Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damir Arnaut (Naša stranka) osudio je podizanje optužnice u slučaju „Dobrovoljačka“ od strane Tužilaštva BiH, uzimajući u obzir da ne postoji događaj iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu koji je u tolikoj mjeri i pred toliko različitih instanci već dobio tužilački, ali i sudski epilog. U svim tim situacijama nalazi su bili isti: ne postoji krivična odgovornost vojnog i političkog rukovodstva Republike BiH, a kolona vozila JNA je predstavljala „legitiman vojni cilj“.

Arnaut podsjeća da je Haaški tribunal prije 20 godina proveo opsežnu istragu, kojom je obuhvatio i Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Jusufa Pušinu i druge, te je svojim aktima od 17. juna 2003. zvanično „zauzeo stav da su dokazi nedostatni po međunarodnim standardima da bi dali razuman osnov za uvjerenje“ da su navedene osobe počinile kršenja međunarodnog humanitarnog prava.

Ovaj stav Haaškog tribunala pratio je i sud u Londonu, kada je u julu 2010. odbacio zahtjev Republike Srbije za izručenje Ejupa Ganića. Sud je tada zaključio da iako tužilačka odluka Haaškog tribunala kao takva ne narušava pravo da se ne bude dva puta suđen za istu stvar (non bis in idem), „ona uspostavlja veoma značajnu prepreku za bilo kakvu drugu optužnicu“. Sudija Workman je podcrtao da „stoga pridaje znatnu težinu činjenici da optužnica nije podignuta“.

Šta više, sudija Workman je u istoj presudi zaključio da ga kombinacija mog i svjedočenja Noela Malcolma „vodi u uvjerenje da je ovaj postupak pokrenut i da se koristi za političke ciljeve, te da kao takav predstavlja zloupotrebu procesa pred ovim sudom“, podsjeća Arnaut.  Gotovo identične nalaze prihvatio je i sud u Beču u slučaju zahtjeva za izručenje Jovana Divjaka.

Uzimajući u obzir svo moje iskustvo iz londonskog i bečkog procesa, uključujući hiljade stranica pročitane dokumentacije, nemam bilo kakve sumnje da je cilj Srbije i Republike Srpske u pokretanju i vođenju ovih postupaka bio da izjednači odgovornost vojnog i političkog vrha ove dvije strane u sukobu – agresora i branitelja, podcrtava Arnaut. No, nakon ova dva debakla, koja su uključivala i zvanično priznanje da je učestvovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, Srbija je odustala od daljeg progona najviših zvaničnika RBiH. Interpolove crvene potjernice su povučene, a međunarodni tužilac u Tužilaštvu BiH Jude Romano i zvanično je zatvorio istragu protiv tih osoba.

Jučerašnja odluka Tužilaštva BiH je, stoga, ne samo pogrešna, već sam uvjeren da predstavlja „zloupotrebu procesa“ pred Sudom BiH na isti način na koji je sudija Workman okarakterisao srbijanski zahtjev pred sudom u Londonu, kaže Arnaut.

Arnaut dodaje da tvrdnja tužilaštva da je Ganić znao da Alija Izetbegović „nije zarobljen“ predstavlja ne samo laž, već direktno negira činjenice nedvojbeno utvrđene od strane Haaškog tribunala, suda u Londonu, suda u Beču, međunarodnih tužilaca u Tužilaštvu BiH, te brojnih svjedoka – da je Izetbegović bio kidnapovan od strane oružanih formacija druge zemlje.

S obzirom na sve navedeno, očekujem reakciju glavnog tužioca Rezidualnog mehanizma Serge Brammertza, posebno u svjetlu činjenice da ovakav potez Tužilaštva BiH dovodi u pitanje decenije rada Haaškog tribunala i međunarodnih tužioca u Bosni i Hercegovini, zaključuje Arnaut.

(DEPO PORTAL/mr)