Izvor: Jutarnji.hr/Autor: Jelena Lovrić

Bila je to definitivna odbijenica. Samo Vesna Pusić to nije shvatila. Dala se zavarati premijerovom kurtoazijom. Kad je sredinom veljače zatražila prijem kako bi od Andreja Plenkovića molila potporu u šansi da bude imenovana na jedno od ključnih mjesta u novoj administraciji UN-a, smatrala je da će sve teći glatko.

Novoizabrani glavni tajnik Antonio Guterres ponudio je visoko mjesto u svom timu. Svileni Plenković ništa nije obećao, samo je rekao da mora konzultirati svog vanjskog poslovnjaka Davora Ivu Stiera. Premijer da će o takvoj stvari pitati ministra?

Kao što se nakon eskivirajućeg odgovora moglo i pretpostaviti, podrška je Vlade izostala. Vesna Pusić nije bila izabranica aktualne vlasti, ali se uzdala da će prevagnuti interes Hrvatske da u vrhu najveće svjetske organizacije ima svog čovjeka. Barem je tako bilo dosad.

Ivo Josipović svojedobno je s funkcije predsjednika države podupro NATO-ambicije Kolinde Grabar-Kitarović. Kao što joj je Stipe Mesić prethodno pomogao da dobije funkciju hrvatskog veleposlanika u SAD-u. Da su na vlasti Ivo Sanader ili Jadranka Kosor, Vesna Pusić svakako bi imala njihovu podršku, komentira jedan od hrvatskih političkih patrijarha.

Uskrata potpore službenog Zagreba dovela je, posve očekivano, do neuspjeha. Umjesto hrvatske političarke Guterres je prošlog tjedna na čelo Ekonomske komisije za Europu (UNECE) imenovao jednu slovačku diplomatkinju. Hrvatska se tako pokazala kao zemlja sitnih političkih duša i sljepačkog političkog ostracizma. Ponijela se poput Poljske koja je nedavno svoga bivšeg premijera Donalda Tuska odbila podržati u kandidaturi za predsjednika Europskog vijeća.

Bio je to dosad neviđen skandal: od svih članica Europske unije jedino je Poljska glasala protiv njegova reizbora.

Što i kako dalje?

Funkcija u UN-u predstavljala bi logičnu krunu političke karijere Vesne Pusić. Nasukavanje nadomak takve prilike i njezino torpediranje iz Banskih dvora vrlo vjerojatno najavljuje politički zalazak. Premda će u HNS-u takav ishod odbaciti, tvrdeći da tek predstoje razgovori o tome što i kako dalje.

Pusić je saborska zastupnica i počasna predsjednica svoje stranke. Spekulira se o njezinoj kandidaturi na izborima za Europski parlament. Vesna razumije Europu i njezine vrijednosti, tvrde njezini zagovornici. To je točno, ali od novog angažmana u Bruxellesu mnogo je izglednije da njezina politička karijera ide kraju.

S političke pozornice tako definitivno silazi generacija političkih kapitalaca izrasla devedesetih godina. Ni ostaci njezinih ostataka Vladimir Šeks i Ratko Čačić više ne igraju u prvoj postavi.

Premda za politiku nema previše godina, šezdesetčetvrta joj je tek, Pusić je poput nekog političkog baobaba. Čini se da je u politici oduvijek. Zapravo je u politici bila i prije nego što se u nju aktivno uključila. Još u bivšoj državi participirala je u feminističkim i građanskim inicijativama.

U osvit raspada Jugoslavije kao mlada sociologinja provodi istraživanje o upravljačkim strukturama najuspješnijih industrijskih poduzeća u Hrvatskoj, smatrajući da u njima treba tražiti buduće političke elite. Devedesetih kao suosnivačica nestranačkog projekta za promicanje kulture demokracije Erasmus Gilda funkcionira u sklopu kruga prominentnih intelektualaca koji državno osamostaljenje povezuju s pitanjem: kakva Hrvatska.

Pod tim kišobranom početkom jeseni 1993. šestorica intelektualnih uglednika, danas posve nezamisliv konglomerat: Ivo Banac, Krsto Cviić, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusić i Ozren Žunec, objavljuju otvoreno pismo kojim traže ostavku Franje Tuđmana. Razlozi: katastrofalne pogreške njegove politike.

Dugogodišnja orijentacija prvog hrvatskog predsjednika na podjelu Bosne i Hercegovine, zbog čega je “Hrvatska izložena optužbama i sramoti se pred cijelim civiliziranim svijetom”; zatim njegovi uporni pokušaji da se problemi Bosne i Srba u Hrvatskoj rješavaju u pregovorima sa Slobodanom Miloševićem; onda autoritarni stil vladanja; potom bezočno bogaćenje HDZ-ove privilegirane oligarhije; na koncu, stoji u pismu Tuđmanu, “u ime navodnog nacionalnog pomirenja dozvolili ste invaziju ustaških simbola, pjesama, preimenovanja, prekrajanje povijesti, šovinističke istupe i postupke, koji mijenjaju Ustavom zacrtani demokratski identitet zemlje”.

Ozbiljni interesi

Vesna Pusić pripada onoj generaciji hrvatskih političara koji su u stranačku politiku ušli s jasnom političkom idejom, politički posve profilirani. Ona je uvijek imala neke ozbiljne političke interese. Politički se formirala još u bivšoj državi, ali je i kasnije zadržala svoj intelektualno-disidentski diskurs.

Njezina se politička agenda znala i prije nego što je 2000. postala saborska zastupnica, a onda i preuzela vođenje HNS-a. Na stranačkom se kormilu godinama izmjenjivala s Ratkom Čačićem. U njezinim mandatima HNS je više inzistirao na ljudskim pravima, zbog čega je znao biti proglašavan ljevijim od u tom pogledu prilično indisponiranog SDP-a; tijekom Čačićeva vladanja stranka se više fokusirala na poduzetništvo i ekonomske slobode, stvarajući vlastite klijentelističke lance.

Svojim utjecajem Pusić je uvijek nadrastala domete svoje stranke. Stekla je status jedne od karijatida hrvatske politike. Vjerojatno zato što pripada onoj sve tanjoj frakciji hrvatskih političara koji su gonjeni političkim uvjerenjima, a ne političkom pragmom i golom borbom za vlast. Što ne znači da joj visoke političke funkcije nisu mile, još manje da bi ih odbila.

- Za Vesnu Pusić najznačajnija su njezina libertijanska uvjerenja. Ona je možda najdosljedniji akter slobodarske, liberalne politike, koja se oslanjala na nacionalni liberalizam, odnosno na liberalno krilo lijevog proljeća - objašnjava jedan od iskusnih hrvatskih političara, aludirajući na činjenicu da je HNS nastao kao svojevrsna personalna ekstenzija Hrvatskog proljeća iz 1971. godine.

Kao drugu važnu karakteristiku Vesne Pusić naš sugovornik spominje njezino sudjelovanje u izgradnji politike mira i suradnje, kako na prostoru bivše Jugoslavije, tako i u svijetu, zbog čega je trpjela žestoke napade nacionalističkog i šovinističkog bratstva, koje je nerijetko njezino političko djelovanje stigmatiziralo kao projugoslavensko ili nedovoljno nacionalno.

Optužbe su znale biti nabijene i seksističkim gnjusobama, kao kad joj je danas već posve zaboravljeni zastupnik Anto Kovačević sa saborske govornice poručio da je - valjda zato što je žena - stvorena za madraca, a ne za mudraca.

Nastavak teksta čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)