Izjave novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donalda Trumpa, marketinški fokusirane na ciljne grupe nezadovoljnika tijekom izborne kampanje treba nakon izbora promatrati u sasvim drugom svjetlu, izjavio je za Fenu profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Anto Domazet.

 

Kako kaže Domazet, glavni razlog tomu je da je predsjednička kampanja lokalna stvar američkog naroda, a funkcija predsjednika SAD-a u svom obnašanju podrazumijeva donošenje krupnih odluka iz domaće, ali i globalne sfere.

 

 - U oblasti ekonomije nismo u izbornoj kampanji vidjeli neki konzistentan program Trumpa. On je nastupao fragmentarno, primjerice obraćao se gubitnicima globalizacije – bijelcima iz industrijskih država  gradova koji su izgubili radna mjesta zbog dislokacije industrije iz SAD-a u Meksiko, Kinu, Indiju i druge zemlje s nižim troškovima radne snage, ali i rastućom konkurentnošću i sposobnošću prihvaćanja inovativnih tehnologija – istakao je.

 

Naglašava da su obećanja da će se ta radna mjesta vratiti bezizgledna, čak i uz najave Trumpa da će uvesti carine na robu iz Meksika od 35 posto, a iz Azije po stopi od 45 posto. Jednako tako su nerealna obećanja o izgonu emigranata, jer se radi o 11 miliona ljudi od kojih je gotovo polovina ilegalnih, a same štete od te akcije analitičari procjenjuju na oko četiri hiljade milijardi za ekonomiju SAD-a.

 

Također je nezamislivo da bi novi predsjednik mogao napraviti korak nazad ka rušenju ekonomskih integracija, odnosno NAFTA (Sporazum o slobodnoj trgovini Sjeverne Amerike), a indirektno i Svjetske trgovinske organizacije.

 

Upravo su te integracije inicirale SAD, naglašava Domazet i nastavlja da je upravo to sredstvo za jačanje konkurentnosti SAD-a i za ostvarivanje dominantne usluge Amerike u regionalnoj i globalnoj ekonomiji.

 

 - Globalizacija ekonomije koja podrazumijeva liberalizaciju i jačanje tržišnih snaga i privatnog kapitala širom svijeta je ambijent u kome američke korporacije i kapital jačaju svoju ekonomsku dominaciju, bogatstvo i političku moć koju podržava oružana moć SAD-a, ali i globalna vojne sila NATO. Američkog je porijekla deviza da je nemoguć demokratski razvoj društva bez ekonomskih sloboda, pa je zato prijetnja uvođenjem carina kao grubi atak na ekonomske slobode, više anegdotalnog, nego realnog smisla. Umjesto toga, izvjesnije je da će se uložiti napori za obnovu pregovora s Europskom unijom o Transatlantskom partnerstvu u oblasti trgovine i investicija, koji je ušao u ćorskokak – istakao je.

 

Američka ekonomija bilježi u 2016. stopu nezaposlenosti ispod pet posto ukupne radne snage, rast BDP je oko 2,5 posto, a investicije kontinuirano rastu i dostižu nivo iz pretkriznog doba -više od 20 posto BDP.

 

Međutim, kako ističe, ekonomija koja stvara BDP od oko 17 hiljada milijardi dolara ili nešto ispod jedne četvrtine svjetskog bruto proizvoda, ipak živi tako što više troši nego stvara (deficit tekućeg računa je između dva i tri posto BDP), odnosno ima negativnu međunarodnu investicijsku poziciju od 7.600 milijardi ili 44 posto BDP, što znači da je neto dužnik prema ostatku svijeta. Istovremeno, deficit javne potrošnje je oko 4 posto BDP, a javni dug SAD-a iznosi oko 82 posto BDP i raste dalje.

 

Takav privilegirani položaj SAD-a u globalnoj ekonomiji je upravo rezultat povjerenju ili respekta ekonomske, političke i vojne moći Amerike, koju svaki predsjednik ima za cilj da jača, a ne slabi, što bi se moglo naslutiti iz predizbornih nastupa Trumpa, mišljenja je Domazet.

 

Sjedinjene Američke Države a to znači i njihov predsjednik imaju odgovornosti kako za kretanje domaće, tako i za kretanje globalne ekonomije.

 

Primjer kamata o kojima FED treba da donese odluku najzornije pokazuje kako se ta odgovornost ispoljava. Rast kamata bi doveo do skoka vrijednosti dolara, ali bi smanjio izglede za rast ekonomije i obrnuto. I to ne samo ekonomije SAD-a nego i globalne ekonomije.

 

Domazet ističe da kao protagonista neoliberalnog pristupa u vođenju ekonomije sigurno je da će Trump donositi odluke o daljem jačanju tržišnog fundamentalizma i financijalizacije u svim sferama društvenog života i smanjenju poreza za korporacije i bogate, a to će voditi smanjenju socijalnih rashoda.

 

U osnovi desničarski pristup novog predsjednika će državu socijalnog blagostanja tretirati kroz prilike da se osiguravaju radna mjesta i ostvaruje ekonomski rast za razliku od shvatanja demokrata koje snažan naglasak stavljaju na jačanje javne uloge države u širenju ponude, dostupnosti i kvalitetu javnih usluga i borbe protiv siromaštva.

 

Najočitiji primjer je reforma javnog zdravstva koju je započeo Barack Obama, a koju će Trump zasigurno obustaviti ili značajno reducirati. 

(FENA/em)