Izvor: Jutarnji.hr

Razgovarala: Milana Vuković-Runjić

73-godišnji playboy i poduzetnik odlučio je napisati knjigu u kojoj će se obračunati sa svima koji su ga tijekom godina napadali i omalovažavali te poručuje: Nitko ti ne želi, neće i ne može oprostiti život u društvu zgodnih i uspješnih žena.

Prošle smo jeseni Josip Radeljak i ja počeli razgovarati o tome kako je napokon došlo vrijeme da napiše knjigu o svojem u svakom pogledu intenzivnom, burnom i bogatom životu. Mogla bi se ona zvati “My way”, poput nedavno objavljene Berlusconijeve biografije, o tome će još razmisliti, no složili smo se da će upravo ona biti dobar način da se jednom za svagda obračuna s mnogim svojim neprijateljima i zavidnicima.

No, bit će to i posveta djeci: za njih će napisati tu zbirku uspomena na život u kojem su se često čak i oni našli na meti medijskih napisa i objeda. Razgovarali smo i o tome koja bi razdoblja, događaji i anegdote bili nezaobilazni, a da knjiga pritom ne bude “veća od života”.

Složili smo se da neće biti prostora za baš sve doživljeno i cijelu galeriju likova o kojima bi se moglo naširoko i zanimljivo raspredati, nego samo za ono najbitnije - naravno da će na početku Josipove priče života, kao i na njezinu kraju biti - Ena, čije su slike u svakom kutku njegova stana na Cvjetnom trgu.

Nakon kolovoza 2000. za vas više ništa nije bilo isto. Izgubili ste ženu koju ste voljeli, s kojom ste netom prije dobili djevojčicu. Cijela je Hrvatska tugovala za Enom, a vi ste se našli u kovitlacu vlastitih osjećaja. Kako su izgledali vaši prvi dani i mjeseci nakon Ene?

- Ni najgorem neprijatelju ne želim da proživi tugu i strah koji sam osjećao kada sam se jutro nakon tragične pogibije svoje supruge našao posve sam, s tek rođenom djevojčicom u rukama! U trenutku kada uopće uspijete preživjeti životnu tragediju, možda ravnu onim grčkim - pogibiju voljene Ene, prisiljeni ste odabrati samo jednu od tri mogućnosti - otići s ovog svijeta, propiti se ili nastaviti sa životom, “liječeći” se svim mogućim sredstvima, pa tako i provizornim “ljekovitim” vezama i brakovima, u svakom slučaju aktivnim životom kao da se ništa nije dogodilo, po principu “da zaboraviš - da ne poludiš”.

Jer Ena je za mene ipak bila samo jedna, ostala je zauvijek Ena i samo Ena.

Kao čovjek od krvi i mesa i nemajući namjeru glumiti čistunca i pravednika, odlučio sam tada uzeti preostale krhotine života u svoje ruke, ako ništa a ono zbog još nejake djece, te pristao na “kemoterapiju” - il živ il mrtav! - znajući unaprijed da me brojni promatrači, čiju je znatiželju i tako već sama bizarna nesreća izazvala, neće ni pokušati shvatiti!

Što mislite, zašto ste tako često nailazili na zlonamjernost okoline? Je li to, jednostavno, zavist, ili nešto drugo, složenije?

- I prije i za vrijeme i nakon Ene bio sam prekomjerno granatiran teškim topovima tabloida, pljuštali su novinski naslovi i neistine, da bih na kraju, kada su se magle razišle, ipak shvatio jednu od najvećih činjenica: nitko ti ne želi, neće i ne može oprostiti život u društvu zgodnih i uspješnih žena!

Ali, duga je to priča o kojoj ću u knjizi mnogo detaljnije.

Ostatak intervjua pročitajte ovdje

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)