Završeni su izbori za gradonačelnika Mostara. HDZ je, očekivano, pobijedio.

Uprkos tome što su u SDA imali preciznu informaciju da bošnjački kandidat, dr. Zlatko Guzin neće dobiti potrebnu podršku da postane gradonačelnik, iz razloga što su se iz Naše stranke javno izjasnili da neće glasati ni za jednog ni za drugog kandidata, ipak su odlučili ne podržati Irmu Baraliju, Bošnjakinju, koja je, realno, da se htjelo, iako ni njena stranka ni ona sama nisu imali većinski izborni legitimitet, ipak mogla pobijediti, piše Avaz. 

Je li Naša stranka trebala podržati bošnjačkog kandidata, dr. Guzina, to je druga tema. Nakon što su emocije oko Mostara splasnule, predsjednici HDZ-a i SDA, Dragan Čović i Bakir Izetbegović, ponovno su sjeli za pregovarački sto. Političkim rječnikom, namijenjenom bh. javnosti, glavne teme sastanka bile su izborno zakonodavstvo, izmjene Ustava i formiranje nove Vlade FBiH. Narodnim rječnikom - oni su sjeli za sto kako bi napravili inventuru i poravnali račune.

Dogovoreno je da će nastaviti razgovore, formirat će neke ekspertne radne grupe, te su nonšalantno i optimistično najavili kako bi se sva ova goruća pitanja trebala riješiti u narednih nekoliko mjeseci?!

U kojem grmu se ovdje krije zec? Prvo, a to se treba javno reći, ne postoji ni teoretska mogućnost da se formira novi saziv Vlade FBiH. I to ne samo do sljedećih općih izbora, kako se to u medijima špekulira, nego do daljnjeg. Zašto? Pa zato što Dragan Čović u svojoj ruci ima odluku Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, koja je, de facto i de jure, potvrdila da trenutni način izbora delegata u Dom naroda Federacije nije u skladu s Ustavom BiH.

To je činjenica, sviđalo se to nekome ili ne. Šta tačno Hrvati traže, a šta političko Sarajevo nikada neće dati, može se nagovijestiti iz obrazloženja apelacije podnosioca u kojem se argumentacija za neustavnost bazirala na činjenici da se, prema formuli koja se koristi za izbor delegata, kao osnova primjenjuje popis stanovništva iz 1991. godine, a ne popis iz 2013. godine.

Dakle, jasno je da Čović ima mogućnost uvjetovati formiranje nove Vlade FBiH izmjenama neustavnog Izbornog zakona, što će, zbog nepostojanja konsenzusa između većine SDA, HDZ i SNSD-a u Državnom parlamentu, vjerovatno trajati do izbora 2022.

Ukoliko probosanske političke opcije ne uspiju nakon izbora 2022. godine ubaciti, barem, šest od 17 delegata u Klub Hrvata Doma naroda, odnosno jednu trećinu, što je potrebno u svakom klubu da bi se imenovali novi predsjednik i potpredsjednici, pa posredno tome i premijer Vlade i novi ministri, Marinko Čavara će i nakon sljedećih općih izbora ostati predsjednik FBiH, a sadašnji saziv Vlade, s Novalićem na čelu, ući će u svoj treći mandat.

To je ta “mostarizacija” Federacije o kojoj se u javnosti priča. Naravno, sve to pod uvjetom da OHR ne koristi bonske ovlasti i to dekretom zaustavi. Svjestan svega, Izetbegović dobro zna da od izmjena Izbornog zakona i izmjena Ustava nema ništa, da je to samo kupovina vremena, bez obzira na to što Čović javnosti prodaje vječni optimizam.

Pravo pitanje je odgovara li SDA i HDZ-u uopće da dođe do ovih izmjena, uzimajući u obzir da su (ne)dogovaranjem deinstitucionalizirali Federaciju BiH, zaustavili demokratske procese, te kreirali jednu vrstu hibridne demokratije ili diktature, u kojoj su institucije poklopljene, procesi privatizirani, a izbori svakako obesmišljeni.

Međutim, Izetbegović ima drugi problem koji ga muči. Naime, odlaskom ministrice obrazovanja Elvire Dilberović na mjesto ambasadora, nesretnom smrću ministra za boračka pitanja, rahmetli Salke Bukvarevića te odbjeglog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare, SDA je ostala bez tri važna resora i ozbiljno je oslabljena unutar Vlade Federacije BiH.

Nakon Mostara i pobjede dr. Marija Kordića, od pompeznih najava, jedino što će se možda u martu desiti je smjena Aljoše Čampare i popunjavanje resora s tri nova SDA-ova ministra. Uzimajući u obzir da je “državnički” princip SDA i HDZ-a u protekle tri decenije sveden na poznatu narodnu krilaticu „Čist račun, duga ljubav“, Marinko Čavara ove smjene i imenovanja, nakon što je HDZ dobio gradonačelnika, sigurno više neće blokirati.

Naprimjer, Kanton Sarajevo, korištenjem popisa iz 1991., danas delegira jednog Hrvata i čak pet Srba u Dom naroda FBiH. Kada bi se kao osnova primijenio popis stanovništva iz 2013. godine, Kanton Sarajevo ne bi delegirao nijednog Hrvata, nijednog Srbina, iz jednostavnog razloga što jedan delegat nosi vrijednost od 5,8 posto proporcionalnosti tog naroda, a prema posljednjem popisu, u Kantonu Sarajevo Hrvata živi 4,2 posto, a Srba 3,2 posto, što nije dovoljno.

(DEPO PORTAL/dg)