"Finlandizacija", neutralnost kakvu je Moskva nametnula Finskoj u doba Hladnog rata, sporan je put za rješavanje rusko-ukrajinske krize te čak i spomen tog termina iritira Fince.

Izjava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da je i to jedan od modela za razgovor pobudila je rasprave iako je on zanijekao da je upotrijebio taj izraz. Očuvati granice tako da se moćnome susjedu da uvid u strateška pitanja podsjeća na situaciju kakvu je iskusila Finska, no stručnjaci smatraju da bi slično rješenje za Ukrajinu bilo neprihvatljivo vladi u Kijevu.

Finska je bila dio Ruskog carstva od 1809. do 1917. kada je stekla neovisnost koju su Sovjeti priznali. No nakon prvog rata od 1939. do 1940. izazvanog invazijom Sovjetskog Saveza, a zatim i drugog rata od lipnja 1941. kada se borila protiv Crvene armije zajedno s nacističkom Njemačkom, Finska je 1944. potpisala primirje s SSSR-om te mirovni sporazum u Parizu 1947.

U novom kontekstu Hladnog rata i Željezne zavjese, Moskva i Helsinki potpisuju sporazum o prijateljstvu i suradnji” 1948. Temeljem tog sporazuma, finski čelnici obvezuju se da neće ulaziti u zapadni vojni savez, među kojima je i novoosnovani Sjevernoatlantski savez (NATO) .

U Finskoj se tako provodi politika kojom se briše antisovjetsko raspoloženje iz političke i kulturne sfere, prema tome i u medijima. Moskva kontrolira vanjsku i vojnu politiku Finske i tako sprječava, primjerice, sklapanje sporazuma o međusobnoj zaštiti Finske sa Švedskom i Norveškom.

Takva politika spriječila je sovjetsku invaziju i priklanjanje Finske istočnom bloku i stručnjaci se slažu da finski čelnici nisu imali izbora.

No, za finsku neovisnost bio je to bolan udarac i brojni stanovnici te nordijske zemlje smatraju da je to bilo sramotno razdoblje. “U Finskoj kada kažete da je netko “finlandiziran”, zvuči gotovo kao uvreda, znači da ste bliže Rusiji nego Zapadu”, ističe bivši finski premijer Alexander Stubb u intervjuu za agenciju AFP.

Brojne osobe iz tadašnjeg svijeta politike i medija danas su izložene kritikama da su si nametnuli atuocenzuru više nego što je bilo potrebno kao se ne bi zamjerili Kremlju.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. Finska je mogla konačno odustati od nametnute neutralnosti i jasno se opredijeliti za zapadni blok pa je tako 1995. postala članica Europske unije, a zatim i partner, ali ne i članica NATO-a. “Bili smo malena zemlja između čekića i nakovnja”, ističe profesor Teivo Teivainen sa Sveučilišta Helsinki. “Mnogo ljudi prihvaća da je finlandizacija dio naše povijesti”, no “posezati za tim danas bilo da je riječ o Finskoj ili Ukrajini, za mnoge je uvredljivo”, objašnjava.

Ideja da bi “finlandizacija” mogla riješiti napetosti s Rusijom i konflikt nastao od ruske aneksije Krima 2014. izaziva oštre reakcije na Baltiku.

Bivši estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves ističe da “Finska nije bila smatrana demokracijom” u doba finlandizacije. “To nije bilo lijepo za vidjeti”, upozorava prisjećajući se da je finski predsjednik Urho Kekkonen bio na vlasti 26 godina i mandat su mu produljivali jednostavnom parlamentarnom većinom.

“Stare formule za nove situacije rijetko daju rezultata”, ocijenio je Stubb na Twitteru i rekao da ne vjeruje u to da je Emmanuel Macron izgovorio tu riječ.

Bivši šef finske diplomacije koji je bio posrednik u sukobu između Rusije i Gruzije 2008. oštro odbacuje ideju da bi finlandizacija mogla biti model za razmatranje rusko-ukrajinske krize. “Nijedna velika sila, bilo Rusija ili neka druga, ne smije odlučivati o tome koju će put Ukrajina odabrati za vlastitu sigurnost”, ocjenjuje.

(DEPO PORTAL/dg)