Piše: Omer ČEVRA

Da li su u BiH izbori ikada bili fer i pošteni? Naravno da nisu. Da li se dešava da političke stranke trguju članovima biračkih odbora kako bi stvorile jednostranačke ili jednonacionalne biračke odbore, pa imate primjere gdje, karikiram, SDA postavlja kao svoje posmatrače ili članove biračkih odbora na području RS-a članove SNSD-a dok Dodik postavlja članove SDA kao SNSD-ovce na mjesta u FBiH? Naravno da dešava. Da li mrtvi redovno glasaju? Naravno da glasaju. Da li se  nakon zatvaranja vrata glasačkih mjesta najjače stranke dogovoraju kako prevariti one treće tako što će dopisivanjem imena de facto stvarati more nevažećih glasačkih listića? Naravno da dogovoraju! Da li će se desiti da stranke podnesu brojne žalbe Centralnoj izbornoj komisiji, sa neoborivim dokazima o izbornim krađama, a ta će Centralna izborna komisija, koja je sve samo ne nezavisna i profesionalna, to glatko odbaciti kao neutemeljeno? Naravno da hoće. Da li će nakon izbora, predstavnici međunarodne zajednice izaći i pohvaliti demokratski izborni proces i time postati susaučesnici u održavanju ove diktature? Naravno da hoće! A šta će građani uraditi na sve to? Neće apsolutno ništa. Oni će izaći sa američkim zastavama da slave pobjedu Joe Bajdena po ulicama Sarajeva, u iščekivanju da će on kao on kao neka vrsta «hepeka» iz Nadrealista pritisnuti dugme i momentalno će nastati građanska država bez entiteta i kantona sa jednim državnim predsjednikom.

Spominjem u šali "hepek", iako objektivno predstavlja vrlo zabrinjavajuću metaforu za današnje stanje u BiH, koliko god to žalosno zvučalo, jer gledajući skeč Nadrealista neku noć kada se u Parlamentu ne mogu dogoviriti oko državne himne, čovjek shvati da se bh. društvo, političke realnosti i mentalitet građana nije pomaklo ni za jedan milimetar u proteklih 30 godina, što je jako alarmantno.

Građani kao da odbijaju da shvate kako niko sa strane ovdje neće ništa promjeniti, da oni sami moraju učestvovati u demokratskim procesima, da samo mi sami možemo kreirati promjene. Ta nespremnost da se uključe u stvaranje svoje sudbine i pasivnost  prema domaćim političkim procesima, dok se u isto vrijeme svi bave svjetskom geopolitikom  i teorijama zavjere je zaista zabrinjavajuća. Sramotna je činjenica da izlaznost na izbore bude tek 40-tak %, iako živimo u najsiromašnioj evropskoj državi. 

Jedan razlog velike apstinencije glasača, iako bi ovaj fenomen zahtjevao opširnu i temeljitu sociološku analizu, vjerovatno se može prepisati činjenici da građani ne vide način da se bilo šta promjeni u fundamentalnom smislu jer vlast uvijek mora biti sastavljena od SDA i HDZ, kada je riječ npr. o FBiH. Stav građana po tom pitanju nije neopravdan, jer u protekle tri decenije, ove dvije stranke na području FBiH bile su nezaobilazan faktor i temelj svake vladajuće garniture. Ipak, iako se čini nemoguće, nije toliko komplicirano iz temelja izmjeniti tu upečenu realnost, a novi politički vjetrovi već sada nagovještavaju upravo takav scenarij nakon izbora 2022. godine, gdje se već sada vide konture jedne nove bošnjačko-bosanske grupacije, koja bi, ukoliko pojedinačno ne budu previše gladni za funkcijama,  bila u stanju vlast bez problema napraviti i bez SDA i bez HDZ-a u FBiH, što bi predstavljalo najveću promjenu u političkom životu BiH i sigurno vratilo nadu velikom broju građana, a to bi posljedično doprinijelo većoj izlaznosti na izbore u budućim ciklusima. Samo dok je mala izlaznost izbori se mogu krasti zbog čega vladajuće stranke najviše snage troše na stvaranje ambijenta koji će demotivirati ljude da se uključe, pa će stranačke vojske odradit posao i osigurati vlast.

Jasno je da SDA u Kantonu Sarajevo neće u narednih deset godina više bit vlast. Ta priča je završena. Grupacija SBB, Narod i Pravda, SDP i Naša stranka moći će u KS bez SDA formirati vlast i nakon 2022. i nakon 2026. Dakle, SDA je Sarajevo izgubila dugoročno i teško će se do 2030. godine vratiti,osim naravno u slučaju da neko od gore navedenih stranaka izigra izbornu volju svog glasačkog tijela i radi sitnih talova i funkcija prevari partnere, što se kako sada stvari stoje nebi trebalo desiti. 

Denis Zvizdić i Aljoša Čampara može se reći da su ozbiljno «osakatili» najveću bošnjačku stranku, iako će ona, budimo realni nakon ovogodišnjih loklanih izbora opet slaviti pobjedu. Ali to je objektivno manje bitno u ovom momentu. 

Cilj ove grupacije stranaka koji čine „Četvorka“, ali i SBB-a, te Denisa Zvizdića i Aljoše Čampare, koji pripremaju vlastitu stranku u kojoj bi se mogao naći i Semir Efendić, nakon što su «otmu» Kanton Sarajevo, treba biti da  preuzmu i Federaciju BiH nakon izbora 2022. godine. Ukoliko bi uspijeli da u svoju grupaciju ubace i HDZ 1990 ili Republikanku stranku iz Mostara, pa izađu na izbore svi pod jednom zastavom kao neka vrsta liste, u stilu sarajevske četvorke, to bi bila apsolutna pobjeda, te ni SDA i ni HDZ ne bi imali mogućnost da kroz federalni Dom naroda blokiraju uspostavu nove vlasti pa samim tim i značajne reforme koje godinama čekaju.

Da bi se u ovome uspijelo, ova grupacija ne smije u stilu Željka Komšića nastojati da pokrade Hrvate za poziciju člana Predsjedništva, i to po cijenu da je opet dobije HDZ, jer svaki pokušaj da se Hrvatima iz bošnjačkim glasovima iz Sarajeva nameće hrvatski član Predsjedništva rezultira političkim jačanjem HDZ-a i de facto homogenizira sve Hrvate pod Čovićevu zastavu, čime se HDZ-u praktično iz Sarajeva osigurava političko preživljavanje i vlast.

Predizborna koalicija ove grupacije stranaka je zbog svega toga od krucijalne važnosti, da građani znaju unaprijed, ko će s skim nakon izbora, a ne da bude kao do sada- svi su jedni protiv drugih, pa nakon izbora idu zajedno u vlast. To je paradigma koja se mora promjeniti u političkom narativu Bosne i Hercegovine, i predstavljalo bi tektonsku promjenu i evoluciju u procesu demokratizacije i konačnici euroatlanskih integracija naše zemlje. 

Ta koalicija onda u mandatu 2022.-2026.  mora hitno napraviti izmjene izbornog zaknodavstva kao prioritet svih prioriteta, uvesti elektronsko glasanje i drugi krug galsanja za članove Predsjedništva, što bi na izborima 2026. omogućilo da građani po prvi put u postratnoj hisotriji dobiju fer i poštene demokratske izbore. Tek tada BiH bi mogla da ozbiljnije krene naprijed u euroatlanske integracije, jer samo ovaj proces može da razbije uspostavljenu stranačku diktaturu koja ne dozvoljava vladavinu prava i razvoj društva, zbog čega se i nalazimo na dnu svih statističkih ljestvica. 

Ipak, treba naglasiti da postoje određene prepreke koje su realne ali nisu nepromistive, ukoliko prevladao razum i dugoročni državni interes bude stavljen ispred ličnih ambicija.

Već se špekulira da će Denis Zvizdić biti kandidat za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka, a isto tako se spominje i želja Dine Konakovića da se on kandiduje na tu poziciju. Ukoliko se tu ne napravi dogovor, ova cijela priča pada u vodu prije nego što je počela. Mali narodi pate od sindroma velikih ega ili što ja zovem «Einštajnov sindrom». U ovom momentu skoro svi lideri iz ove potencijalne političke grupacije uvjereni su da su oni najbitniji likovi momentalno što hodaju Evropom i da svijet počinje i završava sa njima. To je najopasniji i najrealniji problem koji bi mogao da osujeti ovaj cijeli projekt koji ima veliku šansu da uspije. 

Iz tog razloga, lider SBB-a Fahrudin Radončić može imati značajnu ulogu u ovoj cijeloj priči, jer jedino on može se reći ne pati od funkcija i uvijek vidi širu i realnu sliku, a već se dugo godina pokazao  kao vješt i agilan pregovarač i medijator između ljudi, stranaka i intersa. Ukoliko on uspije da posloži interese svih strana, na način da se niko ne osjeća kao pobjendik ili gubitnik, da se unaprijed zna ko će npr. biti premijer KS, Vlade FBiH i član Predsjedništva, te se sa tim izađe u javnost prije izbora,  ovaj projekt je predodređen za uspjeh i biće nezaustavljiv i predstavljao bi historijski moment u našojdržavi, jer bi režim bio konačno srušen, a država bi konačno dobila šansu da prodiše punim plućima, i da se uspostavi vladavina prava a ne vladavina stranaka i pojedinaca. 

Dakle, da rezimiramo, hepeka neće biti, a brutalnu izbornu pljačku u niko ne može zaustaviti. Ipak, ovi izbori nisu značajni niti su od sudbonosne važnosti za buduće procese koji će doći na dnevni red 2022. godine, kada ćemo biti ili ne biti za sva vremena.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ak)