Novinarka Besima Svraka opisala uznemirujuće iskustvo s KCUS-a

Izbodenih ruku, krvavog džempera, umazana... Majka se grčevito hvata za mene i govori - vodi me odavde!

Hronika02.11.21, 13:49h

Izbodenih ruku, krvavog džempera, umazana... Majka se grčevito hvata za mene i govori - vodi me odavde!
Sestra Selma, kako sam kasnije saznala, plava, nosi naočale, od huje sam zaboravila prezime, agresivno gura noge moje mame na postolje kolica, agresivno, skoro da joj čupa ruku, trese je i nešto joj ljutiti govori kao da će je udariti. Uletjela sam unutra i počela vrištali na njih, napisala je Besima Svraka

 

Novinarka iz Sarajeva, Besima Svraka, juče je na svom Facebook profilu objavila uznemirujući status o odnosu medicinskog osoblja Kliničkog centra u Sarajevu (KCUS) prema njenoj majci koja je šest dana ležala na Infektivnoj klinici. Svraka tvrdi da je na KCUS-u svjedočila neljudskom i neprofesionalnom ponašanju osoblja prema njenoj majci, pacijentici oboljeloj od Covida-19, koja uz to ima i više hroničnih bolesti.

 

Potresni status Besime Svrake prenosimo u cjelosti:

 

- Šta se dešava na Infektivnom odjelu Kliničkog centra kad niko ne gleda? Mama je ležala šest dana na Infektivnom, covid, sreća vakcinisana, bez težih covid posljedica, ali inače teško bolesna, od dijabetesa, bubrezi i ostalih milion problema. Danas je trebala biti prebačena na drugu kliniku i ja odem pred Infektivnu kliniku da je sačekam - posjete su zabranjene zbog opravdanih razloga - pa da iskoristim priliku, a i da porazgovaram s novom doktoricom koja će je preuzeti. Medicinsko osoblje ne zna da sam došla, rekli su da će javiti kad je budu premjestili.

 

Stojim ispred staklenih vrata i vidim kako se približavaju dvije sestrice, jedna vozi mamu u kolicima, druga nosi stvari. Sestra Selma, kako sam kasnije saznala, plava, nosi naočale, od huje sam zaboravila prezime, agresivno gura noge moje mame na postolje kolica, agresivno, skoro da joj čupa ruku, trese je i nešto joj ljutiti govori kao da će je udariti. Uletjela sam unutra i počela vrištali na njih, mama, vidno smršala za šest dana koliko je tu bila, upišana, izbodenih iglama ruku, krvavog džempera, umazana nekom hranom oko usta, grčevito se hvata za mene i govori mi da je vodim odatle. Na granici da nekoga ubijem, pitam ih šta joj je ovo po ustima, ova druga sestra mutavo pita: Koje? Podižem mamu iz kolica kako bih je odvela do drugog odjela, međutim, mama nemoćna sjeda na pod, nekoliko žena koje su bile u blizini prilaze i pitaju treba li pomoći, portir uskače i smješta mamu u kolica. Mama me moli da joj dam vode. Iz kese u kojoj su joj stvari uzimam sok, žedna je, ispija skoro litar soka, pa rekoh: 'Mama, jesi li šta pila uopšte?' Kaže da nije. Pogledam u kesu, u kesi sve stvari koje sam donijela jučer, nisu joj uopšte dali, u kesi zajedno sa cvijećem i tabletama koje su mi tražili da donesem, nedostaju inzulini koje sam donijela prije četiri dana, kažu da ne znaju gdje su!!!

 

Ne iznosim nikad ništa javno ovako, pokušala sam lijepe stvari iz bolnica da prenesem, ali dok tipkam u dilemi sam da li uopšte trebam išta pisati, jer kome, pretvorili smo se u male miševe koji samo šute dok nas pljačkaju i pričaju nam o ratu! Vrištala bih iz sveg glasa, ne znam šta drugo da radim - napisala je Besima Svraka.

 

DEPO Portal je poslao upit Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, međutim do objave teksta nismo dobili odgovor.

 

 

(DEPO PORTAL/md)

 

 

 

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook