Piše: Ernad Metaj
Patria

Nakon plina, poskupit će i struja. Neće 2022. godine toliko se vlast može nategnuti kako bi prošli izbori prije kojih nije dobro priznati kako će kriminal u rudarskim jama plaćati građani. Skuplji ugalj, donosi skuplju struju, a Federalno ministarstvo industrije i energetike predvođeno SBB-ovim ministrom Nerminom Džindićem ostat će upamćeno po energetskom udaru na građane.

Uvjeravao nas je ministar Džindić da neće poskupiti plin, pa je poskupio i to ne malo, i još će. Na red je došla i struja, a režiseri lošeg života građana skontali su da se zahtjevi EU za skuplju struju domaćinstvima najbolje pravdaju rudarskim protestima. Odvojit će građani od usta da rudarima bude bolje, ali neće, jer će i dalje kopati krampama dok se preko javnih nabavki iz rudnika izvlači novac za stranačke tajkune koji su stvarni gospodari crnog zlata. Elektroprivreda je tu da plaća hirove lokalnih moćnika koji su u tančine naučili koje mašine njima donose najveću dobit.

Javne nabavke u rudnicima teške su preko pola milijarde maraka, dovoljno da se namire mnogi pa ne čudi da sinoć na Parlamentu F BiH nije bilo dovoljno ruku za DF-ov zaključak kojim se traži da u rudnike, ali i obje elektroprivrede uđu istražni organi. Očekivano protiv su bili SDA i HDZ, ali su im pomogli i brojni poslanici koji su se umorili od zasjedanja pa sinoć nisu bili u svojim klupama.

Uzme li se u obzir da su revizorski izvještaji ukazali na gubitke i loše poslovanje rudnika, pa i osnovane sumnje da se u javnim nabavkama vrši kriminal, jasno je da su u resornom ministarstvu davno trebali reagovati. Umjesto toga, oni su se odlučili na novi namet građanima preko čijih leđa se plaća javašluk u javnom sektoru. Tako je u pravu Dževad Adžem poslanik DF-a u Parlamentu F BiH kada tvrdi da pristajanjem na to nikada nećemo doći u situaciju da u ovoj državi, osim tajkunima, bude dobro.

Pričom o rudarskim pravima pokriva se i pokušaj nove pljačke preko investicija u rudnike koji bi trebali između ostalog trebali dobiti i nepotrebne Balaz kamione jer na njima najviše profitiraju oni koji posao dogovaraju, posebno ako se posao dogovara s firmom iz Bijeljine čije sjedište je u nekoj od „egzotičnih“ zemalja. Da se na kamionima dobro zarađuje upozorili su i revizori otkrivajući da se s firmom koja nema svoje kamione dogovorio prevoz uglja u vrijednosti 500.000 maraka.

Uznemirujuća revizorska dijagnoza o postojanju značajne neizvjesnosti o budućnosti poslovanja rudnika mrkog uglja Zenica za 2016. nije spriječila poslovno orijentisanu upravu Zeničkih rudnika da u 2016. za javne nabavke potroši iznos 5,79 miliona KM putem 85 zaključenih ugovora. Prijeko potrebno mehanizovano čelo u jami Raspotočje, te 2016. godine nije kupljeno, ali je zato projektna dokumentacija za isto plaćena duplo više od planirane. Mehanizovano čelo će se ipak kupiti 2017. ali će početna cijena od 19,7 miliona KM, navedena u potpisanom ugovoru, nekako narasti na 30 miliona KM. Od juna 2019. ovo mehanizovano čelo je u jami Raspotočje potopljeno podzemnom vodom i najčešće je van upotrebe, pa nije od neke velike koristi.

Da li je postojanje podzemnih voda u jami i uz nju, bilo isplanirano prilikom izrade preplaćenog projekta instalacije mehanizovanog čela, ostaće tajna zakopana duboko u rudničkom mraku Raspotočja. To je onaj rudnik za koji je Nermin Džindić davno tvrdio da treba u stečaj, kao i onaj iz Travnika.

Što bi rudnici išli u stečaj ako se mračni poslovi mogu zatrpati u dubokim jamama iz kojih se pune džepovi stranačkih tajkuna.Tako se državne pare ulažu i u rudnik Banovići čiji neformalni gospodar je Mirsad Kukić kojem je čak i SDA postala tijesna za njegove sumnjive rabote.

I tako, rudarima neće biti smanjena plaća, neće ni golemoj rudničkoj administraciji kao velikom biračkom potencijalu. Ceh će platiti građani, jer je vlast svakako davno prestala raditi u njihovom interesu.

(DEPO PORTAL/dg)