Izvor: Dnevno.ba
Razgovarala: V.S.Herceg

Prof.dr. Slavo Kukić godinama, kako i sam kaže, ukazuje na zbivanja i anomalije u bh društvu. Ali, sam to tvrdi, ipak bez posebnog učinka. Ovaj akademik, Posušak i nekadašnji profesor Sveučilišta u Mostaru danas je, kako kaže, u penziji, ali ne i u „mirovini“, jer – ne miruje. U intervjuu za Dnevni list govori o mnogim pitanjima, ali i uzrocima nepromjenjivosti na bolje. Ipak, kaže da je optimist kada govori o budućnosti.

Čekamo još jedne izbore u povijesnoj inflaciji, ali nema bunta građana?

– Pitanje društvene letargije je i sama neprijatelj BiH i njezina svijeta. Njezini uzroci su kompleksni. Dio njih je u činjenici da su etnonacionalističke oligarhije u prethodnih 30 godina jedan dio građana interesno vezale za sebe uhljebljujući ih u državnoj upravi na svim razinama, državnim agencijama i javnim poduzećima, i taj socijalni sloj im je vjeran. Ne zbog uvjerenja kako one rade dobar posao, nego zbog straha da će, budu li poražene, pod znak pitanja doći i privilegije koje sam uživa.

Dio uzroka treba tražiti u činjenici da BiH na godišnjoj razini gubi na stotine tisuća mladih, obrazovanih ljudi koji, zbog stava da u vlastitoj domovini ne mogu ostvariti pravo na život dostojan čovjeka, pakiraju kofere i s obitelji odlaze s kartom u jednom smjeru. Uostalom, od popisa 2013., BiH je prema procjenama napustilo preko milijun ljudi i taj intezitet se ne gubi. Što je još važnije, radi se o liberalnom društvenom sloju, građanima koji nisu skloni hrvatsko-srpsko-bošnjačkim nacionalnim trubama i trubadurima, a njihovim odlaskom se kritična masa za društvene promjene, umjesto da raste, dodatno urušava.

Zapravo, na prste dviju ruku možete pobrojati one koji otvoreno govore o postojećim etnonacionalnim podjelama kao zlu koje BiH svaki dan sve više uništava

Dio uzroka treba tražiti i u sve upitnijoj ideološkoj platformi političkih partija koje se same nominiraju kao građanske. Udaranje u nacionalne gusle je pojavnost prema kojoj su i one, ili barem dio njih, sve benevolentnije. To po zakonu spojenih posuda, jača etnonacionalnu platformu i dodatno urušava BiH kao društvo građana. Ali, bez odgovornosti nije ni bh intelektualna kasta. Ona bi morala funkcionirati kao neka vrsta društvene savjesti, a najveći njen dio ili je umrežen s tri nacionalističke hobotnice ili je odlučio,zbog svega što nam se događa, biti indiferentan.

Koliko je na mostarskom sveučilištu onih koji grade kritički odnos prema politici međunacionalnih konflikata i izazivanja međunacionalnih konfrontacija, a koliko ih je u poziciji najobičnijih sluga Čovića i sustava političke moći kojeg je izgradio? A tako je i na drugoj i trećoj strani. Zapravo, na prste dviju ruku možete pobrojati one koji otvoreno govore o postojećim etnonacionalnim podjelama kao zlu koje BiH svaki dan sve više uništava.

Izetbegovic, Čovic, Dodik, Komšić… ljudi su koji godinama obilježavaju javni prostor i živote bh građana. Do kada?

– Do kada? Dok god im, i njima i svima ostalima, građani daju zeleno svijetlo. A zeleno svijetlo će dobiti i na slijedećim parlamentarnim izborima. Drugim riječima, bh političari se ponašaju kao i političari u svim drugim dijelovima svijeta – prodaju biračima ono što najbolje prolazi. U američkom slučaju to je pitanje socijalne, porezne i ine politike, ovdje je to pitanje izazivanja nacionalnih strahova koje se pretpostavlja čak i pitanjima elementarnog prava na život. Nije do političara nego do nas. A za njih glasujemo i potom pakiramo kofere i bježimo iz ove zemlje.

Ako ti banditi, uz ono što čine svih ovih godina, nemaju osjećaj nikakva straha za ono što bi ih moglo sustići, to je moguće protumačiti jedino na način da su zarobili mozak obična čovjeka i njihovu sigurnost da će im, kakve god gadarije radili, taj isti u listopadu opet dati glas

Napisali ste nebrojeno kritičkih tekstova upravo na navedenu četvorku. Je li imalo smisla?

– Imalo je smisla što se moje savjesti i duhovnog mira tiče. Sve ove godine sam javno govorio ono što o bh. sumornoj stvarnosti mislim. I utoliko mi je savjest mirna. Učinio sam što sam, kao intelektualac, mogao. Je li, međutim, to imalo ikakva učinka? Bojim se da nije. Ja sam, jednostavno, kap u moru, bez mašinerije moći i utjecaja koji me prate i moje poruke su ograničena dometa. Postoji publika, uglavnom obrazovana, liberalna, koja na njih reagira, a ta publika bi se isto ponašala i bez mojih tekstova ili TV i radio nastupa. Najveći dio populacije, neobrazovani, konzervativni, ne reagira ili su reakcije, zbog njihove ideološke zatrovanosti i zatucanosti, negativne. Iz te perspektive je doista pitanje je li taj sav napor u prethodna tri desetljeća imao smisla? Imao je, ako ne zbog činjenice da nije imao snažniji utjecaj na katarzu bh čovjeka, onda barem zbog moga vlastitoga duhovnog mira.

Posljednja u nizu nevjerojatnih vijesti je povećanje plaća političarima za oko 500 KM pod izlikom povećanja plaća policiji, namještenicima… Gdje je granica?

– Za tu vrstu beskrupuloznosti postoji samo jedna kvalifikacija – banditizam. Nevjerojatno je s kojom lakoćom te moralne hulje, koje bi ovdje oživljavale etičke kodekse iz srednjeg vijeka, objašnjavaju javnosti zašto su sebi „morali“ povećati plaću za cifru koja premašuje primanja mase sirota svijeta, i da se pri tome ni ne zacrvene. Kao, „sve što su učinili je po zakonu“. Još značajnije, sve to čine uoči parlamentarnih izbora i pri tome uopće ne strahuju da bi im se ta vrsta moralnoga banditizma mogla vratiti kao bumerang. Nažalost, to svjedoči da je mali čovjek ovog prostora neobično pogodan objekt za gebelsovski tretman, ispiranje mozga koje mu eliminira moć rasuđivanja. Jer, ako ti banditi, uz ono što čine svih ovih godina, nemaju osjećaj nikakva straha za ono što bi ih moglo sustići, to je moguće protumačiti jedino na način da su zarobili mozak obična čovjeka i njihovu sigurnost da će im, kakve god gadarije radili, taj isti u listopadu opet dati glas. To je poražavajuća spoznaja i govori kako smo daleko i od građanske svijesti i od građanskoga društva, zarobljeni u plemenskoj kolektivističkoj logici u kojoj je moralnim huljama sve dopušteno.

Kakvo je to domoljublje ili bolje kazati samoljublje?

–Kakvo domoljublje? Zar je domoljublje uništavanje Sokola i osam tisuća radnih mjesta kako bi vlastite džepove napunila grupica hohštaplera? Zar je domoljublje uništavanje Aluminija iz istih razloga i mase drugih gospodarskih subjekata uzduž i poprijeko BiH? Naravno da nije. Sve to je dio alkaponeovske pljačke zbog koje ova zemlja sve više zaostaje i za okruženjem i Europom i u prilog tome svjedoče svi podaci i istraživanja kriminala i korupcije, zaposlenosti i životnog standarda, demografskih trendova itd.

Denis Bećirović ima široku stranačku potporu i u prednosti je pred Izetbegovićem. Problem je što je u utrku ušao i Mirsad Hadžikadić koji je bez ikakvih realnih izgleda, ali glasovi koje će uzeti pripadaju bazenu Bećirovićevih

Objavljeni su kandidati za Predsjedništvo. Očekujete li promjene?

– Izvjesno je da će borba za pozicije u državnomu predsjedništvu biti neizvjesnija nego dosadašnje. Ako bi prognozirao, najizvjesniji je ishod u borbi za člana Predsjedništva iz reda Hrvata. Mislim da tu gospođa Krišto nema šansi, dijelom zbog utjecaja Komšića u dobrom dijelu biračkog tijela i zbog činjenice da će veliki dio birača, koji bi inače zaokružio kandidata HDZ-a, zbog nesklonosti prema gospođi Krišto, ili ostati kod kuće ili svoj birački listić učiniti nevažećim. Čini mi se da je njezin maksimum stotinjak tisuća glasova, ne više od toga. Sve ostalo će biti znak da je izborni inženjering opet odradio dio posla.

Kada govorimo o pozicijama iz reda Srba i Bošnjaka, puno je neizvjesnije. U slučaju dvojca Cvijanović - Šarović moguća su oba ishoda. A to ne treba isključiti ni u borbi za člana predsjedništva iz reda Bošnjaka. Denis Bećirović ima široku stranačku potporu i u prednosti je pred Izetbegovićem. Problem je što je u utrku ušao i Mirsad Hadžikadić koji je bez ikakvih realnih izgleda, ali glasovi koje će uzeti pripadaju bazenu Bećirovićevih. No, problem je i u činjenici da je na Izetbegovićevoj strani i Islamska zajednica i da moć pridobivanja glasova koju imaju hodže i imami ne treba ignorirati.

Nastavak razgovora čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)