Izvrstan poznavatelj društveno-političkih prilika u Bosni i Hercegovini, akademik Slavo Kukić, govorio je za Slobodnu Bosnu o aktualnoj političkoj krizi, planovima američke administracije, najavama disolucije Milorada Dodika, te uvjetovanju oko izbornog zakonodavstva od strane Dragana Čovića.

Kako gledate na skup i poruke iz Beograda povodom 60 godina od osnutka Pokreta nesvrstanih?

Mislim da je beogradski samit „nesvrstanih“ definitivan čavao u mrtvački sanduk pokreta koji je koliko do jučer značio protutežu blokovskoj podjeli svijeta. Jer, u Beogradu je on bio puno više sve ostalo nego ono što je temeljna ideja njegovih osnivača prije šezdeset godina. U prilog tome, ako se već hoće, govori i činjenica da povodom šezdesete obljetnice ni jedan od osnivača pokreta nije ni spomenut, prije svega od domaćina koji bi na podatak da je među njima bio i Tito, čovjek koji je bio predsjednik države čija je jedna od nasljednica i država na čijem su čelu. Drugim riječima, u prvom planu domaćinu, Srbiji, nisu bile historijske činjenice nego kalkulacije što bi svojim domaćinstvom od tog pokreta mogla za sebe kapitalizirati u neposrednoj budućnosti.

Nije li krajnje degutantno da na takvom skupu glavna zvijezda bude ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, kada znamo da je bivši predsjednik SFRJ Josip Broz Tito taj Pokret i osnovao kako bi se odmaknuo od utjecaja Rusije i zapada?

Ta činjenica je, nažalost, sami vrh beogradske farse. Jer, pokret nesvrstanih je početkom šezdesetih godina i formiran zbog blokovske podjele i posljedica koje bi ona mogla proizvesti za svijet.  A danas, molim vas lijepo, u funkciji glavne zvijezde obilježavanja njegovih šest desetljeća sudjeluje jedna od supersila toga vremena zbog kojih je potreba za njegovim formiranjem i postojala. I utoliko, ponovit ću, kopne svi razlozi njegova daljeg postojanja. Naprosto, pokret nesvrstanih danas nije ono što je, prema ideji njegovih osnivača, trebao biti. Potpuno suprotno, s beogradskim samitom i on sam postaje planetarna moneta za potkusurivanje velikih. Šteta.

Prije desetak godina „Slobodna Bosna“ je prva objavila „Memorandum 2“ Srpske akademije nauka i umetnosti. U tom se neslužbenom dokumentu najavljivalo ujedinjenje Republike Srpske sa Srbijom, uz najavu blokada usvajanja novih zakona i rada državnoga parlamenta i funkcioniranja države BiH i njezinih institucija. Je li ono što predsjednik Srbije Aleksandar Vučić preko projekta „Srpski svet“ upravo čini na tragu „Memoranduma 2“ SANU?

U nekoliko navrata zadnjih pet-šest godina sam ukazivao na ono što čini suštinu Memoranduma 2. A u tom se dokumentu, kad je u pitanju BiH, dopustite mi da i ovom zgodom ponovim, precizira da treba blokirati usvajanje novih zakona i rad državnoga parlamenta, i uopće funkcioniranje države i njezinih institucija, istrajavati  na tezi da su te institucije nepotrebne, skupe, ali i antisrpske, i stoga nemoguće, u prvi plan stavljati RS kao državu, a BiH prikazivati kao tek mehanički zbroj dviju teritorija, usput neprirodnih, nametnutih, nemogućih, i konkretnim akcijama pomagati odcjepljenje RS-a, a Srbe u RS-u, koji se takvom djelovanju suprotstavljaju, prišivati na stup srama kao izdajnike i obeshrabrivati ih u borbi za BiH kao vlastitu državu.

Zar ono što čini Dodik nije najklasičnija operacionalizacija tih ideja? Zar, potom, u funkciji iste ideje nije i projekt „Srpskog sveta“ koji je zakonito čedo, nikog drugog do Aleksandra Vučića? Iz te pozicije, hoću reći, vrijeme u kojem živimo sve manje se razlikuje u odnosu na ono s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina. Drugi su samo neposredni izvršitelji. To nisu više Šolević, Karadžić i ini nego Dodik, Mandić, Knežević i njima slični. No, iskreno se nadam da nastavak njihova rušilačkog pohoda neće biti nalik na onaj iz prve polovice devedesetih.

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik najavio je povlačenje nadležnosti Oružanih snaga BiH, UIO i VSTV-a sa državne na entitetsku razinu. Je li došlo vrijeme za Dodikovu smjenu i kaznenu odgovornost?

Na svojoj posljednjoj konferenciji za novinstvo Dodik je poslao krajnje ratoborne poruke – da ide do kraja i da ga u tome neće spriječiti sve sankcije ovog svijeta. To je, drugim riječima, njegov odgovor Zapadu, SAD-u prije svega, nakon beogradskog samita i garancija koje je, po svemu sudeći, za takvo činjenje dobio od ruskog ministra vanjskih poslova.

Iskreno se, međutim, nadam da Zapad neće odustati od akcija koje je preko svojih ljudi, zaduženih za ovaj dio Evrope, najavio u zadnjih mjesec dana. U tom vremenu je, da vas podsjetim, prvo Bidenov specijalni izaslanik za zapadni Balkan dao do znanju i Dodiku i njemu sličnima da su predviđene nove sankcije za one koji opstruiraju evropske procese u BiH. A neposredno iza toga je u saslušanju pred Senatom budući američki ambasador u BiH smatrao potrebnim apostrofirati da Amerika mora biti više i izraženije prisutna u BiH, da će fokus njegova rada ovdje biti ustavne reforme i reforme u vladavini prava te da će i sam zagovarati praksu sankcija prema političarima koji nisu voljni provesti reforme jer oni, kako se izrazi, time nanose štetu i interesima Amerike.

Kakav će rezultat takvog sučeljavanja u konačnici biti ostaje za vidjeti. Na Dodikovu mjestu, recimo, ne bih mirno spavao. Naprotiv, spakirane bi kofere imao za svaki slučaj.

Ukoliko dođe do konačnog pada Milorada Dodika, hoće li biti poljuljana i pozicija lidera HDZ-a BiH? Kakvu sudbinu može očekivani Dodikov strateški partner Dragan Čović?

Da bi se pojačane akcije Zapada mogle dogoditi potvrđuju najnovije izjave američkih diplomata zaduženih za ovaj dio svijeta, za BiH posebice. No, na to upućuju i poruke Ujedinjenog Kraljevstva da će u stopu pratiti akcije SAD-a, ali i najave najutjecajnijih zemalja EU, Njemačke i Francuske prije svega, da bi se takvim akcijama i same mogle pridružiti.

Ne vjerujem, međutim, da će se BiH usrećiti budu li akcije Zapada reducirane isključivo na Dodika i njegov interesno-politički krug. Još preciznije, odlučili se na sankcije, Zapad ih mora primijeniti prema svima koji BiH pretvaraju u kolektivni logor. Dakle, i prema drugoj dvojici „zaštitnika nacionalnih interesa“ i njihovim interesno-političkim družinama. Jer, ako ćemo pošteno, za jad ove zemlje i njezinih ljudi u prethodnih petnaestak godina oni su odgovorni koliko i Dodik i oni koji mu sve te godine aplaudiraju.

Administracija američkog predsjednika Bidena na vrh vanjskopolitičkih prioriteta stavila je Zapadni Balkan. Novi američki veleposlanik u BiH Michael J. Murphy u nedavnom govoru pred Senatom kazao je kako će etnonacionalisti koji nisu voljni sprovesti reforme platiti visoku cijenu zbog štete koju nanose interesima Amerike i građana Bosne i Hercegovine. Tko bi zbog ovih Murpyjevih riječi trebao biti zabrinut? Dolaze li bolji dani za građane BiH?

Procjenjujem da je oštrica poruke novog američkog ambasadora uperena prema Dodiku i njegovom interesno-političkom krugu. No ponovit ću, ostane li se na tome, izostati će rezultat koji se poduzetim mjerama želi postići. Uostalom, ne vidim po čemu bi sve ono što čini Čović bilo bezazlenije za BiH od onoga zbog čega se šalje poruka Dodiku. Istrajavanje na rješenjima izbornoga zakonodavstva, primjerice, nije ni malo bezazlenije od prijetnji disolucijom BiH koje su iz usta Milorada Dodika sve učestalije. Ili, po čemu su za BiH bezazlenije sve spletke iz kuhinje Bakira Izetbegovića od onoga što čine prethodna dvojica? Ni po čemu! U pitanju je samo drugačiji pristup u bacanju prašine u oči svijetu, a suština je potpuno identična.

Drugim riječima, ako se u proces vraćanja BiH društvu evropskih naroda kani krenuti, on mora biti cjelovit, zaokružen, vraćanje kojim će se sa scene potisnuti sve plemenske političke filozofije i BiH vratiti na put evropskih vrijednosti. Sve ostalo je samo prilog daljem zaglibljivanju u bosanskohercegovačkom civilizacijskom blatu - naveo je akademik Slavo Kukić u razgovoru za Slobodnu Bosnu.

(DEPO PORTAL/ad)