Piše: Ernad Metaj
Patria

Kamen temeljac za Buk Bijelu umjesto početka velike investicije postao je ono što i treba biti, kamen spoticanja unutar BiH, ali i na polju međunarodne saradnje. Čude se ovih dana premijerka Srbije Ana Brnabić i predsjednica RS-a Željka Cvijanović što je njihova zajednička investicija naišla na otpor politika u BiH koje brane državnu imovinu.

Premijerka Srbije koja dobro zna koliko je njena država iz BiH ukrala struje i da bi joj trebala refundirati nekoliko milijardi maraka samo za korištenje hidrocentrala na Drini koje su izgrađene u bivšoj Jugoslaviji. Umjesto toga, Brnabić nam je prezentirala zavidno znanje o broju izdatih koncesija u BiH za koje nije bio problem što su za njih saglasnost dale entitetske vlasti.

- To su radili i neki prije nas, nisu se suočili s tužbama. Ako bilo šta Ustavni sud odluči, a da kaže da Republika Srpska nije smjela da izda tu koncesiju, to će biti ogroman pravni problem za sve ostale investitore koji su dobijali koncesije entiteta ili kantona u proteklom periodu", rekla je Brnabić.

S obzirom na sve što se godinama unazad dešava u elektroenergetskom sektoru i vrijeme je da nekoga glava zaboli. Koliko i kako se u RS –u vodi interesa o javnim dobrima pokazuje i poslovanje Elektroprivrede RS-a. Gubici i gušenje zavisnih preduzeća koja opet državi ne izmiruju obaveze opterečeni su i sumnjama u kriminalne aktivnosti iz kojih u pravilu strani investitori izlaze punih džepova, dok gubici ostaju subjektima u BiH.

S duge strane opravdana je sumnja da zbog loših rezultata koje ima ERS vlast u manjem BiH entitetu na mala vrata želi privatizirati ovu javnu kompaniju. Srbija je idealan partner za to, jer se narodu prosipa priča o braći preko Drine i jedinstvenom srpskom svijetu.

Problem je što se pri tome krčmi imovina BiH, pa kamen temeljac za Buk Bijelu bez bilo kakvih konsultacija sa državnim vlastima može izgledati kao nastavak agresije na našu državu. Upiranje prstom iz Srbije da se niko nije bunio kada su Njemci bili zainteresovani za Buk Bijelu je jalovo prosipanje demagogije. Njemački investitori se isključivo vode biznisom i računicom, za to je važna pravna sigurnost, pa bi bolje pitanje bilo zašto su Njemci odustali od saradnje sa RS-om.

Sa vlastima u ovom entitetu uglavnom sarađuju Rusi, Litvanci i Srbija. Za sada od tih investicija građani nisu imali koristi, znaju to najbolje u Zvorniku gdje i danas osjećaju posljedice litvanske uprave Aluminom.

Ono što iz RS-a i Srbije prešućuju je da njihov zajednički projekat nije sporan samo u BiH. On se tiče i Crne Gore, a moguće je kako se u investiciju krenulo baš sada nadajući se da će prosrpska vlast u Crnoj Gori ignorisati eve ranije prigovore na negativan uticaj po okoliš ove zemlje.

HE Buk Bijela se ne može sa strane Srbije posmatrati isključivo iz ugla stranog investitora, kojem je RS dao većinski paket kako bi kako sami kažu izigrali sistem u BiH. Buk Bijela je veliko političko pitanje kroz koje se ogleda licemjernost srbijanske politike koja retorički zagovara teritorijalni integritet i suverenitet BiH, a na terenu sve radi da joj oduzme i jedno i drugo.

Ako je Srbija ozbiljan investitor onda njoj u prilog ide da se raščiste sve pravne nedoumice, jer se ipak troše novci poreskih obveznika te zemlje. Ana Brnabić i Željka Cvijanović bi shodno tome umjesto u čudu mogle na kraju završiti i u zatvoru.

(DEPO PORTAL/dg)