Na današnjoj komemoraciji posvećenoj preminulom akademiku prof.dr. Galibu Šljivi, održanoj u hotelu Evropa u organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“, akademik prof.dr. Armin Škrbo, nakon što je pozvao prisutne da fatihom ili na drugi način odaju počast akademiku Šljivi, govorio je o najznačajnijim događajima iz bogate Šljivine biografije.

Nakon toga je započelo predavanje na temu „Sutorina i Neum - dva bh. izlaza na more i gdje smo pogriješili u vezi sa njima“ posvećeno preminulom akademiku koji je u ediciji od dvanaest tomova historije Bosne i Hercegovine od 1788.-1869. godine, u jednom tomu koji nosi naslov „Izlaz Bosne i Hercegovine na Jadran“, govorio o dva bosanskohercegovačka izlaza na more, Sutorini i Neumu.

Prvi je govorio predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić koji je krajem 2014. godine bio na čelu Akademske inicijative za povrat Sutorine i koji je istakao da smo bez ikakve potrebe ratifikacijom ugovora o granici sa Crnom Gorom Sutorinu prepustili Crnoj Gori, a da nismo ni pokušali da sudskim putem izvršimo povrat te protivpravno oduzete teritorije Bosne i Hercegovine od strane Crne Gore.

Činjenice koje akademik Kurtćehajić navodi su da je Sutorina od 1371. godine dakle preko 600 godina vlasništvo Bosne, da je na Berlinskom kongresu 1878. godine Bosna i Hercegovina data na upravljanje Austro-Ugarskoj sa dva izlaza na more Sutorini i Neumu, da je u Kraljevinu SHS (osnovana 01. decembra 1918. godine) Bosna i Hercegovina unijela oba izlaza na more te da su članom 135. Vidovdanskog ustava zaštićene te granice Bosne i Hercegovine. Na sjednici Predsjedništva AVNOJ-a od 24. februara 1945. godine utvrđivane su granice federalnih jedinica a za Bosnu i Hercegovinu je utvrđeno da će ući u sastav nove Jugoslavije u granicama koje su utvrđene na Berlinskom kongresu dakle sa dva izlaza na more.

Crna Gora je protivpravno već u septembru 1945. godine priključila svojoj teritoriji Sutorinu i Kruševice (izlaz na more) te Kruševo i Vučevo (brda kod Maglića). Brda je 1949. godine Crna Gora vratila Bosni i Hercegovini ali more  i teritoriju od oko 80 kvadratnih kilometara koja se prostirala sve do Trebinja nije htjela. Bila je ustavna mogućnost ukazao je akademik Kurtćehajić da se na osnovu člana 12. Ustava FNRJ od 31. januara 1946.godine i člana 13. Ustava NRBiH od 31. decembra 1946. godine tertorij Bosne i Hercegovine  utvrđen od strane Predsjedništva AVNOJ-a može mijenjati uz suglasnost skupština  republika i potvrde na nivou Skupštine Jugoslavije ali to nikada nije urađeno. Cijelo vrijeme postojanja jugoslovenske federacije Crna Gora je bila nesavjesni posjednik Sutorine.

Raspadom jugoslovenske federacije  i rješavanjem granica između Bosne i Hercegovine  i Crne Gore trebalo je zahtijevati arbitražu po pitanju Sutorine za koju je preminuli akademik Galib Šljivo govorio da je trideset puta značajniji izlaz na more od Neuma.

 
Međutim naši politički predstavnici u najvećem broju u Parlamentu BiH odbacili su Rezoluciju o Sutorini Denisa Bećirovića i 24. novembra 2015. godine ratificirali ugovor o granici sa Crnom Gorom kojim su naše more prepustili Sutorini.

Iako je Javna rasprava održana krajem februara 2015. godine sa brojnim stručnjacima ukazivala da se ide na Međunarodni sud ili arbitražu izmišljena je stručna rasprava pred Ustavnopravnom komisijom koju je vodio Željko Komšić i koja je doslovno sakrila uredno predanu listu od dvadeset stručnjaka ( među njima i univerzitetski profesori: Omer Ibrahimagić, Muriz Spahić, Suad Kurtćehajić, Jusuf Mulić, Anton Jekauc, Enver Imamović) koji su trebali da govore o razlozima da se ovaj problem sudski riješi i umjesto toga saslušala listu osmorice uglavnom iz Kruga 99  koji su svi odreda bili da se to pitanje ne dira i Sutorina prepusti  Crnoj Gori.

Dva argumenta su istaknuta za ovaj stav: prvi da je Badinterova komisija presuđujuće tijelo i da to ne možemo po Mišljenju broj 3. Badinterove komisije što je potpuna neistina jer je sam Badinter u intervjuu Oslobođenju u decembru 1991. godine rekao da oni nisu arbitraža u punom kapacitetu jer arbitraža presuđuje između država a ne unutar jedne države i drugo da Milošević i Bulatović kao predsjednici Srbije i Crne Gore ne prihvataju mišljenja Badinterove komisije. Tome u prilog ide i činjenica da je Badinterova  komisija 11. januara 1991. godine Mišljenjem broj 5. bila protiv priznanja Hrvatske a da je samo četiri dana kasnije 15. januara Evropska zajednica priznala Hrvatsku te da je Mišljenjem broj 6. bilo preporučeno da se prizna Makedonija ali je Evropska zajednica to odbila da se ne bi zamjerala Grčkoj.

Drugi argument da ćemo time spriječiti Crnu Goru da uđe u NATO je također netačan jer Crna Gora ima arbitražu oko Prevlake ( a i Prevlaka je trebala biti predmet spora Bosne i Hercegovine i Hrvatske i Crne Gore) te da to nije bila prepreka niti Hrvatskoj niti Crnoj Gori ulasku u NATO.

Jedina nada ostaje da  se nekada kada budemo imali rukovodstvo koje razumije problem  i šta znači izlaz na otvoreno more pokrene to pitanje zbog proceduralnih grešaka jer je bosanskohercegovačka Komisija za granice i bez kvoruma koji čini šest od devet članova ove komisije na nekim sesijama sa samo tri člana utvrđivala granice sa Crnom Gorom.  Ratifikacijom šanse da se nešto uradi su dramatično smanjene ali nisu potpuno izgubljene samo što Crna Gora više neće govoriti o dogovoru komunističkih čelnika Blaža Jovanovića i Đura Pucara već će istaći kao prigovor da su sve institucije Bosne i Hercegovine 2015. godine: Savjet ministara, Parlamentarna skupština BiH i Predsjedništvo BiH prihvatile i ratificirale ugovor o granici sa Crnom Gorom zaključio je akademik Kurtćehajić.

U  svom obraćanju prisutnim, a u povodu komemoracije akademiku Galibu Šljivi, akademik Muriz Spahić govoreći o Sutorini i Neumu – bosanskohercegovačkim primorjima, a koji imaju historijsku prošlost sadržanim i u djelima akademika Šljive, naglasio je da smo prvo sutorinsko površine 83,7 km2 poklonili susjednoj R. Crnoj Gori, a drugo u Neumu je susjedna R. Hrvatska svojim Zakonikom iz 1994. god. proglasila svojim državnim suverenitetom. Time je R. Hrvatska uskratila Bosni i Hercegovini  pomorsko pravo nad dijelom voda u Jadranskom moru i međunarodno pravo kao samostalnoj i suverenoj državi izlazak na otvoreno more.  

Na kraju svoga obraćanja akademik Spahić naglasio je da naslijeđeni historijski teritorij koji pripada Bosni i Hercegovini u njenim pograničnim dijelovima ne poštuju susjedi pa time ni njen suverenitet niti teritorijalni integritet koji je međunarodno priznat u naslijeđenim historijskim granicama - saopćeno je iz BANU 'Kulin ban'.

(DEPO PORTAL/ad)