Nekadašnji golman Mladosti iz Doboja kod Kaknja, a zatim i tadašnje Sloge iz Siminog Hana, Franko Lalić govorio je za RTL.hr o tome kakav život vode nogometni profesionalci koji nisu svakodnevno u fokusu javnosti, otkrio kako se zarađuje na dalekom Islandu, ali i kakvo iskustvo nosi iz vremena provedenog u Bosni i Hercegovini.

- Velika je razlika u finansijskoj situaciji. U Hrvatskoj i Bosni, pa čak i u Litvi gdje sam igrao u prvoj ligi nikad nisam imao neku sigurnost. Uvijek se čeka hoće li biti plaća ili neće. Nije bilo bajno ni u Litvi, jer smo znali čekati po šest mjeseci plaću. S druge strane Island je potpuno drugačija priča. Dogovoriš se da je prvog plaća i prvog ona stiže. Doslovno, ne u dan nego u sat. Bio je prvi svibanj i sve je bilo zatvoreno. Ujutro se probudim i vidim deset poziva od predsjednika. Mislim se ja šta se događa. Odmah mi u glavi da će nas sve potjerati. I zovnem ja njega, a on se odmah počne ispričavati jer mi taj dan ne može uplatiti. Deset puta mi se čovjek ispričao, a ja u čudu. Kažem ja u šali 'nemojte da se to ponavlja'. Čovjek je mislio da sam ozbiljan i cijeli se unezgodio. Naravno, rekao sam mu da se šalim, ali upravo ta situacija pokazuje potpuno različit odnos prema novcu i igračima u našim krajevima gdje trebaš moliti svoje novce i na Islandu. U Bosni ti kasni plaća i ti pitaš novce, a oni ti kažu 'nećeš ti bit gladan, ima ćevapa' - ispričao je Franko Lalić.

Na pitanje kakav je nogometni život u Bosni i Hercegovini, te kako je nakon BiH završio na Islandu, Lalić je pojasnio i kako mu je propao transfer sa kolegom, Hrvojem Barišićem...

U BiH sam igrao za Mladost Doboj Kakanj kada su oni bili bosanska Premier liga. U međuvremenu mi je istekao ugovor i dobio sam ponudu da idem u Poljsku. S kolegom Hrvojem Barišićem, koji sad igra za Zrinjski, sam trebao ići gore i sve je već bilo dogovoreno, predugovor potpisan no to se izjalovilo.
Nakon toga sam dobio ponudu Tuzla Cityja tad su se zvali Sloga Simin Han. Tu sam polusezonu odradio u Tuzli tijekom koje sam imao rekord lige s najviše utakmica za redom bez primljenog gola. Mislim da sedam utakmica nisam primio gol i tad smo se plasirali u Premijer ligu.
Nakon te epizode u Tuzla Cityju sam preko trenera, koji je dvadesetak godina na Islandu, dobio ponudu od kluba koji se zove Vikingur Olasvik iz Druge islandske lige. Predstavio mi je on tu priču, ali sam se ja neko vrijeme dvoumio, jer je moja asocijacija na Island prije bilo ribarstvo nego nogomet. Na kraju sam se odlučio otići na Island, jer iskren da ti budem, nisam ni imao previše drugih opcija.

(DEPO PORTAL/ad)