Trogodišnja djevojčica rođena u Banjaluci nema jedinstveni matični broj, pa samim tim ne može da ostvariti mnoga prava, piše N1.

Njeni roditelji državljani Poljske obratili su se medijima pokušavajući da apeluju na sve institucije u lancu da sarađuju, da prestanu sa igrom prebacivanja nadležnosti. JMBG je malenoj Andrei potreban i zbog lječenja, jer od rođenja ima zdravstvenih problema.

Ewa u Bosni i Hercegovini živi 18 godina, polovinu života. Ima stalni boravak, a državljanka je Poljske.

U problemu se našla jer njena mlađa, trogodišnja ćerka, iako rođena u Banjaluci nema jedinstveni matični broj, te zbog toga prolazi kroz mnoge administrativne probleme.

“Bosna je moja država, Banjaluka je moj grad. Međutim, kako suprug nema stalni boravak u Bosni, kao ni ćerka, ja jedina imam. Dijete koje se rodilo u BiH nema nikakav broj, ni ID ni matični” – kaže Ewa Ilnička.

Bez matičnog broja ne mogu prijaviti boravak u CIPS-u, ni prijaviti je u državnu ustanovu poput vrtića, ili škole. Fond zdravstvenog osiguranja u Banjaluci izašao nam je u susret i dozvolili su nam privremeno liječenje na godinu dana na osnovu dozvola za boravak.

“To stvara problem u bolnici sa tim matičnim brojem, on se sastoji od nula i osmica, nije u evidenciji… Dijete je rođeno sa urođenom manom sluha, često smo po doktorima, u Zotoviću…”

Obraćala se svima, od Ministarstava bezbjednosti i civilnih poslova do Službe za strance, Gradske uprave… Uspješno je jedino bilo prebacivanje loptice.

“Imamo mogućnost da odemo, ne treba nam neka viza. Ali imam rođeno dvoje djece u BiH, želim ovdje ostati, doprinijeti ovoj državi, ali naiđem na problem da ne mogu dobiti matični broj. Prođe vrijeme 5-6 godina, dođe vrijeme za školu, nisam sigurna hoćemo li stići na vrijeme da ne izgubi godinu” – ističe Ewa.

To je nekoliko godina, 13 brojeva i tih 13 brojeva treba čekati 5 godina. To je pomalo apsurdno.

N1: Kako su uvezane naše institucije?

“Nisu nikako uvezane, odjeljenje za strance ima svoja rješenja, iz odjeljenja za strance me šalju u opštinu, ona nije s tim povezana, nije povezan CIPS s tim, Ministarstvo zdravlja i osiguranje isto nisu … Jedna institucija me šalje u drugu. Vi se javite Odjeljenju za strance, oni kažu nije u njihovoj nadležnosti, lutamo od institucije do instituije, krpimo nekako da možemo funkcionsati.”

I Ewin muž Maciej , Poljak sa privremenim boravkom u BiH, želi ostati ovdje, pokrenuo je i biznis.

“Otvorio sam filijalu ovdje, želim poslovati. Volio bih da se riješi status djeteta, jer bez matičnog broja, i upisa u školu, pitanje je smislenosti života, ostanka ovdje.”

Institucije koje je porodica kontaktirala gotovo jednoglasne su da nisu ispunjeni zakonski uslovi da dijete dobije JMBG jer otac ima privremeni boravak.

Neki su ipak ostali nijemi. A Zakon propisuje da se JMB može dodijeliti djetetu ako oba roditelja imaju stalni boravak, ili nakon 5 godina života.

Zbog JMBG se, podjećanja radi, protestvovalo u Sarajevu 2013. godine, tada, malena, teško bolesna djevojčica Belmina nije mogla na liječenje u Njemačku, jer nije imala JMB.

(DEPO PORTAL/dg)