Nezaboravna je scena kad je dovela svoje dresirane slonove na Trg Sv. Petra da ih sv. Ivan Pavao II blagoslovi zajedno s drugim nekrštenim božjim stvorovima.

Krotila je, pored slonova, i golubice, igrala je između 1960 i 2003 u 39 filmova (briljirajući ili brljajući, ovisno o kritičarskom rakursu), nastupila je u nizu televizijskih showova, ne napuštajući estradu ni nakon teškoga moždanog udara (samo se odrekla stajanja na slonovima u trku).

Upravo joj je bikontinentalni filmski producent Dino De Laurentiis, dok je još bila zvijezda u usponu obiteljskog Cirkusa Orfei, predložio da krsno ime Miranda promijeni u estradno Moira, te joj je zadao imidž navodno adekvatan njezinu sintskom porijeklu: crna kosa skupljena u turban kakav se nosio potkraj pedesetih, šminkom naglašene usne, oči i obrve (što se kasnije pretvorilo u tešku, zapravo karikaturalnu masku, dok je nekadašnju bujnu kosu zamijenila lakirana vlasulja nataknuta poput gardijskog kalpaka).

U doba kada su velikim ekranima dominirali pseudomitološki spektakli, Moira Orfei je 1960 plasirana u Heraklove ljubavi, gdje je kao u ulozi Nemeje, kršne Amazonke, životom platila neposlušnost svojoj kraljici koja je htjela u živuće stablo (inovativnoga ukorijenjenog zombija) pretvoriti Herakla, Miklósa Hargitaya koji se zahvaljujući toj žrtvi mogao baciti u naručaj Jayne Mansfield, svoje zakonite supruge u filmu i u životu, što se onda smatralo happyendom.

Te iste godine Moira Orfei se izdvojila iz obiteljskog cirkusa (u estradnom smislu tog pojma) i s mužem Walterom Nonesom osnovala vlastiti Cirkus Moire Orfei, koji je usvojio scenografiju i režiju američkih revija i istodobno uveo na evropsku scenu sovjetske artiste.

(Jutarnji, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)