Izvor: The Bosnia Times

Malo koga je iznenadila vijest da su pregovori o reformi izbornog sistema opet propali, ali je mnoge iznenadila činjenica da je krivicu na sebe preuzeo Bakir Izetbegović kao lider Stranke demokrastke akcije (SDA). Navodno je pet od šest stranaka koliko ih je učestvovalo u pregovorima bili pronašlo kompromisno rješenje koje nije bilo prihvatljivo Izetbegoviću. Još se ne zna stvarni razlog njegovog odbijanja ponuđenog modela Izbornog zakona jer je izbjegao novinare. Jasno je bilo da neće dugo šutjeti i da će se oglasiti preko nekog od svojih medija (odabrao je FTV) nakon što se podrobno pripremi uz kosulaticje sa svojim pravnim savjetnicima. I nije mu uopće bilo teško naći pravne izgovore jer, po svemu sudeći, ponuđeni model je „šupalj kao švicarski sir“ kad su u pitanju ljudska prava i pravni standardi koji se primjenjuju u zemljama zapadne liberalne demokratije.

Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović bio je gost centralnog dnevnika Federalne televizije (FTV), a govorio je o pregovorima o reformi Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

Izetbegović je rekao da nije tačno ono što je tvrdio predsjednik Hrvatske demokratske zajednice(HDZ) Dragan Čović, da su svi sve prihvatili osim SDA.

„Radončić je bio za svako rješenje koje prihvate HDZ i SDA. Ogrešević je bio protiv i rekao je da je asimetričan model. Konaković je vjerovatno bio “za” i mene je iznenadio kada je presjekao nešto u vezi s vitalnim nacionalnim interesom“, ispričao je Izetbegović.

O tome šta će dalje dešavati, s obzirom da su medijatori rekli da su iscrpili sva sredstva, Izetbegović kaže da treba “popravljati odnose naroda”.

„Pomalo sam ljut na Čovića jer je do zadnjeg dana provocirao bošnjački korpus, koji neće dopustiti svojim predstavnicima da i neka normalna rješenja prihvati. Sužavao se prostor. Zašto je odbio ugovor Islamskoj zajednici, zašto igra igre s Dodikom, zašto je davao takve izjave poslije Neuma u Banjoj Luci i bio protiv Inzkovog zakona. To će morati prestati, a moje će poruke biti pomirljive prema Hrvatima. Bošnjaci i Hrvati dobro žive u FBiH i dobro funkcioniraju“, rekao je Izetbegović.

On čak negira da su pregovori propali.

„Ne možemo reći da su propali pregovori. Napravljeno je devet stepenica, treba napraviti desetu, prije ili kasnije“, rekao je Izetbegović.

Malo ko će naprijed navedena Izetbegovićeve ocjene, opravdanja i izgovore shvatiti ozbiljno i povjerovati mu da će ikada „zakoračiti na desetu stepenicu“ kad su pregovori o izbornoj reformi u pitanju, jer bi taj korak za njega mogao biti dug do neba.

Stoga su ovdje bitnije političke reperkusije koje će izazvati njegov stav, jer iza ponuđenog modele, kako je eksplicite rekao Gabriel Escobar, stoje Amerikanci. Potom, treba imati u vidu da se nastavak pregovora desio nakon što je ukrajinska kriza zaista mobilizirala evropske lidera (eurokrate) da se dodatno angažiraju i na smirivanje političke krize u Bosni i Hercegovini, što svjedoče posjete visokog predstavnika Evropske unije za vanjske poslove Josepa Borrella, i njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock Sarajevu. Opće je mišljenja da je ukrajinska kriza na taj način pogodovala rješenju krize u BiH, pa se stoga očekivalo da bi se iz Sarajeva trebala pokrenuti diplomatska ofanziva. Na osnovu takvih procjena bio se pojavio i optimizam kad su spomenuti pregovori u pitanju. Razočarani optimisti će stoga biti u dilemi da li je ovaj „povoljan vjetar“ Izetbegović iskoristio da ne pristane na ponuđeni model izborne reforme, kako bi odgodio izbore jer ih se plaši, ili je osjetio da ovo pravi trenutak da se revanšira Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, kao i međunarodnim zvaničnicima u Sarajevu koji su im tolerirali da ga već dugi niz godina maltretiraju svojim secesionističkim politikama. Ovakav Izetbegovićev stav se može razaznati u prijetnji Čoviću koju mu je javno izrekao da će morati platiti za to što je do sada „naorao“.

Treći razlog bi mogao biti politička trgovina koju Izetbegović želi iznuditi u ovom trenutku od međunarodnih zvaničnika, prije svega Amerikanaca, koji su najavili da će sankcionirati njegovu stranku zbog korupcije.

Inače, ovako odvažan i drčan stav nije bio svojstven liderima SDA koji su slovili kao najkooperativniji najpopustljiviji akteri pregovora u kojima su međunarodni zvaničnici bili medijatori. Čak se može reći da je Izetbegović izvanredno manipulirao kako sa javnošću preko medija, tako i sa drugim političkim strankama, posebno sa ljevičarima. Kako je preko Željka Komšića uspio nagovoriti Nermina Nikšića i Edina Fortu, lidere SDP-a i Naše stranke, da bojkotiraju pregovore, tako je tokom pregovora simulirao srdačnost i prijateljstvo sa Fahrudinom Radončićem, liderom SBB-a, Elmedinom Konakovićem, liderom NiP-a, i Nerminom Ogreševićem, liderom NES-a, koji su učestvovali u pregovorima. Svakako mu je odgovaralo pozicioniranje nove koalicije građanskih stranaka koje predvodi Mirsad Hadžikadić koji su smatrali da pregovore treba bojkotirati i sabotirati. Povrh svega vječiti negator i miner svih poslijeratnih sporazuma i dogovora Haris Silajdžić se preko svojih epigona angažirao da putem medija vrši pritisak na pregovarače da ne pristanu na ponuđeni model Izbornog zakona koji je suprotan principima ustrojstva građanske države itd.

Tako da, bar što se tiče bošnjačke javnosti, Izetbegović može mirno spavati i niko ga neće ukoriti za ovakav postupak. Pa bi stoga ovu operaciju urušavanja i odbijanja pregovora mogao nazvati i svojom „paradom ponosa“. Čak je pokazao i dozu lukavstva kad je na stranačkim tribinama za mlade članove i žene najavljivao da ide na pregovore da bi ih okončao.

Mnogo je toga i Izetbegović „naorao“, ali ovo mu je do sada najdublja brazda. Pitanje je da li će je ikada „doorati“ i ispregnuti iz nje.

(DEPO PORTAL/dg)