"Kada čuju čime se bavim, ljudi uglavnom žele da čuju priče. I uglavnom poslije njih ne žele da mi pruže ruku, sve dok nisu sigurni da je svježe oprana", započinje svoju priču za The Guardian medicinska sestra sa ginekološkog odeljenja.

"Iskreno, imam pun kofer priča. Priče o misterioznim predmetima gurnutim na neobična mjesta, o tetovažama za koje ne biste očekivali da ljudski prag bola može da istrpi, o tečnostima zbog kojih više ne jedem neke vrste sira i o ponekim bifurkativnim penisima (Guglajte to, slobodno. Osim ako ste na poslu. Onda nemojte), uglavnom, skoro svaki dan doživim neki otkačen slučaj.

Već 10 godina se bavim seksualnim zdravljem, prve dvije tri smjene su mi bile razrogačene oči, poslije toga sam samu sebe iznenadila sa kakvom lakoćom pitam "da li ste nedavno koristili seks igračke i imali analni seks ili ručno zadovoljavanje?" Pitam to uz pokerašku facu.

Čekaonica mi je puna svakakvih ljudi. Od tinejdžera do staraca. I svi strepe zbog istih stvari: Hoće li me prozivati? Da li će se smijati mojoj golotinji? Da li imam neku zarazu? E, pa ovako:

Kao prvo, nije moje da vas ismijavam ili da vam popujem. Došli ste po pomoć, to ćete i dobiti. Osim toga kada vam je bila posljednja menstruacija i da li ste nešto negdje stavili, a nije trebalo - dalje me ne zanima.

Nikada se, ikada, bez izuzetka neću smijati vašim genitalijama. Dovoljno sam ih vidjela da znam da smo svi jedinstveni. Niko nema savršenu donju frizuricu i idealan penis ne postoji. Ne, čak ni tvoj.

Da li ste se zarazili? Vrlo je moguće. Mnogi jesu. I tu moj posao postaje težak. U većini slučajeva sedmicu dana antibiotika i 0 seksa u tom periodu i riješeno je, međutim, postoje i one bolesti koje nisu izlječive.

Reći pacijentu da ima neizlječivu bolest je težak izazov. Posebno kada znaš da će on to poslije morati da kaže porodici i partneru. Mnogi ljudi se srame zbog svog seksualnog života i žele da čuju da li su normalni. Istina je da nema - normalnog.

Toliko sam se priča naslušala da mi je jasno da je ljudska seksualnost nevjerovatno kompleksna stvar. Još jedno nepisano pravilo je - kada sretnemo pacijente na ulici pravimo se da ih ne poznajemo.

Jedna od nevjerovatnih promjena ove decenije je koliko je pornografija uticala na muškarce i žene. Prije deset godina je bilo rijetko vidjeti žene bez stidnih dlačica, a kamoli muškarce. Danas je to, maltene, norma. Čini mi se i da većina ljudi ima analni seks. Ali to olakšanje kada kažem pacijentima - ako vam ne prija, recite da ne smijete - je poražavajuća.

Skoro svi pacijenti su mi priznali i da su nekada pod pritiskom ili uticajem alkohola pristali na seks. Da mogu, u svakoj školi bismo pričali o značaju pristanka. Naravno, rekla bih i da medicinske sestre zaslužuju veću platu. Ali, sve dok je gonoreje - mi ćemo imati posao", zaključila je sestra.
 

(Kurir.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)