Piše: Maja RUČEVIĆ

- Ubila se jer joj seksi selfie nije dobio 100 lajkova!!! Ova nevjerovatna rečenica mogla bi uskoro postati sve učestaliji naslov crnih hronika, u kojem će suština uvijek biti ista, samo će uzrok (broj tih nesretnih lajkova!) varirati...  

Koliko smo danas opsjednuti 'životom' na društvenim mrežama, koliko težimo lajkovima i virtuelnom prihvaćanju te da li nas to opasno odvaja od stvarnog života u kojem se, posljedično, sve slabije snalazimo?

Hoće li se uskoro neko zaista ubiti jer mu selfie nije dovoljno lajkovan?!

Uvlači li nas era digitalne tehnologije i online 'mahalanja' u neki novi vrtlog socijalne (dez)interakcije ili to zaista postaje imperativom modernog doba u kojem moramo biti svjesni kako najpametnije kreirati reklamu vlastitog života, poslovnog proizvoda ili miljea kojem pripadamo?

Poljski sociolog Zygmunt Bauman, jedan od najvažnijih i najutjecajnijih sociologa današnjice, stručnjak za globalizaciju, modernizam, postmodernizam, konzumerizam i etiku, stvari vidi ovako: 

- Protivnik sam aktivizma iz fotelje. Internet zaglupljuje ljude jeftinom zabavom. Znate, kada se rodite, vi postajete dio neke zajednice, koja vas može zadržati ili odbaciti. Društvene mreže se nameću kao svojevrsna zamjena za zajednicu. Ipak, razlika je sljedeća: zajednici pripadate vi, a u slučaju društvene mreže situacija je obrnuta: ona pripada vama. Osjećate kontrolu, brišete i dodajete prijatelje kao od šale i osjećate se malo bolje živeći u ovom individualističkom dobu, gdje je najveći strah - samoća. Ipak, istovremeno gubite društvene vještine, osjećaj stvarne komunikacije sa ljudima. Komunikacije koja vam je potrebna čim izađete na ulicu, odete na posao, tvrdi Bauman. 

ZAŠTO NAM JE TOLIKO VAŽAN 'LIKE': Gospodin Bauman rođen je davne 1925. i definitivno je neko ko može posvjedočiti turbulentnim promjenama kroz koje je prolazilo društvo, pa evo, skoro pa posljednjih sto godina. No da li bi se s njime složile mlađe generacije? Oni koji su rođeni u drugoj polovici prošlog vijeka, pa i oni koji su svjetlo dana ugledali 2000. i danas se ne odvajaju od tableta, kompjutera, mobitela? Stvari su se promijenile. Dobar dio naših života, sviđalo se to kome ili ne, odvija se na - društvenim mrežama. 

DEPO portal odlučio je mišljenje o ovoj temi zatražiti od dva sagovornika. Jedan je Tarik Kapetanović, bh. novinar, kolumnista, PR i stručnjak za polje digitalnog marketinga, a  drugi je Eldin Džanko, bh. psiholog. 

Aktuelni podaci govore da trenutno u BiH postoji oko 3 miliona FB korisnika i oko 100.000 Twitter korisnika. Ako uzmemo u obzir činjenicu da veliki broj tih ljudi mreže koristi za tzv. fenomen 'online mahalanja', kako se, sa socijalnog stanovišta, može okarkaterisati bh. kolektiv? Zašto je toliko važno uočiti i ‘lajkati’ šta je ko jeo ili obukao, a puno manje bitno ostaviti to u sferi privatnog? 

- Društvene mreže ma koliko se mislilo da jesu odvojene od realnog svijeta - to nisu, na žalost pojedinca ali na radost korporacija i nas, ljudi koji se bavimo kampanjama i komunikacijama na društvenim mrežama profesionalno. Moram reći, društvene mreže, ali i spravice koje danas koristimo kako bi pristupili društvenim mrežama, mnogo više govore o ljudima nego što to sami ljudi rade. Zbog toga nije čudno da tri miliona Facebook korisnika u Bosni i Hercegovini može biti realan pokazatelj stanja u našoj zemlji, a kada u sve to uključite i dvosmjernu komunikaciju u realnom vremenu, onda imate savršen marketinški alat, mnogo brži i efektivniji od bilo kojeg vida tradicionalnog marketinga. Društvene mreže kreiraju i društvenog kupca, kojem je mnogo bitnije šta će mu ekipa na društvenim mrežama reći o njegovim novim naočalama nego optičar ili roditelji pa čak i bliski prijatelji. Zbog toga je važan LIKE, bilo da se radi o komercijalnim kampanjama ili čak političkim kampanjama kojima će barem u Bosni i Hercegovini na izborima koji dolaze presuđivati društvene mreže te profesionalna dvosmjerna i brza komunikacija kandidata koji će biti u trci za vlast, pojašnjava za DEPO Portal Kapetanović. 

TARIK KAPETANOVIĆ: Više ne postoji digitalno i analogno, danas je sve digitalno! Više ne postoji digitalno i analogno, danas je sve digitalno. Sve naše interakcije sa firmama, pojedincima, političkim strankama i političkim liderima se dešavaju u digitalnom svijetu. Zbog toga fraza digitalni marketing više ne funkcioniše, mi živimo u post digitalnom dobu. Potrošnja i interakcije se dešavaju u digitalnom prostoru, i mediji su digitalni kao i potrošači. Zbog toga moramo sebi priznati da više nema digitalnog marketinga, nego postoji samo novi marketing, što je u suštini marketing 21. vijeka bez kojeg možemo teško razumjeti moderno poslovanje. Za takav pristup svijetu potrebno nam je samo osnovno znanje korištenja mobilnih telefona kao primarne platforme za komunikaciju. Pametni telefoni su postali daljinski upravljači naših života i to čim prije trebaju shvatiti i prihvatiti kako privatna lica, tako i poslovni subjekti koje barem kod nas još uvijek vode analogni preduzetnici, te analogni politički lideri koji vode naše ključne političke stranke i donose neke bitne odluke u naše ime. Bez razumijevanja digitalnog prostora danas nema ni marketinga i samo kada to konačno shvatimo, napraviti ćemo marketing značajnim i korisnijim za potrošače.  Ne smijemo upasti u zamku da je digitalni marketing igračka s kojom se u naše ime ili ime naše kompanije igraju djeca koja imaju Facebook account, jer ako tako poredamo stvari pravimo užasnu grešku koju teško možemo naknadno ispraviti.

KAO DROGA - OVISNOST O ONLINE SADRŽAJU IZAZIVA LUČENJE DOPAMINA: U posljednje vrijeme mnogo je pažnje posvećeno fenomenu adiktivnosti o  društvenim mrežama. Bh. psiholog Eldin Džanko za DEPO Portal precizira kako se i kojim postupcima konkretno razvija 'fenomen adiktivnosti' o društvenim mrežama? Šta to društvene mreže pružaju korisnicima, a da oni postaju ovisni o njihovoj upotrebi? 

- Kada surfamo internetom, dopisujemo se putem društvenih mreža, šopingujemo online, igramo online igre ili posjećujemo pornografske stranice, doživljavamo snažnu ugodu ili uzbuđenje u mozgu koju u tom intenzitetu rijetko možemo doživjeti u realnom prostoru i vremenu. Kada doživljavamo neku ugodu, dolazi do oslobađanja hormona sreće u mozgu – dopamina. Navedena internet ponašanja redovito dobivaju veliku pažnju/nagradu, kako od online zajednice tako i u stvarnom životu. Stoga ćemo ta ponašanja ponavljati u budućnosti. Na društvenim mrežama dobijamo lajkove i upoznajemo nove ljude. Redovito smo u prilici da vodimo razgovor sa više osoba paralelno ili u grupnom chatu. To se pak u realnom životu ne dešava često, nego u posebnim prilikama kao što su rođendanske zabave, svadbe i sl.- pojašnjava Džanko i dodaje:

- Prilikom online kupovine odvojeni smo od realnog novca. To nam daje osjećaj da se igramo, a igrica rezultira novom odjećom koju nam donesu na ulazna vrata. Također ne moramo se probijati kroz gužve tokom rasprodaja, te uvijek imaju sve brojeve i boje. Online igre imaju vjerovatno najdominantniji efekat, budući da su većinom proizvod mašte, te korisniku daju priliku da bude ono što u stvarnom životu nije. Npr. ako je u pitanju tinejdžer nižeg rasta u cvatu puberteta i kompleksa, u online zajednici može izmisliti snažnog lika ninja ratnika, koji će u online svijetu igara biti razarač, onaj od koga strahuju drugi, i u čijem se društvu žele naći svi ostali igrači (potpuno suprotno od onoga što je u stvarnom životu). To je snažna nagrada, koja izaziva snažan osjećaj sreće, i lučenja dopamina. To ćemo ponavljati sve dok, primjerice, dva sata interneta dnevno rezultira ugodom, a kad nam više to ne bude dovoljno, povećavat ćemo intenzitet na dva i po sata, pa na tri, itd. Pored povećavanja intenziteta, mijenjat ćemo i eksperimentisati sa novim sadržajima na internetu. Sve to ide unedogled i vrti se u krug, navodi sagovornik DEPO Portala.

ILUZIJA U KOJOJ O(P)STAJEMO SAMI: A ako vas je ovo zamislilo, ako ste i na trenutak stali da razmislite kakvom se to iluzijom hrane prekomjerni korisnici društvenih mreža (a možda ste to i sami), možda vam ovaj kratki nagrađeni film američke rediteljice Kerith Lemon još bolje otvori oči. 

Koliko smo, generalno, kao društvo, ako govorimo o regiji, zavisni o društvenim mrežama i kakve to posljedice ima po naše mentalno zdravlje? Eldin Džanko ističe:

- Poremećaj internet ovisnosti (Internet addiction disorder) zasad još službeno nije priznala kao poremećaj Američka psihatrijska asocijacija, te se ne nalazi u DSM-u -5 (Diagnostic and Statistical Manual 5th edition, 2013) kao zvaničan poremećaj. Jedino se navodi kao stanje za koje valja još istraživati, te potom usaglasiti dijagnostičke kriterije. Mnogo istraživanja je sprovedeno u raznim oblastima internet ovisnosti te govore o visokoj prevalenciji. Koliko smo zavisni, teško je reći, budući da relevantni statistički podaci ne postoje. Teško je zamisljivo da bi se u BIH neko mogao baviti studijama prevalencije Internet ovisnosti kada ni popis stanovništva nije moguće izvršiti. Naučno istraživački rad na Balkanu je uglavnom posljednje za čim će se posegnuti. Do sada dijagnostički kriteriji internet ovisnosti nisu usaglašeni u svijetu, no izdvajaju se neki simptomi: osobe provode jako mnogo vremena u korištenju internet sadržaja na računarima/tabletima/mobitelima što dovodi do nemara u obavljanju svakodnevnih obaveza (npr. stan je jako neuredan i nije čišćen niti je smeće iznešeno, student/ica ne polaže ispite i ne ide na predavanja, uposlenik/ca ne dolazi na posao i sl.); kada se osoba konfrontira sa činjenicama ili joj se ukaže na prekomjerno korištenje interneta on/ona to negira; osobe gube pregled o vremenu/datumu; izoliraju se od društva; osjećaju krivnju/anksioznost/depresivni su; postaju neiskreni; Dobijaju ili gube na kilaži; bol u leđima i glavobolja; poremećaj sna i sl.- mišljenja je Džanko. 

ELDIN DŽANKO: U kom pravcu ide čovječanstvo? O kriterijima internet ovisnosti još ne možemo jasno govoriti, te vrijeme i daljnja istraživanja će potvrditi u kom pravcu se čovječanstvo kreće. Valja sve to shvatiti kao jednu lijepu šarenu dječiju klackalicu na kojoj sjedite STVARNI Vi sa jedne strane, te VIRTUALNI Vi sa druge strane. I tako se klackate, nekad brže, nekad sporije, a nekad VIRTUALNI Vi pretegne klackalicu tako da STVARNI Vi ostane da visi u zraku, bez stabilnog tla. Isto se dešava u obrnutoj situaciji. Moramo biti svjesni da vrijeme u kojem živi bh. društvo nije takvo da se njime možemo ponositi. Ne možemo se stoga ni ponositi samim sobom. Tako bivamo sa krhkim EGOM, isto kao što su prijateljstva, brakovi, radna mjesta, i statusi krhki. Brzo možemo pasti, i izgubiti mnogo, a od toga strahujemo. To je ono što svaki stanovnik osjeća, a što se geopolitičkim i ekonomskim pokazateljima zove “nestabilna regija”. Takve su i ličnosti naše – nažalost. Internet naprotiv je stabilan, omogućuje korisniku potpunu kontrolu, od cenzure neželjenog do pronalaženja željenog, a mi ljudi, volimo da se osjećamo moćnima, da imamo kontrolu. Stoga smo nerijetko očevici osoba koje svoj društveni status simuliraju na društvenim mrežama kompenzirajući vlastiti osjećaj inferiornosti u realnom životu

STICANJE 'DRUŠTVENOG STATUSA' PREKO MREŽA: O fenomanu 'društvenog statusa' koji korisnici društvenih mreža stiču putem objavljivanja aktivnosti i detalja iz svojih života na internetu, Kapetanović kaže:

- Društvene mreže su medij za sebe, ukoliko ih znamo koristiti na pravi način. Okolina, tj. primarno naši digitalni prijatelji će prepoznati nivo angažmana i početi proces identifikacije sa idejama i stavovima. Društvene mreže su medij koji se ne može kontrolisati, svjedoci smo da to nije uspjelo ni tokom bjesomučne borbe za apsolutnu kontrolu u Turskoj, niti je uspjelo u nekim mnogo lošijim izvedbama istog procesa kod nas. Društvene mreže se ne mogu kupiti - a sa malo novca se poruka pojedinca može raširiti do neslućenih granica. U tome i jeste opasnost društvenih mreža posebno u političkim i strogo kontrolisanim kampanjama koje su u BiH vode iz stranačkih ureda, a kao snaga se koriste djeca koja za sendvič i sok danonoćno ponavljaju kreirane komentare na društvenim mrežama i forumima.

Sagovornik DEPO Portala naglašava da su upravo zbog toga bitni pojedinci koji imaju svoj stav i određeni društveni status u društvu, jer "ti i takvi u određenim momentima mogu napraviti promjenu pisanjem samo jednog statusa ili tweeta".

- S druge strane, takvi pojedinci su vrijedna roba i za političke stranke pa je česta i prodaja i kupovina, ali je ona kratkotrajna jer svako odstupanje od vlastitog stava je lako prepoznatljivo i primjetno a reputacija nema cijenu i ne vrijedi je uništavati radi samo jedne kampanje ili koristi određene političke stranke, smatra Kapetanović.

LAŽNI SJAJ VIRTUELNOG STATUSA: Koliko je taj status 'realan', a koliko 'vještački', ako u obzir uzmemo činjenicu da se životi na mrežama prikazuju u isključivo uljepšanom, pozitivnom i dinamičnom svjetlu? Drugim riječima, koliko je i na koje načine opasna ‘iluzija’ kojom se hrani taj virtuelni status?

- Na društvenim mrežama svi želimo kao i u realnom svijetu da se prikažemo na bolji i ljepši način. No, to je stvar mentaliteta u Bosni i Hercegovini, svi poznajemo ljude koji kupuju odijelo samo radi odijela ili automobile radi društvenog prestiža, bez obzira što svakoga dana jedu rižu i makarone i žive u jednosobnom stanu. Mi smo jednostavno takvi i to moramo prihvatiti kao dio realnosti u kojoj živimo. Društvene mreže s druge strane mogu pomoći razotkrivanju tog procesa prenesenog iz realnog svijeta. Društvene mreže često otkriju nivo opšteg obrazovanja pojedinca, njegovu ili njenu pismenost, sposobnost prosuđivanja različitih društvenih i političkih situacija te često razotrkivaju skrivene političke stavove koji se kriju od očiju javnosti. Zbog toga trebamo društvene mreže koristiti pametno i mudro kako bi što brže i lakše razotkrili lažne stavove, prezentacije i maštarija kojima nas svakodnevno i sistematski zatrpavaju - zaključuje na kraju razgovora za DEPO Portal Tarik Kapetanović.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)