Piše: Fadil MANDAL, Avaz

Bakir Izetbegović i Željko Komšić zaorali su duboko nakon općih izbora 2018., ali ono što su posijali nikako da pruži očekivane plodove. Samo dvije godine bile su dovoljne da njihova priča o patriotskom frontu i spašavanju države od Milorada Dodika i Dragana Čovića izblijedi poput stare crno-bijele fotografije.

Država nije propala, Dodik nije otcijepio RS, Čović nije dobio treći entitet, ali sve to je prije rezultat međunarodnog aktivizma i diplomatskog pritiska Vašingtona i Brisela nego nekakvih posebnih napora i umijeća SDA i Demokratske fronte, koji su i dalje u čvrstom zagrljaju sa svojim koalicionim partnerima u Vijeću ministara BiH SNSD-om i HDZ-om. I, prema svemu sudeći, ne pada im na pamet da napuste taj brak.

Nije dugo trebalo da javnost prepozna svu jalovost takve vlasti. Na lokalnim izborima u novembru birači su žestoko kaznili SDA, posebno u većim gradskim centrima, od Sarajeva, preko Bihaća i Zenice, do Tuzle, dok je Komšićev DF doživio totalni potop, toliki da se, prema broju općinskih vijećnika u Federaciji BiH, nalazi na neslavnom desetom mjestu.

Ako se tome dodaju očekivane smjene SDA-ovih vlada u Sarajevskom, Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu, eto razloga za besane noći i Izetbegovića i Komšića.

Osim što ostaju bez poluga moći u tri najveće industrijske i privredne regije u BiH, posebnu brigu im otvara namjera opozicije da - nakon što se učvrsti zajedništvo i međusobno povjerenje na kantonalnom nivou - na narednim općim izborima izađe okupljena u širokom frontu koji može biti podijeljen u više kolona, ali svaka od njih će biti usmjerena na detroniranje tridesetogodišnje vlasti dinastije Izetbegović i njihovog dvorskog držača kaputa Željka Komšića.

Otuda ne treba ni čuditi obnovljena medijska i paraobavještajna hajka na lidera SBB-a Fahrudina Radončića, predsjednika SDP-a Nermina Nikšića, prve ljude Naroda i pravde i Naše stranke Dinu Konakovića i Predraga Kojovića. Opet su svi oni „izdajnici“, „petokolonaši“, „javni i tajni saveznici Dodika i Čovića“, „kriminalci“...

Stara i prljava mantra SDA ponavlja se od jednog do drugog izbornog ciklusa, nekad s manje, a nekad s više uspjeha. Ovaj put, međutim, prebacivanje vlastitih političkih leševa i korupcijskih grijehova u tuđa dvorišta teško da će dati željeni efekt.

Jer više nijedna laž ili bačena dimna bomba ne mogu sakriti tektonske unutrašnje potrese u SDA, korupcijske afere čiji su akteri federalni premijer Fadil Novalić, ili donedavni „prvi do Bakira“ Asim Sarajlić, katastrofalno upravljanje migrantskom krizom njihovog ministra Selme Cikotića, propast i nesnalaženje zdravstvenog sistema kojim u vrijeme pandemije koronavirusa u Kantonu Sarajevo upravlja direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović.

Da se ne spominje javno raskrinkana maligna uloga Osmana Mehmedagića Osmice, porodičnog šefa državne Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), u očuvanju vlasti SDA.

Slika ni blizu nije ružičasta, ali ni Izetbegović ni Komšić - koji je stoički ostao nijem na sve skandale i lopovluke u režiji SDA - nemaju prevelikog izbora. Oni će, vjerovatno, ostati zagrljeni do posljednjeg preživjelog glasača DF-a i zaronjeni do kraja u živom blatu vlasti koja nema s čime izaći pred birače 2022. godine. Osim ako narod pokaže da stvarno jeste blećak i da mu je lažna priča o lažnom patriotizmu još važnija od punog stomaka i debljeg novčanika.

Federalna vlada u ovom trenutku, stjecajem nepredviđenih i nesretnih okolnosti, ima samo tri ministra i premijera iz SDA. Vlada je, inače, od 2018. u takozvanom tehničkom mandatu i ne odražava rezultate tadašnjih općih izbora i namjeru SDA da novu vladu prave zajedno s HDZ-om i DF-om.

To pitanje je intenzivirano nakon okončanja lokalnih izbora, a procurile su informacije da su i Izetbegović i Čović ovaj put spremni da ozbiljno porade na formiranju nove Vlade FBiH, uz neminovne međusobne ustupke.

Istovremeno, u političkim kuloarima kolaju nepotvrđene i poprilično neuvjerljive priče o navodnoj zainteresiranosti opozicionih stranaka SDP-a, SBB-a, NiP-a, Naše stranke i drugih da se uključe u formiranje Vlade Federacije iz koje bi bila isključena SDA.

Ova je kombinacija iz najmanje dva razloga više u sferi naučne fantastike nego realnog plana. Prvo, postoji eksplicitna odluka SDP-a i NS-a da ne žele nigdje u vlast sa SDA i HDZ-om. Drugo, uključivanje bilo koje od navedenih stranaka u razgovore o formiranju Federalne vlade (s ustavno i zakonski neizbježnim HDZ-om), dvije godine prije narednih općih izbora, predstavlja očigledno političko samoubistvo i pucanje u zdravu nogu.

(DEPO Portal)