Čovjek se samo nasmijao. Ni gorko, ni slatko. Onako, kao da mu je svega već odavno preko glave. Takav nam je dojam ostavio u telefonskom razgovoru, piše Slobodna Dalmacija.

– Vjerujte mi, to je smiješno, to može držati vodu koliko i najlošija naučna fantastika…

Gordan Peranec, vlasnik zagrebačke tvrtke SCOUT, bio nam je sagovornik i prošle godine u ovo vrijeme. Tada se mučio – čak i pod prijetnjom ovrhe Bosne i Hercegovine – konačno dobiti streljivo i naoružanje kupljeno kod Ministarstva obrane BiH na međunarodnom natječaju i plaćeno punih petnaest godina prije našeg lanjskog razgovora.

Što se promijenilo u međuvremenu?! U Bosni i Hercegovini upravo je podignuta optužnica protiv ministra sigurnosti Selme Cikotića. Tužitelj Posebnog odjela za organizirani kriminal, ekonomski kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH Cikotiću stavlja na teret da je između 2009. i 2011. godine, dok je bio državni ministar obrane, oštetio državu za “gotovo 10 miliona maraka”, navode sarajevski mediji, odnosno 40 miliona kuna. Da je drugim osobama pribavio znatnu imovinsku korist. I da je sve to učinio tako što je nezakonito pogodovao kupcu iz Hrvatske. Tvrtki SCOUT.

Kako donose bh. portali, “radi se izvozu i prodaji viškova zastarjelog oružja, streljiva i vojne opreme. U optužnici se navodi da je Cikotić, nezakonito i zaobilazeći predviđene zakonske procedure, bez upoznavanja svojih zamjenika, kao i Predsjedništva BiH, mijenjao ugovore i zagrebačkom SCOUT-u, umjesto zastarjelog naoružanja, omogućio izvoz kvalitetnije i tržišno traženije vojne robe.”

Optužnica protiv Cikotića proslijeđena je na potvrđivanje Sudu BiH.

Evo što je o svemu Peranec kazao u petak, poslavši pisanu izjavu:

“SCOUT je još 2004. godine, temeljem međunarodnog javnog tendera, sklopio ugovore o kupnji viškova, zastarjelog i neperspektivnog naoružanja i municije, od tadašnjih entitetskih ministarstava čiji je pravni sljednik Ministarstvo obrane BiH. Realizacija ugovora tekla je jako sporo i nezadovoljavajuće, tako da je isporučena samo manja količina robe, i pokraj brojnih naših požurnica.

Niko od odgovornih osoba ili zaposlenika tvrtke nije poznavao gospodina Cikotića, niti je ikada imao izravan kontakt s njim. Sva komunikacija išla je pismenim putem s Ministarstvom obrane, a tadašnjem ministru Cikotiću SCOUT je uputio niz požurnica za postupanje sukladno preuzetim ugovornim obvezama na koje se on, odnosno Ministarstvo, u cijelosti oglušio.

Na zahtjev Ministarstva obrane BiH, a zbog činjenice da nisu raspolagali ugovorenom robom i nisu bili u mogućnosti poštovati preuzete ugovorne obveze, tokom 2010. godine zaključeni su aneksi na postojeće ugovore, kojima je tačno određeno koju robu Ministarstvo još treba isporučiti, pri čemu je strogo poštovana vrijednost ugovora definirana osnovnim ugovorima. Zamjene su isključivo obavljane za robu koja je predmet ugovora, po cijeni definiranoj ugovorom.

Nikakvog pogodovanja SCOUT-u nije bilo, radilo se isključivo o utvrđenju načina na koji će Ministarstvo ispuniti ugovorne obveze, pri čemu napominjemo da nam je do tada isporučeno manje robe nego što smo uplatili. U kakvom je stanju bila isporučena roba, može se vidjeti na fotografijama koje prilažemo.

S obzirom da ni nakon zaključenja aneksa Ministarstvo nije ispunilo obvezu, SCOUT je 2011. podnio tužbu Sudu BiH, u vrijeme dok je Cikotić bio ministar obrane. Da bi se izbjeglo vođenje skupe parnice, u augustu 2012. godine, kada Cikotić više nije bio ministar, strane su zaključile sporazum kojim je precizno određeno što još treba isporučiti, to jest, što je preostala obaveza Ministarstva, a SCOUT je povukao svoju tužbu.

Budući da ni nakon toga Ministarstvo nije ispunilo obvezu, SCOUT je ponovno podnio tužbu, da bi spriječio nastupanje zastare potraživanja. U novoj parnici, Sud BiH je u tri instance donio presudu kojom je potvrđeno da je naše potraživanje u cijelosti osnovano, pa je Ministarstvo obrane BiH tom presudom obvezano isporučiti preostalu robu.

Ni nakon pravomoćnosti sudske presude Ministarstvo nije po njoj postupilo te ispunilo svoje obveze, pa je 2018. godine pokrenut izvršni postupak, koji je u toku, prije svega zbog izbjegavanja Ministarstva da postupi po pravomoćnoj sudskoj presudi te stalnog opstruiranja sudskog izvršnog postupka od strane Ministarstva kao izvršenika.

Na navedeni način, SCOUT je pretrpio i još trpi veliku štetu, isključivo zbog postupanja tijela BiH, prije svega Ministarstva obrane, ali i sudova koji nisu u stanju provesti pravomoćnu i izvršnu presudu. Dakle, ne da se SCOUT-u nije pogodovalo, nego mu je, naprotiv, pričinjena šteta zbog nepoštovanja ugovornih obaveza, kao i neizvršenja pravomoćne sudske odluke, sve od strane tijela i institucija BiH”.

Kao što smo pisali prije godinu dana, radilo se o velikim količinama zastarjelog naoružanja i opreme, što je obuhvaćalo desetak miliona komada raznog streljiva, hiljade raketa i pripadajućih višecjevnih bacača, haubica, topova, bestrzajnih topova, minobacača, protuavionaca i slično. Uglavnom, od svega davno kupljenog i plaćenog, zagrebačkom kupcu predano je svega pet ili šest posto. Sve ostalo je i danas u skladištima u BiH.

Pa se postavlja logično pitanje: kako je tužitelj ustanovio kolika je šteta nastala za Bosnu i Hercegovinu i kako se pogodovalo kupcu u Hrvatskoj ako mu roba nije isporučena?

Cikotić se više puta nalazio u središtu afera o slučaju ratnih zločina u Bugojnu i nije isključeno da ga Tužiteljstvo na koncu neće optužiti za ta djela.

Radio Slobodna Europa ovako je to uobličio prije godinu dana:

“Bugojanski Hrvati smatraju da je Cikotić, ratni komandant Operativne grupe Zapad tadašnje Armije Republike BiH (ARBiH), u čijoj zoni odgovornosti je bilo Bugojno, uz predsjednika ratnog Predsjedništva Bugojna Dževada Mlaću, najodgovorniji za etničko čišćenje Bugojna, progon 15.000 Hrvata, 311 ubijenih, brojne zločine i torture, te sustavnu pljačku i uništavanje imovine Hrvata i katoličkih vjerskih objekata.

Hrvati iz Bugojna posebno terete Cikotića i Mlaću zbog okrutnog postupanja prema hrvatskim ratnim zarobljenicima, njih oko 2000, koji su prošli torture u desetinama bugojanskih logora.”

Cikotić je kadar SDA. Rođen je 1964. u tadašnjem Ivangradu, danas Berane, u dijelu Sandžaka koji pripada Crnoj Gori. Mediji navode da je akademiju JNA završio u Zadru, služeći do maja 1992. godine, kada se stavio na raspolaganje ARBiH.

(DEPO PORTAL/dg)