Novinar Vanja Bulić svakodnevno je domaćin brojnim poznatim ličnostima, a u razgovor za Kurir, između ostalog, otkriva tajnu svoga prezimena i detalje iz privatnog života.

Na novinarsku konstataciju da je nakon četiri decenije javnog života uspio da podijeli svoj privatni život i da ga ne ogoli, kaže: 

- Kad sve saberem, živim u saglasju sa narodnom poslovicom: "Tiha rijeka breg roni". A to podrazumijeva drugu poslovicu: "Dva puta mjeri, jednom sijeci". Iskreno rečeno, nemam šta da skrivam od javnosti. Događa mi se da mi zamjeraju što u javnim nastupima uvijek pominjem porodicu. A čime bih to drugo trebalo da se pohvalim kad je sve ostalo prolazno? Sve što sam postigao rezultat je uravnteženog porodičnog života.

A na pitanje o svom pravom prezimenu, te da li je ikada tokom života razmišljao da vrati prezime ili savjetovao sinovima da oni to učine, Bulić odgovara:
 

- Moj otac je rođen u selu Krš kod Žabljaka kao Dušan Šljivančanin. U crkvenoj krštenici u zagradi piše - Bulić. U mom zavičaju, u vrijeme Otomanske carevine, muškarci su ginuli mladi. Majke su same odgajale djecu, pa su kasnije potomci iz pijeteta prema majkama-herojima, njihova imena pretvarali u prezimena. Moja prabaka je bila lijepa, a tamo se kaže “lijepa kao bula”. Zvali su je Bulica. Moj otac je srednju školu završio kao Šlivančanin, a Pravni fakultet u Beogradu je upisao kao Bulić. U toku rata devedesetih godina, otac mi je predlagao da promijenim prezime, jer su me neki proglašavali Hrvatom, a potom i Muslimanom. I danas mi se dogodi da me neko upita – kakvo je tvoje pravo ime, jer se govorilo da sam ja ustvari Vahidin. Zamislite pravoslavni nadimak uz muslimansko ime?! U novosadskom "Dnevniku" se u jednom tekstu prije devet godina pojavila ovakva rečenica: "Vahidin Bulić zvani Vanja pobio je više srpske djece nego Artuković u Jasenovcu". Nikad ne bih mijenjao prezime samo zato što neka budala misli da sam loš čovjek, jer sam pripadnik druge nacije.
 

Ostatak intervjua možete čitati ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)