Izvor: Jutarnji.hr
Piše: Igor Tabak

Sam kraj petog mjeseca intenzivnog ratovanja u Ukrajini dočekali smo kako u svjetlu nastavka međunarodne vojne pomoći Ukrajini, tako i s očiglednim znakovima parcijalnog popuštanja EU/NATO država Ruskoj Federaciji po pitanju mijenjanja detalja primjene već uvedenih sankcija. Što se pomoći tiče, zadnjih dana u javnost izlaze detalji dogovora na skupu nazvanom „Ramstein 4“, koji je Kontaktna skupina za obranu Ukrajine održala virtualno u srijedu 20. srpnja.

Dok se ondje čulo o nastavku vojne pomoći SAD-a, čije se detalje očekivalo do kraja ovoga tjedna, spomena je bilo i o civilnoj pomoći koja bi trebala osigurati nastavak funkcioniranja ukrajinske države u produljenim ratnim okolnostima. Iako je bilo govora kako će se ponešto ograničiti objavu konkretnog sadržaja buduće vojne pomoći Ukrajini, to naravno nije spriječilo pojedine države da samostalno nastave na te teme izlaziti u javnost.

Tako je britanski ministar obrane Ben Wallace u svom govoru pred parlamentom istaknuo kako tijekom idućih tjedana Ujedinjena Kraljevina planira u Ukrajinu poslati više od 20 haubica M109 kalibra 155mm, više od 36 haubica L119 kalibra 105mm, dodatne topničke radare, više od 50.000 granata za staro ukrajinsko topništvo sovjetskoga podrijetla, te preko 1600 komada protuoklopnoga oružja zajedno s velikim brojem dronova – posebno onih tipa „kamikaze“.

Za razliku od UK, iz Njemačke, koja već mjesecima svašta obećava, a bitno manje šalje put Ukrajine, samo dva dana ranije se čulo riječi ministrice obrane Christine Lambrecht kako „Ne možemo dati mnogo više opreme i oružja Bundeswehra“, budući da Njemačkoj navodno ponestaje mogućnosti daljnjeg pružanja vojne pomoći napadnutima. No ostaje najava isporuka sustava IRIS-T ravno iz tvornice, što će biti najranije krajem ljeta.

Nije zgorega napomenuti da je samo dva dana nakon takvog njemačkoga stava uslijedilo otvaranje desetak dana obustavljenog „Sjevernog toka 1“, na kojem je obavljeno održavanje. U zamjenu za rusko otvaranje oko 40 posto kapaciteta ovog plinovoda, Njemačka je praktično pa iznudila povratak sankcijama blokiranih turbina iz Kanade, koje su još u transportu prvo u Europu, a onda i u Rusiju.

No, kako su europska skladišta plina puna tek na oko 62 posto (a za hrvatsko skladište se prije koji dan čulo da je na 38 posto popunjenosti), itekako se postavilo pitanje stanja opskrbe tim energentom ove zime. Zato i nije začudio prijedlog koji je Europska komisija objavila 20. srpnja da se zemlje članice potakne na dragovoljno smanjenje potrošnje plina za 15 posto od idućega mjeseca. No, već prve reakcije na ovakve mjere, navodno prvenstveno usmjerene na olakšavanje njemačkoga suočavanja s manjkovima plina, bile su burne. Dok se od Terese Ribere, španjolske ministrice za ekološku tranziciju, čulo izričito odbijanje takvih ideja praćeno komentarom: „Za razliku od nekih država, mi Španjolci nismo živjeli preko svojih mogućnosti, s energetskoga gledišta“ – izgleda da je ove ideje o linearnim uštedama širom Unije odbio klub sastavljen od Grčke, Italije, Španjolske i Portugala, ali i Poljske, te Mađarske.

Dapače, Mađarska je tu izgleda krenula u svojevrsnu nacionalnu kampanju po pitanju Ukrajine i ruskoga plina. Prvo je u utorak, 19. srpnja Levente Magyar, zamjenik ministra vanjskih poslova Mađarske, konstatirao kako je njegova zemlja nakon pet mjeseci rata u Ukrajini možda ipak spremna dopustiti da pomoć, uključujući i oružje koje šalju druge države, prolazi kroz njezin teritorij. Dok su do sada letovi s pomoći za Ukrajinu ponekad radili ogromne zaobilaske oko Mađarske, posebno u dolasku iz Turske ili s Bliskoga Istoka, Magyar je dometnuo: „U isto vrijeme, sama Mađarska neće isporučivati svoje oružje - to je naša strateška pozicija“, dok je ipak ustanovio kako su također spremni prihvatiti civilno i vojno osoblje iz Ukrajine na liječenje, smjestiti ukrajinsku djecu u mađarska lječilišta, te osigurati 1.000 stipendija za ukrajinske studente na mađarskim sveučilištima.

Drugi korak mađarske strategije ispao je usmjeren prema Rusiji te bitno diskutabilniji – odigran je jučer, kada je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto osvanuo u Moskvi na sastanku s ruskim kolegom Sergejem Lavrovom. Cilj susreta je navodno bio u mađarskim željama da se „poveća opseg opskrbe ruskim plinom“, o čemu je Budimpešta svoga ministra i pregovarački ovlastila, mimo čitavog ostatka Europske unije. Naravno, kakvi god da su bili sami razgovori, s ruske strane su sve navedeno odmah iskoristili i za slanje poruka te ratnu propagandu.

Tako je Lavrov s Mađarima skromno zaključio da će „Zapad jednoga dana shvatiti koliko je kontraproduktivno i opasno opskrbljivati Ukrajinu oružjem, te poticati Kijev na ‘lude akcije‘“, dok se od Putina tek čuo komentar na njemačka petljanja oko povratka turbina za „Sjeverni tok“ – da Kanada zapravo nije ni htjela vratiti turbine s remonta, ali ne zbog vojne „specijalne operacije“ Rusije u Ukrajini, već zato što sama proizvodi naftu i plin – implicirajući da je ovom primjenom sankcija zapravo suzbijala rusku konkurenciju.

Za razliku od svog ovog EU petljanja po pitanju energenata, Turska je svoju vlastitu igru s Ruskom Federacijom izgleda danas okrunila određenom dozom uspjeha, kada je nakon dva mjeseca pregovora u Istanbulu potpisan sporazum o otvaranju crnomorskih luka za izvoz žita iz Ukrajine i Rusije, te umjetnih gnojiva iz Rusije. Dakle, pod patronatom organizacije Ujedinjenih naroda, tu je Ruskoj Federaciji opet olabavljen sankcijski režim, ne bi li se istim putem spriječilo prehrambenu krizu svjetskih razmjera. Ovim putem je Ukrajini omogućen izvoz iz luka Odesa, Černomorsk i Južni, a uspostavljen je i Koordinacijski centar u Turskoj, koji bi primjenu ovog sporazuma trebao kontrolirati u hodu.

Ako bi se ovaj mehanizam pokazao dobrim, moglo bi ga se krajem listopada i dalje produžiti, a brodovi koji bi žito i umjetno gnojivo transportirali pod njegovim okriljem bili bi idućih 120 dana pod režimom „prešutnoga primirja“. Ukrajinska plovila će tu nastavili koristiti posljednjih tjedana otvorene obalne rute za izlazak do Bospora, gdje bi ih kontrolirale mješovite skupine inspektora – da se spriječi njihovo potencijalno korištenje za prijevoz vojnih materijala.

Dok je ovaj sustav provjere uveden da se smiri ruske sumnje – Ukrajina se posljednjih tjedana našla izložena i insinuacijama s ruske (ali i zapadne) strane – da barem dio primljenog oružja na neki način preprodaje dalje, bilo svom ratnom protivniku ili kriminalnim krugovima u Europi.

Iako se više puta čulo da takve priče o švercu s bojišta baš i ne drže vodu, posebno kad je riječ o težoj i posebnijoj vojnoj tehnici (uz spomen i posebnog mehanizma kojim NATO partneri određenim elektroničkim sustavima obilježavaju svoje donacije, ne bi li zadržali pregled nad njenim stanjem i lokacijama) – sada su vlasti u Ukrajini krenule sustavno djelovati na suzbijanju čitave ove teme...

Nastavak vojne analize čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)