Profesor sociologije, akademik Slavo Kukić govorio je za Slobodnu Bosnu o sramotnim prijetnjama koje svakodnevno stižu na njegovu adresu, kako je sve počelo i zbog čega je već godinama na meti nacionalista i fašista u Bosni i Hercegovini.

Poznati ste kao oštar kritičar politika iza kojih stoje nacionalizam, šovinizam i fašizam u BiH, ali ste u posljednje vrijeme na direktnom udaru opasnih prijetnji. Strahujete li za život?

- Ni slučajno. Strah od onoga što bih mogao doživjeti pobijedio sam još 1993. godine. Tada sam sam sebi, u vremenu ratnih strahota, postavio pitanje je li strah od nacionalističko-fašističke odmazde vrijedan šutnje o onome što se golim očima vidi? I znači li to da, posluži li me zdravlje, trebam 80 godina šutjeti zbog mogućnosti da bi me sljedbenici fašističke ideologije mogli ubiti? A oni me mogu ubiti samo jednom. I zbog toga se 80 godina praviti ćorav kod vlastitih očiju? I tada sam sam sebi rekao, ne! Takva mogućnost nije vrijedna prodavanja magle i sebi i svijetu da ništa ne vidiš. Naprotiv, moja je intelektualna obveza promovirati univerzalne vrijednosti po kojima je čovjek i njegovo pravo na normalan život iznad svega. A bit će što bude. Zbog onoga što činim, hoću reći, mirno spavam. Jer, vjerujem da je sve to što činim za dobro i bosanskohercegovačkog čovjeka i bosanskohercegovačkoga društva, a i za dobro čovjeka na kojim god meridijanima živio. I siguran sam da se, zbog moje pozicije kritičkoga intelektualca, neće morati crvenjeti moja djeca i unuci. Da će, naprotiv, biti ponosni na ono što sam im ostavio u amanet.

Kako je sve počelo, kada ste primili prve ozbiljne prijetnje?

- Prijetnje, psovke, pa i fizički nasrtaji – prisjetite se nasrtaja kojeg sam doživio 2014. godine u mojem kabinetu na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, koji, što je zanimljivo, nije osudilo čak ni poslovodstvo fakulteta, čime je pokazalo da je i samo dio tog suludog fašističkog deala – usud su koji me prati preko tri desetljeća. Odmah nakon prvih višestranačkih izbora sam, naime, došao u sukob s ideologijom koja je krvna zrnca smatrala nužnim uvjetom prava na život. U mojem Posušju, u kojem sam do tih izbora bio predsjednik Izvršnog odbora (općinske izvršne vlasti), moju tehničku tajnicu, koja je po rođenju Srpkinja, premjestili su na drugo radno mjesto zbog toga što po krvi ne pripada arijevskoj vrsti. To sam, u otvorenom pismu u "Oslobođenju", tada nazvao imenom kojim ga se moralo nazvati – fašizmom. I dakako, doživio niz neugodnosti. Sličnih neugodnosti, nažalost, pošteđen nisam svih godina nakon toga. Hrvatski politički ekstremisti, uostalom, i nakon svakog moga teksta danas na društvenim mrežama me zasipaju „čestitkama“ svakojakih vrsta.

U zadnjih mjesec-dva dana, od momenta kada sam sve ono što se događalo oko blokiranja izbora Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva nazvao imenom koje i zaslužuje, novina je da istu vrstu čašćenja – prijetnje, uvrede, psovke, nema čega ne – puno intenzivnije doživljavam od bošnjačkih zaljubljenika fašističke ideologije, islamističko-fundamentalističkih ekstremista, a uvjeren sam da su u pitanju redom internet-botovi SDA, glavnog „tumača i branitelja“ bošnjačkih nacionalnih interesa. No, ne marim za njih. Ima ona narodna „psi laju, karavana prolazi“ – i tako se i ponašam.

Šta stoji u porukama, jeste li ih prijavili policiji?

- Jednu od tih poruka sam stavio na moj Facebook profil. I danas ju se može pročitati. Psovanje majke ustaške – zamislite, molim vas, psovati „majku ustašku“ čovjeku koji je pola svoga života posvetio demistificiranju ustaške ideologije kao antihumanizma i fašizma – prijetnje i da ne nabrajam. Čak mi se spotiče i tobožnja šutnja izborima u Mostaru, iako svatko tko išta prati, zna da sam u vezi s tim izborima bio i vrlo jasan, a i jedan od glasnijih.

Nije, međutim, postavljanje psovki i prijetnji na Facebook bilo u funkciji poziva u pomoć. Ma, kakvi! Postavio sam da narod vidi s kakvim polusvijetom smo osuđeni živjeti – i s uvjerenjem da bi i to moglo biti u funkciji kolektivnog osvješćivanja i okretanja leđa ideologijama koje nas svaki dan sve dublje guraju u civilizacijski bezdan.

No, takvih poruka, psovki i prijetnji primam svaki dan. Jednu sam, recimo, dobio i pred ovaj razgovor. I sve su to ili nepostojeća imena i prezimena ili osobe koje su registrirane jednostavno kao „Facebook korisnik“. No, na njih reagiram na identičan način – da ih blokiram. Pa, ako će još koju poruku slati, morat će praviti drugi Facebook profil. Neka barem nešto rade. Ni na kraj mi pameti, međutim, da ih prijavljujem – ni Facebook administratoru, još manje policiji. Jer, čemu fajda. A i imun sam postao na te fašističke spodobe pa se specijalno ni ne uzbuđujem.

U dugačkoj naučnoj karijeri suočeni ste i s fizičkim napadima, čak ste završili i u bolnici. Jesu li ove prijetnje opasnije, mislite li da imaju skrivenu poruku?

- Fašizam kao ideologija uvijek igra na zastrašivanje, kojim se najšire slojeve građanstva tjera na povlačenje pred najezdom jedne anticivilizacijske filozofije, a time se, onda, stvara i prostor za vlastito nametanje kao jedino važeće i ideologije i stila življenja. No, fašizam, ako je temeljem historijskog iskustva suditi, karakterizira i neviđeni kukavičluk ako naiđe na otvoreno i masovno suprotstavljanje. Mi, nažalost, takvom suprotstavljanju još nismo u prilici svjedočiti.

Utoliko njega ne treba ignorirati. Uostalom, i fizički napad na mene 2014. godine nije za cilj imao samo da se neutralizira ili, eventualno i likvidira mene kao otvorenog i žestokog oponenta, nego i da se pošalje poruka običnu svijetu što mu se sve može dogoditi ako se takvo što dogodilo akademiku i prepoznatljivoj javnoj osobi. I stoga je pred nama, kritičkim intelektualcima i deklariranim antifašistima, obveza svakodnevno raskrinkavati suštinu fašističke pomame, ali i skrivenih poruka koje ona nosi, i prosvjetljiteljski djelovati kako bi i sami doprinijeli stvaranju kritične mase otpora fašizmu.

Kome smeta akademik Slavo Kukić?

- Svima koji bi od BiH, umjesto da ju se izgrađuje kao društvo normalnih ljudi, pravnu državu i društvo univerzalnih vrijednosti, rado napravili etničke begovate, prostore bez pravila koja poznaje civilizirani svijet – prostore u kojima bi, pozivom na teorije rasnog pripadanja, osigurali svoju neupitnost za sva vremena i lopovluk kojeg sami, a i njihovi klanovi čine, stavili izvan i iznad zakona. Takvo stanje, nažalost, u dobroj mjeri imamo i danas, ali se nadam da mu vrijeme neumitno prolazi. I to me motivira da ne posustanem. Zaludu sva zastrašivanja, prijetnje, psovke, fašistički lavež svih mogućih boja. 

(DEPO PORTAL/dg)