Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić uputio je čestitku građanima i građankama BiH u povodu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Čestitku prenosimo u cijelosti:

Poštovani građani i građanke države Bosne i Hercegovine, kako u domovini tako i u cijelom svijetu.

Prije 29 godina svjedočili smo velikom istorijskom događaju, koji će zlatnim slovima ostati upisan u njenoj dugogodišnjoj historiji. Slobodno izraženom voljom većine svojih građana, Bosna i Hercegovina postala je nezavisna država.

Taj čin označio je početak procesa sticanja samostalnosti, procesa koji, sudeći po svemu, još uvijek traje. Naša država nije nam poklonjena, nego je uz najveće moguće odricanje i žrtve sačuvana. Pored svih izazova sa kojima se i danas susrećemo, uz sve aktuelne probleme, i danas moramo da se borimo za njen integritet i opstanak.

Oni koji su svim sredstvima pokušavali da ponište većinski izraženu volju građana Bosne i Hercegovine iz 1992. godine, danas ni za milimetar nisu odstupili od svojih ciljeva. Iste one sile koje su zemlju vojno napale i podrivale zbog njene nezavisnosti i osamostaljenja, još uvijek su aktivne i djeluju protiv Bosne i Hercegovine.

Danas se ne voze na tenkovima odmetnute armije, ne granatiraju gradove i ne ubijaju civile, ali koriste institucije države i sve moguće prilike da zemlju koče i unazade. Na prvi pogled teško je porediti ta dva načina uništavanja naše zemlje, ali posljedice i jednog i drugog traju i produbljuju se.

Istim žarom kojim smo se borili za nezavisnost, slobodu, čast i jednakost nakon 1.  marta 1992. i danas se trebamo suprotstaviti destruktivnim silama koje slabe našu domovinu, ali ovaj put kroz same institucije naše države.

Jasno mi je kako se dio naših ljudi umorio od čekanja tog tzv. “boljeg sutra”, čekanja na uređenu demokratsku odgovornu državu.

Nama ne preostaje ništa drugo nego nastaviti dalju borbu za našu Bosnu i Hercegovinu, uzdajući se prije svega u same sebe. Drugog puta nemamo!

Od dana proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine uskoro će se napuniti tri desetljeća. Krajnje pojednostavljeno govoreći i upoređujući taj period sa ljudskim životom, reklo bi se da smo ušli u aktivan i zreo period života nezavisne države.

Bosni i Hercegovini, nažalost, u ’’njenim tridesetim godinama’’ od dana stjecanja nezavisnosti, neki nude da i dalje živi kao da je dijete. Dijete koje, sa istoka i zapada, smatraju nedoraslim i nespremnim za samostalan život.

Bosna i Hercegovina je nezavisna zemlja, kao i desetine drugih zemalja Evrope i Evropske unije. Mi koji kroz institucije radimo u korist države i svih građana želimo, ni manje ni više, od onog što imaju samostalne države Evrope i Evropske unije: demokratski ustroj u kojem je pojedinac svetinja i u kojem je jednakost pojedinaca sveta i ustavna.

Iako sve to u teoriji zvuči jednostavno, put do toga nije nimalo lagan. Međutim, pretpostavljam da danas možemo slikovitije spoznati okolnosti donošenja odluke o nezavisnosti koja, također, nije bila lagana.

Potrebno je sjetiti se onih koji su položili svoje živote u ratu, koji je nastupio ubrzo potom. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena. I, ne samo da ne smije biti zaboravljena, nego iz tog žrtvovanja moramo izvući određene pouke.

Patriotski je, dakle naučiti činjenice i suočiti se s njima iskreno. Nije patriotski udruživati se jedni protiv drugih.

Patriotski je međusobno usklađivati političke poteze i truditi se, da i u tome pronađemo minimalan konsenzus oko ključnih pitanja od vitalnog državnog interesa, te konsenzus o političkim metodama pomoću kojih želimo da stignemo do slobodne i građanske države Bosne i Hercegovine.

Sjajni ciljevi slobodnog i građanskog društva ne mogu se postići jalovom raspravom i pokušajem razumijevanja, tolerisanja i prilagođavanja velikodržavnim zločinačkim projektima i ciljevima tih projekata, i to zarad lažne ravnoteže, lažne političke korektnosti i lažne priče kako smo svi u ratu bili isti.

Previše je onih koji danas nisu sa nama, da bi mi danas sebi dozvoljavali takve laži i samoobmane. Ako ništa, možemo biti ponosni na činjenicu da između nas, koji ovu državu volimo i onih koji je ne vole, stoji civilizacijska razlika koja je uvijek bila očita i svakim danom sve je očitija.

Naši ciljevi mogu ostvariti samo ukoliko ostvarimo politički konsenzus oko toga da ova zemlja mora biti država jednakopravnih građana na svakom pedlju njene teritorije.

U tom smislu pozivam da se okrenemo jednom unutarnjem, bosanskohercegovačkom dijalogu i iznalaženju tog konsenzusa, a ne pokušajima razumijevanja onih koji stalno negiraju pravo na postojanje naše države. 

Njihove vizije nas više ne zanimaju, niti nas zanima šta o našoj državi imaju ružno za reći, jer sve je već odavno dobro poznato i djelima dokazano. Njihovi idoli i uvjerenja trunu po bjelosvjetskim zatvorima, a ja naše idole i uvjerenja vidim u generaciji koja nije odustala od jedinstvene, slobodne i nedjeljive države Bosne i Hercegovine, generacije koja vjeruje da se učenjem, radom, nadom u pravdu i pravo, slobodu i jednakost to može postići. 

Sretan sam zbog toga što toj generaciji Bosnaca i Hercegovaca, nama i novim naraštajima niko ne uspijeva ogaditi vlastitu domovinu, jer je ljubav prema njoj jača i veća od svega onoga što se protiv nje poduzima.

Ostanimo prkosni, ponosni i dostojanstveni u danu kada obilježavamo naš najveći praznik.

Svim građanima Bosne i Hercegovine želim sretan 1. mart, Dan nezavisnosti.

(FENA/dg)