Piše: Sandra PERIĆ

Nedavno je u Sarajevu pokrenuto strip izdanje Plavi strip. I ništa ne bi bilo neobično da se ovo strip izdanje ne štampa na novinskom A3 formatu.
    

Plavi strip se štampa na najkvalitetnijem papiru, u koloru, a izbor stripova je na najvišem nivou. O svemu glavni urednik Ahmed Hrapović kaže:

- Ovim izdanjem, a i sveukupnom djelatnošću u Akademiji stripa, želimo „zapuštenoj“ strip publici u BiH pružiti priliku da se upoznaju sa istinskim vrijednostima devete umjetnosti, jer ono što Plavi strip objavljuje je vrh devete umjetnosti, a format na najbolji način prezentira svu raskoš vrhunskih djela umjetnika s područja stripa. U regiji, barem za sada, bolji sadržaji ne postoje. Pored vrhunskih stripova, Plavi strip redovno objavljuje kvalitetne tekstove s područja stripa, u tome prednjače prof. dr. Merima Čamo, koja svojim tekstovima na najbolji mogući način iz ugla sociologije pristupa najmasovnijoj crtanoj literaturi na svijetu, zatim tekstovi prof. dr. Zvonka Makovića, historičara umjetnosti. U prvih nekoliko brojeva Maković se bavi antologijskim djelom crtača Julesa Radilovića i scenariste Zvonimira Furtingera – stripom „Kroz minula stoljeća“.

 
Ono što ohrabruje ekipu okupljenu oko ovog Plavog stripa jeste veliki interes za njega i van granica Bosne i Hercegovine, naročito u regiji, dok se interes za ovo izdanje zbog specifičnog formata i kvaliteta sadržaja pojavio i širom Europe. Prijatno iznenađuje da se javljaju stripoljupci iz Italije, Španije, Belgije, Francuske i još nekih zemalja Europe, a nekoliko primjeraka se redovno šalje za područje Amerike, Kanade i Australije.
    

Jedan od ciljeva Plavog stripa je oživjeti strip produkciju u BiH, a i u regiji. U vezi s tim urednik Hrapović je veoma precizan:

- Htjeli to ili ne, BiH je posljenja republika s područja bivše Jugolavije, koja je otvorila svoja vrata devetoj umjetnosti u pogledu izdavaštva i produkcije. Desilo se to početkom 70-tih godina prošlog vijeka, u vrijeme kada su strip produkcija i strip izdavaštvo „tutnjali“ ostatkom bivše države. Razlog tome je što se strip, a i film u BiH, smatrao kapitalističkom propagandom „mrskog nam neprijalja“. Nastojanja Plavog stripa, pored objavljivanja stripova majstora devete umjetnosti, bit će usmjerena ka okupljanju domaćih i regionalnih autora stripa. U regiji postoji veoma veliki broj talentiranih strip crtača, međutim oni svu svoju energiju usmjeravaju ka Bonellijevim strip junacima – Zagoru, Bleku, Texu i sl., a to je veoma velika pogreška, obzirom da Sergio Bonelli Editore ima veliki broj crtača iz Italije. Plavi strip će pružiti priliku mladim autorima, ali kvalitetom moraju zadovoljiti kako bi se našli rame uz rame sa svjetskim veličinama kao što su: Maurović, Jules, Beker, Neugebauer, Foster, Hampson, Kreč...

Plavi strip se trenutno distribuira po kioscima BiH, nešto primjeraka se šalje za Hrvatsku i Srbiju, ali kada je distribucija i prodaja preko kioska u pitanju, tu se nailazi na ogromne probleme. O tome Hrapović s poprilično ljutnje iznosi činjenično stanje:
    

- Problem prodaje stripa pričinjavaju upravo oni kojima se strip povjerava u prodaju. Svugdje u svijetu, bez razlike na veličinu objekta, bez razlike o kojoj se vrsti štampe radi, svako izdanje je izloženo na vidno mjesto, tako da se svako izdanje, bilo da se radi o dnevnoj novini ili revijalnoj štampi, samo sebe nudi redovnom ili eventualnom, budućem čitaocu. Kod nas su stripovi na skoro svim kioscima gurnuti negdje unutar kioska, pa ga ni sam prodavač ne može iz prve naći. To je vrlo loš odnos prema stripu, jer, ma o kakvom se izdanju radilo, izdavač izdvaja ogromna sredstva za štampu, autorska prava, priprmu i za još niz poslova koje iziskuju takva izdanja. Umjesto stripa i štampe uopće na našim kioscima su na mjestima za štampu izloženi razni proizvodi kojima nije mjesto tu; razne cole, razni sokovi, lotos maramice... Zato je u našoj regiji, s izuzetkom Slovenije, čitalačka kultura svedena gotovo na nulu. Često kažem da u Sloveniji, koja je daleko manja i s mnogo manje stanovništva od BiH, čitanost dnevne i ostale štampe na daleko većem nivou. Navedimo konkretan primjer – Slovenija ima 4-5 dnevnih listova, prosjek im je 100.000 po novini. Kod nas se toliko ne štampa svih dnevnih novina zajedno za cijeli mjesec. Bio sam u prilici da na kiosku tražim Oslobođenje na jednom od sarajevskih kioska, na vanjskom pultu mnoge novine, ali nema Oslobođenja. Kažem prodavačici da sam htio Oslobođenje, ali da ga očito nema, da bi mi ona kazala kako ima Oslobođenje ali unutar negdje na policama kioska. Tvrdila mi je da se kao ta novina krade!? Nešto slično se desilo i sa najnovijim Plavim stripom, pitam imate li Plavi strip, prodavačica se zavukla negje u kiosk i jedva ga pronašla. Pitao sam zašto se ne izloži na vidno mjesto, da bi ona uzvratila kako stripove ne izlažu na vidna mjesta. Eto, to je jedan od velikih problema i veliki šamar stripu kada je prodaja stripova u pitanju – završava Hrapović.

I pored nekorektnog odnosa prema stripu od strane prodavača, Plavi strip se prodaje bolje u odnosu na one stripove o kojima se svaki dan priča – Zagor, Tex, Blek i slična izdanja, a ponajviše zaslugom upornih stripoljubaca, čija je želja, to je očito, da se polako odvajaju od šund ostvarenja italijanskih špageti vestern stripova i svoju ljubav prema stripu usmjere ka remek djelima devete umjetnosti, upravo onih dostignuća koje objavljuje Plavi strip i kao takav će biti dio obilježavanja 50 godina strip izdavaštva u BiH 1970. – 2020. godina.

(DEPO PORTAL/ad)