Izvor: Analiziraj.ba
Piše: Ozren Kebo

SDA I GRAĐANSKA OPCIJA: Odluka opozicione trojke da Bakiru Izetbegoviću na mejdan pošalje Denisa Bećirovića izazvala je oprečne reakcije. Dio javnosti koji je protiv Stranke demokratske akcije razočaran je mlakošću i bezidejnošću kandidata, dok je, suprotno tome, u SDA proglašena narandžasta opasnost. Tako je Alma Omerović, predsjednica Žena Stranke demokratske akcije Sarajevo, poručila da je u toku „džihad našeg vremena“ te dodala: „Predsjedniče, čist nijjet, vjerničko srce i vizija su garant naše pobjede, ako Bog da. Izdajnici imaju zajedničkog kandidata – jer im je mržnja i izdaja jedini zajednički cilj oko kojeg su se okupili.“

Ova žustra reakcija kao da dolazi iz nekih prošlih vremena, kada se drukčije mišljenje tretiralo kao izdaja i neprijateljski čin. I uz sve to neodoljivo podsjeća na davni ispad Alije Izetbegovića koji je svojevremeno opoziciju optužio da se „bori za vlast“! Tad se najvećoj stranci u Bošnjaka moralo objašnjavati da je nastupilo novo doba, da smo iz jednopartijskog prešli u višestranački sistem i da je jedan od svetih ciljeva opozicije upravo borba za vlast.

Još je zanimljivije da je na posljednjem kongresu SDA najavila, a da joj je pri tome malo ko povjerovao, nekakav ideološki zaokret u pravcu građanskog uređenja. To je kongresno građanstvo, evo kao što vidimo, završilo baš onako građanski, pozivom na džihad protiv svih koji ne misle „kao mi“.

Ako bude izbora, fakat će biti zanimljivo. Problem je što u ovom trenutku niko ne zna hoće li ih biti.

DRAGAN ČOVIĆ I NESNOSNA MOGUĆNOST IZBORA: Dragan Čović otkako je na vlasti primjenjuje jedno relativno uspješno političko pravilo. Njegova retorika primjer je uglađenosti i osobne korektnosti, a sve ružno, divljačko, nekorektno, sve što pripada oblasti bijesa i govora mržnje prepuštao je svojim razularenim portalima. Ali, kad se u medijima pojavila informacija da Amerika i Velika Britanija razmišljaju da sankcije s Dodika i njegovog užeg političkog zavičaja prošire i na korito Radobolje, Čović je odjednom napustio višedecenijsku zonu korektnosti, preuzeo stvar u svoja usta i na medijske nagovještaje odgovorio dodikovskim bezobrazlukom: „Ne plašim se američkih sankcija; slušajući ih, dovoljno smo srušili Bosnu i Hercegovinu.“

Ovakva izjava kao da dolazi iz vokabulara tradicionalno nekontrolirane Željke Cvijanović. Toliko je evidentno da dvije glavne separatističke stranke iz Bosne i Hercegovine, HDZ BiH i SNSD, dobijaju instrukcije i ideološke inspiracije iz istog centra da sad već možemo govoriti o dva politička organizma u jednom pakovanju.  

Čović je posljednjih sedmica očigledno s druge strane samokontrole: preko saopćenja HNS-a, što je još jedan njegov alter ego, najavio je i osnivanje trećeg entiteta, u čemu su ga za sada podržali Milorad Dodik, Zoran Milanović i Sergej Lavrov vjerovatno.

JOHANN SATTLER, EKSPONENT ANTIEVROPSKE POLITIKE U BiH: Ako postoji nešto što bi se dalo nazvati evropskim vrijednostima i što bi pritom moglo zadržati minimalnu političku konzistentnost, onda je jasno da Evropska unija sa svojim kompletnim administrativnim aparatom u Bosni i Hercegovini djeluje antievropski. To se prethodnih godina bez mnogo ustezanja moglo reći za šefa Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Lars-Gunnara Wigemarka, a evo sada i za njegovog nasljednika Johanna Sattlera.

Aktuelni šef Delegacije EU ne brani nikakve političke vrijednosti, nego osobne i finansijske interese odmetnutog Dragana Čovića, i to je jasno skoro od samog početka njegovog mandata. Samo je sada jasnije nego ikada prije izbilo na vidjelo.

Ako se desi da izbora u oktobru ne bude, Sattler će biti među zaslužnima za takav rasplet.

MILORAD, HODAJUĆA SIGURNOSNA PRIJETNJA: Milorad Dodik, višestruki povratnik u sankcije, odranije poznat administrativnim organima Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, nastavlja s osebujnom rafalnom paljbom. Svaki mu je istup školski primjer antipolitičkog ponašanja. Pošto je u svađi s elementarnim obrazovanjem, nije u stanju izbaciti iole relevantnu tezu, sve su to prežvakane floskule ekstremne desnice, a i on je svjestan da je uvjerljiviji dok nariče i urla pod šatorima nego kad šalje nešto što bi trebalo biti ozbiljno političko promišljanje.

Najgori su desničari koji tu dođu slijeva i najbolji su ljevičari, da prostite, oni koji su nekad bili desno. Milorad Dodik je u obesmišljavanju ukupnog političkog života na zemaljskoj kugli otišao tako daleko da je neki dan čak spomenuo i kulturu sjećanja, i tako jednom od najosjetljivijih i najsuptilnijih procesa naše postratne stvarnosti oduzeo mnogo od validnosti i legitimiteta. Jer ako on spominje bilo kakvu kulturu, onda s njom nešto definitivno nije u redu.

PRIJEDORSKE IGRE OKO SPOMENIKA: Nešto duboko nije u redu ni s političkom garniturom iz Prijedora, koja ideju spomenika djeci ubijenoj u posljednjem ratu pokušava razvodniti tako što bi to bio spomenik još i djeci ubijenoj u dva svjetska rata iz 20. stoljeća. Na šta imamo reći samo jedno: malo vam je to, braćo i sestre.

Stvarno mislimo da neće biti dovoljno, pa preporučujemo da se zabijete u dokumentaciju i istražite sva ubistva djece na području Prijedora od prahistorije do danas. Tek tako bi spomenička struktura bila zaokružena, a vi još jednom pošteđeni neugodnog suočavanja s istinom.

Tako otprilike izgleda kultura sjećanja kad bude prepuštena interpretaciji divljeg Baje i njegovih podanika.

(Analiziraj.ba/DEPO PORTAL/ad)