om. Tih tri posto, kao prag za izbor u Dom naroda Parlamenta entiteta FBiH, te selektivna primjena popisa iz 1991., odnosno 2013. godine, Schmidt je morao ostaviti za neka "bolja vremena".

A "bolja vremena" neće doći!

S druge strane, njegova "vriska" predamnom ponukala me je da pomislim da mu je stalo. "Planuo" je i pominjao rat prije 30 godina i žrtve. Iz njegovog grlatog istupa kao da je jurio vapaj - "nemojte opet, nikome neće donijeti dobra".

Priznajem, imao sam dosta vremena za razmišljanje tokom ovog intervjua u kojem se Schmidt trudio da govori, ali da malo šta ili ništa ne kaže.

Schmidt je sjedio prekoputa mene najčešće s prekriženim rukama na prsima. Moja prva reakcija na tu scenu bila je da "nešto krije".

Naravno da vam niko i nikada tokom intervjua neće reći sve što misli. Niti je to moguće.

Schmidt se, tokom razgovora sa mnom, trudio da bude što zatvoreniji.

Je li to i zato što je jučerašnjim parcijalnim nametanjem razočarao sve?

Nije tajna da su neki ljudi u State Departmentu, ali i u britanskom Foreign office-u, željeli da Schmidt nametne baš ono što je procurilo u medijima.

I sam Schmidt je bio voljan to uraditi.

No, burne reakcije i protesti, te uporni razgovori, naveli (natjerali?) su ga da promijeni mišljenje i potpiše ono što je potom objavljeno.
 

U bošnjačkom i bosanskohercegovačkom političkom korpusu prigušeni trijumf, ali i skriveno razočarenje.

Zna se da je Schmidt pitao i njih za paket koji namjerava nametnuti. Dobio je skoro pa konsenzualni pristanak. Naravno, ni na to pitanje nisam dobio (iole jasan) odgovor. Iskreno, iznenadio bih se da mi je potvrdio ono što je jedna od javnih tajni ove epizode korištenja Bonskih ovlasti.

A onda su mu neki od tih pod prozor doveli demonstrante.

To da su ga neki bosanskohercegovački političari "izdali" teško da će Schmidt ikada reći. I to se tretira kao "politički bonton".

I dok je tako Schmidt govorio kako je odgovarao na moja pitanja, gledao sam ga i u glavi vraćao razgovore iz prethodnih dana sa brojnim sagovornicima na temu nove impozicije.

Nekih 24 sata prije nego će potpisati sada već četvrtu "bonsku mjeru" u manje od godinu dana, znao sam šta je odlučio.

Već sam napisao da je Politicki.ba dobio iznenađujuće puno potvrda da mi je informacija tačna.

I prije je znalo "procuriti" iz OHR-a. I nije to ništa čudno, procuri i iz Bijele kuće!

Ali ovog puta kao da su se svi utrkivali da dojave da se Schmidt koleba, da se "prepao", da je "nariban"...

Taj neproglašeni frontalni udar na visokog predstavnika iz njegovog uskog okruženja doveo je i do spekulacija o tome hoće li, ako hoće, kada će biti smijenjen i ko bi ga naslijedio.

Niz sagovornika upućivalo me je na to da bi odluka o odlasku Schmidta bila dosta jednostavna.

"On nije ispunio zadatak. Teško da može ostati.
A i nije problem. Sada imamo cijeli niz izaslanika za zapadni Balkan. Uskoro neće biti države EU koja drži do sebe da neće imati nekog takvog službenika", govorio mi je jedan od diplomarskih izvora.

I tokom tog razgovora isplivala je njegova ideja - Stuart Peach!

Specijalni izaslanik Velike Britanije za zapadni Balkan bi, kaže on, bio "savršeno rješenje".

Analizirajući svoju ideju elaborirao je da se Peach dosađuje, a da Britancima uopće ne bi bilo mrsko da "opravda plaću".

Potom je prostrujalo drugo ime - Miroslav Lajčak.

Nastavak teksta čitajte ovdje...

(DEPO PORTAL/ad)