Izvor: Republikainfo.com

Piše: Mons. prof. dr. Franjo Topić

Četvrt stoljeća nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma još uvijek je BiH u svojevrsnoj komi, neki govore da nikad nije bila gora kriza. Nema idealnih rješenja, ali svima je jasno da ovakvo dvo-entitetsko uređenje nije funkcionalno, nije temeljno pravedno i ne osigurava dobru budućnost BiH. Korisno je prisjetiti se jednog događaja koji je bio vrlo važan u svom vremenu, a njegovi prijedlozi su i danas aktualni i po svemu sudeći nude bolje rješenje uređenja BiH od ovoga sadašnjega. To je u biti švicarski model kantonizacije cijele BiH.

Nije lako mijenjati, ali dosta je promijenjeno dosada od Daytonskog sporazuma. I kreator ovog sporazuma američki diplomata Richard Hoolbrook je rekao da je Dayton 1 imao ulogu zaustaviti rat i to je veliki rezultat, a da bi se trebao održati Dayton 2 da se stvori bolje uređenje BiH. I to bi trebali uraditi zajednički slični akteri kao i Dayton 1.

Hrvatski koordinacijski odbor

Opisat ćemo širi kontekst jer se i inače bez konteksta ne mogu stvari pravilno razumjeti. Da se podsjetimo. Vodeća srpska stranka SDS se pobunila protiv neovisne Bosne i Hercegovine (referendum 1. ožujka 1992.) te su onda zajedno s krnjom Jugoslavijom (tj. Srbija i Crna Gora) započeli rat u BiH. Kao što je poznato, u travnju 1993. došlo je do sukoba Hrvatskog vijeća obrane i (bošnjačke) Armije.

Kako se situacija u Sarajevu i BiH sve više komplicirala i pogoršavala s opasnošću totalnog rata i nestanka BiH i bosanskih Hrvata, to su sarajevske hrvatske i katoličke organizacije radile na zaustavljanju sukoba barem u Sarajevu, a i na rješavanju mnogih otvorenih pitanja.

Bilo je paradoksalno i besmisleno da dvije žrtve agresije Hrvati i Muslimani (kasnije Bošnjaci) ratuju. Treba podsjetiti da je Sarajevo živjelo u potpunoj opsadi, da po pola godine nije imalo struje i vode, a da je 1993. humanitarna pomoć bila najčešće 200 grama riže tjedno. Barem dobre dvije godine uz različite oscilacije 1 kg riže je koštao 60 DEM, šećer 50 – 60 DEM, litar ulja 50 DEM, itd.

Tijekom kolovoza 1993. pristupilo se osnivanju koordinacijskog tijela predstavnika hrvatskih stranaka, najvažnijih crkvenih institucija u Sarajevu i HKD-a Napredak. Tako je nakon nekoliko sastanaka, 10. rujna 1993. utemeljen – ponajprije zbog sprječavanja mogućeg sukoba HVO i Armije i u Sarajevu – Hrvatski koordinacijdki odbor (HKO) kojeg su činile: Vrhbosanska nadbiskupija (vlč. Nikola Lovrić), Franjevačka provincija (fra Ljubo Lucić), Caritas (vlč. Franjo Tomić), Hrvatska demokratska zajednica grada Sarajeva (Tomo Obrdalj), Hrvatska seljačka stranka BiH (dr. Ivo Komšić), Hrvatsko vijeće obrane iz Sarajeva (Slavko Zelić), HKD Napredak (dr. Franjo Topić) i Napretkova Hrvatska gospodarska zbornica, a za predsjednika je izabran mr. Tvrtko Nevjestić, predsjednik Zbornice, dopredsjednik je bio autor ovih redaka, a tajnik Hrvoje Ištuk. HKO je bio stvarni i ovlašteni predstavnik svih članica.

Zasjedalo se često, a nekada svakodnevno u Vrhbosanskoj Bogosloviji i u Napretku koji je djelovao u Bogosloviji. Sve su odluke i priopćenja donošeni usuglašavanjem stavova, a nikada preglasavanjem, što je fenomen za šire proučavanje. Obavljeni su razgovori sa svim važnim domaćim i međunarodnim čimbenicima (T. Nevjestić, Isječak našeg vremena, u: Napretkov Hrvatski narodni godišnjak za 1997., 372-376).

HKO je, prema sudu sudionika i svjedoka toga teškog vremena, odlučujuće utjecao da ne dođe do sukoba Armije i HVO-a u Sarajevu, a neki su to željeli i radili na tomu na objema stranama. Da je došlo do sukoba, mnoge bi stvari bile teže i kompliciranije, pogotovo za Hrvate katolike, ne samo u Sarajevu kao glavnom gradu, nego i u cijeloj BiH.

Ostatak čitajte ovdje

(DEPO PORTAL/mr)