Izvor: Oslobođenje

Piše: Alen Altoka

Dobre duše imaju najljepše oči. Kada sam upoznao Afana Habibovića, prvo što sam uočio bile su dobre, krupne, zelene oči koje pričaju njegov život. Borba sa teškom bolešću prati ga od 11. godine. Afan je odlučan, neće odustati.

Do dijagnoze koja glasi tumor na mozgu Afan je bio potpuno zdrav, bavio se rukometom i uživao u bezbrižnom djetinjstvu. Afanova majka Šejla priča kako su otkrili da je teško bolestan.

- Sve je počelo na treningu, Afan je imao probleme kada uradi kolut naprijed. Doktori su rekli da to nije ništa strašno, da ulazi u pubertet i da će sve proći. No, nije prestalo. Uskoro su počeli i drugi problemi, rukopis se pokvario, a onda i ocjene u školi, nije mogao zadržati pažnju. Opet smo otišli na pretrage i Afan je ostao u bolnici. Tog dana preselio je moj otac, zvali su me iz bolnice i rekli da nije dobro, plače zbog dede, muka mu je. Uradili su mu CT i kada sam stigla u bolnicu, saopćili mi dijagnozu. Bio je to šok kojeg, vjerujte, ni danas nisam svjesna. Jednostavno ne znate šta vam se dešava, priča nam Šejla i dodaje kako je morala ostati pribrana, jer se porodica odlučila na borbu protiv tumora.

- To je jednostavno moje, moja borba, govori nam dječak sa prekrasnim krupnim očima.

- Tako sam razmišljao od početka. Bila je to još jedna utakmica koju moram pobijediti - kaže Afan.

Nakon operacije prije četiri godine, Afanova desna strana tijela nije funkcionisala. Uz pomoć vrhunskih trenera i silne volje koju Afan ima oporavak je krenuo, tako da danas divni dječak samostalno hoda.

- Treninzi mi super idu, radim funkcionalne treninge i plivam. Treći sam razred srednje škole. Borim se, ne odustajem, a to poručujem i drugoj djeci koja možda prolaze kroz isto. Slušajte roditelje koliko možete, kaže nam Afan uz široki osmijeh.

Pogledajte video priču:

(DEPO PORTAL/ad)