Dokumentarac „Povratak iz mrtvih“ priča je o Emiru Čoviću Toletu, veteranu Armije RBiH, prvoborcu sa Igmana, ranjeniku, danas stopostotnom RVI, bez noge, postratnom piscu i pjesniku... Film je nedavno imao i svoje premijerno prikazivanje u Saarbuckenu.

Ova biografska priča je i svojevrstan dokument pun emocija, autentičnih snimaka i direktnih učesnika događaja iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Prožeta simbolikom kroz svaki segment i sekund, ova priča je prilika i da mlađe generacije u BiH, ali i šire, saznaju o viteškoj odbrani od agresije kojoj su samovoljno i srcem pristupili mnogi mladi ljudi tada, kao i sam inicijator za snimanje ovog filma, Emir Čović Tole.

- Sve naše planove, želje i ciljeve za budući život, s proljeća 1992. godine, prekinula je armada krvoločnih hordi, naoružanih do zuba, punih mržnje i želje za pogubljenjem. Kroz lični dojam i priču želio sam da ostane zabilježeno svjedočenje o herojskom podvigu golorukih mladića kakav sam i sam tada bio, o borbi za opstanak i preživljavanje, o duhu koji nas je držao i sačuvao - govori o motivima za snimanje ovog filma Emir Čović Tole.

Inače, ovaj autor do sada je objavio CD poezije „Moje pjesme“ (2018.), zbirku pjesama „Vuk samotnjak“ (2018.), ratnu knjigu „Povratak iz mrtvih“ (2019.), knjiga poezije „Lone wolf“ – prevod na engleski jezik (2021.), a dokumentarac koji je premijerno emitovanje doživo u Saarbruckenu, uz pomoć Elvedina ef. Muminovića, predstavlja, kako kaže, jednu vrstu krune dosadašnjeg rada.

- Ovo vrijeme i historija koja nam se stalno ponavlja, svima nama koji smo bili dio odbrane od agresije, daju jednu vrstu zadaće da bilježimo i dokumentujemo sve ono što je važno, kako se više nikada i nikome ne bi ponovilo. Ponosan sam na sve viteške momente mojih kolega i nadređenih iz perioda 1992.-1995., na čistotu naše odbrane o kojoj se mora govoriti i koju moramo promovrati - ističe Čović te dodaje:

- Danas kada posjetim lokacije na kojima se obilježavaju bitke, ali i lokacije na kojima smo snimali, kada se sretnem sa bivšim ratnim drugovima, emocije se miješaju. Sigurno je da se jedno nikako ne može izbrisati, a to je ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini koja je danas još i jača nego onda kada smo prolijevali svoju krv po njenim vrletima.

Kameru, montažu i postprodukciju potpisuju Emir Morina, Namik Vatrenjak i Smajil Kapetanović. Učešće u filmu uzeli su general Atif Dudaković, ratni komandant Salem Dupovac, saborci Emira Čovića Toleta, i drugi.

Put promocije ovog filma nastavlja se diljem Evrope, kako u gradovima Njemačke, Austrije i Švedske, tako i u regionu bivše Jugoslavije.

Islamski kulturni centar Bošnjaka Berlin na čelu sa Advanom ef. Ljevakovićem, koji je donirao protezu Emiru Čoviću Toletu, na posebnom su mjestu u životu ovog autora zbog dosadašnje svesrdne pomoći u realizaciji projekata. Ovaj centar je upriličio osam promocija Čovićevih projekata, a sam Čović se zahvaljuje svim kulturnoumjetničkim društvima, džematima i klubovima koji okupljaju građane iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka, posebno u Minhenu, Saarbruckenu, Hanau, Manhaimu, Frankfurtu, Dortmundu, Štutgartu, Kelnu, Antverpenu, ali svim drugim prijateljima širom Evrope koji su samoinicijativno finansirali i organizirali promocije za Čovićeve projekte.

(DEPO PORTAL/ad)