Izvor: Index.hr
Piše: Gordan Duhaček

Vidimo 55-godišnjeg muškarca u Jasenovcu, pored malog muzeja u kojem se tematiziraju užasi ustaškog logora u kojem je ubijeno, prema podacima Muzeja Holokausta iz Washingtona, oko 100 tisuća Srba, Židova, Roma, Hrvata i drugih koji su se zbog svoje rase, nacije ili političkih uvjerenja zamjerili "hrvatskoj državi" NDH, koju su stvorili Hitler i Mussolini.

Negdje izvan televizijskog kadra je znameniti Kameni cvijet, spomenik Bogdana Bogdanovića žrtvama Jasenovca, spomenik koji zna najmanje 20 milijuna ljudi diljem bivše Jugoslavije, a poznat je i u svijetu. Jer Jasenovac je mjesto bremenito poviješću, strašnom poviješću, poviješću svjetskih razmjera.

Kanalizacija iz predsjednikovih usta

Vidimo, dakle, 55-godišnjeg muškarca kako stoji tu i govori o tome što Jasenovac znači za hrvatsko društvo, o važnosti antifašizma, jer došao je na komemoraciju godišnjice proboja logoraša iz Jasenovca pred kraj Drugog svjetskog rata.

Vidimo predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Ali ono što čujemo je žamor kanalizacije koja curi direktno iz njegovih usta u javni prostor Hrvatske, a i šire, jer Milanović se rado očeše i o susjede.

Umjesto da u Jasenovcu govori o značaju Jasenovca za Hrvatsku danas, Milanović je lansirao još jednu prostačku tiradu protiv Andreja Plenkovića, HDZ-a, UDBA-e, BiH, ovog, onog.

Milanovića nije briga za žrtve Jasenovca

Točno se vidjelo da Milanović danas nije došao u Jasenovac jer mu je stalo do Jasenovca i onoga što predstavlja, već zbog kamera i mikrofona za koje je znao da će ga čekati kao predsjednika koji dolazi na komemoraciju. I to je maksimalno iskoristio, nastavivši najnoviju sezonu dugotrajne serije verbalnih ratova s Plenkovićem, svojim bivšim frendom iz Ministarstva vanjskih poslova, pokazavši tako, između ostaloga, potpuni izostanak kućnog odgoja.

Jasenovac nije mjesto za takve nastupe. Zamislite njemačkog predsjednika koji u Auschwitzu daje izjavu u kojoj o drugim političarima u Njemačkoj govori kao o smeću. Čak i da je tako, to nije mjesto ni vrijeme.

Milanović može uvijek sazvati konferencije za medije na Pantovčaku i gaditi koga želi. (Dapače, to i čini ponekad.) Naročito je sramotno kada se tako ponaša predsjednik Republike, koji zbog svoje dužnosti ipak treba u javnoj komunikaciji imati više standarde od birtijskog pijanca ili kvartovskog siledžije. Tj. od Zorana Milanovića.   

Poput Zdravka Mamića

Zapravo imamo predsjednika Republike Hrvatske Zdravka Mamića. Tipa koji se ne umije kontrolirati kad se zalaufa ili kada mu pukne živac, a ima tanke živce. "Nećeš, razbojniče" i "Nećeš, matere ti". Jedno je rekao osuđeni kriminalac i bivši (i sadašnji?) šef Dinama, a drugo predsjednik države. Uočite razliku.

Pritom se Milanovićeva neotesanost i krkanluk ne ograničavaju samo na Plenkovića i HDZ, pa ni na domaće teme.

Ono što laprda u vezi s Ukrajinom jednako je skandalozno. Još gore je što Milanović nije Putinov čovjek, kako ga promašeno napada Plenković, on je Putinov korisni idiot. Jer ako išta sigurno znamo o aktualnom predsjedniku, onda je to da je sve što izlazi iz njegovih usta proizvod njegova narcisoidnog uma.

Milanović nije Putinov čovjek, već Putinov korisni idiot

Pred invaziju je uvrijedio Ukrajinu, onda je tvrdio da ona prijeti nuklearnim oružjem, što je laž, pa da Ukrajina nije demokratska, a neki dan je sugerirao i da je Bruxelles Ukrajinu gurnuo u rat.

"Ne dam se uvući u tu priču", započeo je i krenuo se zakopavati u tu priču.

"Netko će morati sutra položiti račune, tko je odgovoran za ovoliko smrti u Ukrajini. Jesu li krivi Ukrajinci ili oni koji su ih huškali na to? Ovo ne govori Putinov čovjek, nego čovjek kojem je interes Hrvatska. Danas je Kina testirala hipersonične rakete, to su one koje potapaju nosače aviona. Sve se mijenja. Svakim danom sve manje pričamo o Ukrajincima. I mene proglašavaju ruskim čovjekom...", rekao je predsjednik Milanović.

Ruskim korisnim idiotom, da preciziramo. Predsjednik nam je posve bešćutan tip, koji Ukrajincima dodaje sol na ranu, dodaje muku na muku, i to samo zato što voli laprdati. Jer ga nije briga.

U svojim toksičnim tiradama Milanović kaže i neke važne istine

Ali najgore u vezi s Milanovićevim kompulzivnim verbalnim mitraljiranjem nije čak ni konstantno zagađenje javnog prostora trampovskim smradom, već što on u svemu tome kaže i stvari koje su sto posto točne. Zato je mnoge i kupio, zato ga toliki vole. Jer kaže i stvari koje treba reći, no sve zajedno se izgubi u kakofoniji njegova svađalačkog tona i kočijaških kvalifikacija. Nema ničega goreg za istinu nego pakirati je u pljuvačinu.

U Milanovićevoj struji svijesti svašta je udrobljeno, tu se sulude konstrukcije, uličarske uvrede i prijesne cinične opaske sudaraju s lucidnim uvidima, momentima duhovitosti i ponekad potrebne političke oštrine, ali je sve zajedno na kraju ipak toksični retorički napoj za predsjednikove obožavatelje, kojih nije malo.

Predsjednik se ponaša kao krkan. To je nažalost najprecizniji izraz za ono što Milanović radi. Agresivno nastupa, vrijeđa, nema obzira ni prema mjestu, ni prema prigodi, ni prema ljudima, zauzima javni prostor preko svake mjere pristojnosti i dobrog ukusa.

Gazi sve pred sobom bez ikakvog obzira

Naravno da je nekad potrebno biti brutalno iskren, bilo bi smiješno da se kao novinar Indexa zalažem za malograđansko poštovanje svih pravila pristojnosti, ali problem je što Milanović nema nikakve mjere. Nema kočnica. Ne umije dozirati. On kad krene, ne može se zaustaviti.

I onda gazi pred sobom i žrtve Jasenovca i Ukrajince, koji upravo pate u hororu ruske invazije, i Bosnu i Hercegovinu te razvlači Plenkovićeve roditelje, pokojnog oca i majku koja praktički nikad nije nastupala u javnosti i umirovljena je liječnica. "Vojna lekarka", kako je Milanović nekad rekao, najavljujući u kojem će se smjeru razvijati. Od tisuću stvari koje se Plenkoviću trebaju prigovoriti, Milanović je našao to da će vući njegove roditelje kroz blato.

Pobogu, Milanović je toliki krkan da te dovede do toga da braniš Plenkovićevu mamu. I toliki sitničavi elitist da Plenkovića proziva jer navodno nije bio odličan učenik u gimnaziji (?!), nego vrlo dobar. Kako nisko i bijedno.

Prejadno prozivanje Plenkovićevih roditelja

Prejadno je i nazivanje Plenkovićevog oca Marija "majorom KOS-a" i "udbašem", čime Milanović preuzima stari narativ ekstremne desnice o aktualnom predsjedniku HDZ-a, koji se na desničarskim portalima širi od 2016. godine.

Sad dolazi i iz usta predsjednika RH. Pritom je ista ekipa Milanoviću svojedobno pred predsjedničke izbore izvukla navodnu pristupnicu u Savez komunista dok je služio vojni rok u JNA, što predsjednik negira kao falsifikat. Ali zato bez problema širi tračeve o Plenkovićevom ocu iz iste desničarske, kriptoudbaške kuhinje. Ako se već time bavi, neka svoje tvrdnje dokaže ili dokumentima ili svjedočenjima suvremenika. A ne "priča se po Zagrebu".

Milanović je mahaluša

Ako u toj mučnini koju Milanović sustavno proizvodi ima nešto smiješno, onda je to što se aktualni predsjednik RH nehotice razotkriva kao Radio Mileva. Najgora baba tračara. Mahaluša, rekli bi u "sarajevskoj čaršiji" koju toliko prezire.

On informacije, koje nisu automatski i činjenice, skuplja i kod stare susjede koja je bila tajnica Stjepana Đurekovića, kako je sam rekao. "Kako je mala Hrvatska!" uskliknuo je u svojoj tračerskoj egzaltaciji.

I nakon što se sit istrača i izvrijeđa svakoga tko mu je tog dana na piku, Milanović se povuče na Pantovčak i chilla. Verbalno gazi kao buldožer, sada kada je bez velikih ovlasti, ali on i dalje zapravo ništa ne radi. Jer posla i nema. Jer je na funkciji za koju je i sam rekao da je besmislena.

Milanović nije Mensch

Neki će reći da Milanović ima petlje, da će on svakom reći "popu pop, a bobu bob", da je hrabar. Kao da treba velika petlja da zaštićen kao lički medvjed na Pantovčaku, okružen maltene privatnom gardom, govoriš što god ti u trenutku padne na pamet, jebeš bilo kakve obzire i posljedice. To je držanje razmaženog derišta, koje nije baš od velike pomoći na funkciji predsjednika države.

Vidimo, dakle, 55-godišnjeg muškarca. Vidimo predsjednika Republike Hrvatske. Vidimo Zorana Milanovića. Vidimo i čovjeka. Ali ne vidimo Čovjeka.

(Index.hr/DEPO PORTAL/ad)