Piše: Danijal HADŽOVIĆ

U iščekivanju za Bosnu i Hercegovinu važnog i željnog nogometnog duela, u kome se bh.reprezentacija sastaje sa Irskom u borbi za prolaz na EURO 2016, zakopali smo dostupnim činjenicama i manje poznatim podacima o protivniku Zmajeva, koje vam donosimo u nastavku. Ako u nogometu i nisu baš na glasu, u ekonomiji su Irci posve iznenađujuća priča:

Dakle, Irska je danas moderna ekonomija zasnovana na znanju, s naglaskom na uslužne djelatnosti i visokotehnološke industrije. Studija časopisa Economist iz 2005. godine zaključila je da je po kvaliteti života Irska broj jedan zemlja u svijetu. Od 1995. do 2007. zbog ogromnog ekonomskog rasta, koji je u prosjeku bio najviši u Evropi, zemlja je dobila nadimak „Keltski tigar“. Prema indeksu ekonomskih sloboda koji objavljivaju Wall Street Journal i Heritage Foundation, Irska je rangirana kao deveta ekonomija u svijetu. 

No, postavlja se pitanje, kako je Irska u tako kratkom periodu, doslovno preko noći ostvarila tako veličanstvene rezultate? Kako je bilo moguće da ekonomija koja se još sredinom osamdesetih  većinski bazirala na poljoprivredi, svega nekoliko godina kasnije prizvodi softvere i najnapredniju visoku tehnologiju? Irsko „ekonomsko čudo“ pomno je analizirano. Mnoga različita, i često kontradiktorna, objašnjenja su nuđena, no nije postojao čarobni štapić niti samo jedan uzrok: riječ o kombinaciji različitih faktora u različitim vremenskim prilikama. 

Da bismo dobili cjelovit odgovor, neophodno je da više pitanja postavimo istovremeno. Gledajući u historijskom kontekstu, ono što je možda i još spektakularnije od irskog rasta u devedesetim, jeste činjenica da je zemlja bila u tako očajnoj situaciji u osamdesetim, i još decenijama prije toga. U trenutku proglašenja nezavisnosti 1922., Irska je bila bogata kao i većina evropskih zemalja, i samo malo siromašnija od Britanije. Međutim, u šezdesetim je pala daleko iza ostalih i nastavila da kaska za ostatkom Evrope sve do kraja osamdesetih. „Keltski tigar“ skočio je doslovno preko noći nakon decenija siromaštva i zaostajanja.

Ovo su neke od ključnih reformi sistema koje je Irska provela od kraja osamdesetih, a koje su državi omogućile u historiji rijetko viđen ekonomski napredak:

- Fiskalna i monetarna konsolidacija

Premijer Charles Haughey  iz stranke Fianna Fail, koji je za reforme imao i podršku iz opozicione Fiane Gael, započeo je s reformama smanjivanja potrošnje, poreza i zaduživanja. Pad poreznih stopa pomagao je da se ekonomija stimuliše, kao što je i devalvacija valute koja je provedena 1993. 

- Socijalno partnerstvo

Za razliku od Margaret Thatcher koja se tokom osamdesetih nepokolebljivo suprotstavila korporatizmu i moći sindikata, Irska je 1987. odlučila krenuti putem socijalnog partnerstva, gdje  se uz dogovore i partnerstva s različitim slojevima društva nastojala pridobiti podrška za reforme. Sa sindikatima se uspio postići dogovor da pristanu na rezanje plata u zamjenu za veći politički utjecaj i niže poreze. Gotovo dvije decenije poslije, Irska i dalje funkcioniše prema modelu dogovora poslodavaca i sindikata o vođenju ekonomije, što omogućava harmoniju u funkcionisanju irskog sistema. Čak i slobodnotržišno orijentisani pojedinci smatraju da je socijalno partnerstvo važan faktor irskog ekonomskog uspjeha. 

- Subvencije Evropske unije

Države poput Njemačke, glavnog evropskog blagajnika, vole tvrditi, naročito kandidatima za EU, da je irsko ekonomsko čudo uzrokovano zahvaljujući sredstvima koja su dobijali iz Brisela. Ipak, EU je davala novčana sredstva Irskoj još od 1973., u početku s vrlo malo učinka. Širenje strukturnih fondova EU nakon ugovora iz Mastrihta 1992. svakako je bilo od pomoći, no ni tada subvencije nisu prelazile više od 5% irskog BDP-a, što je daleko manji udio u odnosu na, primjerice, zapadnonjemačke transfere istočnom dijelu Njemačke. Najmjerodavnije studije govore da su subvencije EU moglo doprinijeti oko 0,5% prosječnog godišnjeg rasta tokom devedesetih – svakako korisno, ali skromno u kontekstu prosječne stope rasta od 6,9%.

- Jedinstveno evropsko tržište

Mnogo korisniji od novca Evropske unije bio je program iz 1992. o formiranju jedinstvenog tržišta. Kao veliki izvoznik u Britaniju i ostatak Evrope, Irska je izvukla enormnu korist od otvorenog tržišta. Subvencije EU su igrale i indirektnu ulogu: zahtijevajući odgovorno i potpuno provođenje nekolicine kapitalnih infrastrukturnih projekata pokrenutih nekoliko godina unaprijed, omogućili su da se prijeko potrebni infrastrukturni projekti zaštite od velikih rezova javne potrošnje koji su uzeli maha tokom osamdesetih godina.

- Porast direktnih stranih investicija

Kroz decenije Irska je imala vrlo nizak porez na dobit, koji je još od šezdesetih privlačio mnoštvo velikih korporacija da investiraju u tu zemlju. Porez na dobit i poreski sistem tokom godina se mijenjao, međutim, kroz sve vrijeme Irska je težila održati male poreske stope. Uvođenje jedinstvene poreske stope na dobit od 12,5%, mnogi smatraju jednim od ključnih razloga irskog ekonomskog čuda koji je privukao brojne investicije u ovu zemlju. Međutim, Irska ide i korak dalje, pa je nedavno ministar financija Michael Noonan najavio je kako će ta zemlja dodatno smanjiti porez na dobit sa vrlo niskih 12,5 posto na 6,25 posto.

Također, vrlo važnu ulogu u privlačenju stranih investicija imala je Agencija za industrijski razvoj, koja je uradila odličan posao u privlačenju vrijednih stranih investicija, od kojih su najvrjednije one koje su se ticale proizvodnje softvera, kućnih računara, farmaceutskih i medicinskih uređaja.

- Obrazovanje

Jedan od irskih najvećih aduta je proizvodnja kvalifikovanih radnika u svim sferama, uključujući naučnike, inženjere i edukovane menadžere. Još od početka 1960-ih stranka ulaže u enormna sredstva kako u visoko, tako i u sekundarna obrazovanja. Ono što je također vrlo važna značajka jeste odlična povezanost i integrisanost irskih univerziteta s tržištem rada. Dva vodeća dablinska univerziteta, ali također i oni u Corku i Galwayu, postali su ključni za IT, farmaceutske i zdravstvene kompanije koje su investirale u ta područja. 

- Niski individualni porezi

Tokom 1960-ih i 1970-ih visoki porezi na dohodak, te visoko porezno opterećenje u cjelini, obeshrabrivali su ekonomski rast. Tokom 1990-ih porezi su oštro smanjeni, što je dalo veliki poticaj za razvoj domaćih kompanija. Koliko je niska stopa na dobit bila značajna za „ekonomsko čudo“, posebno u smislu privlačenja stranih investicija, toliko su mnogi mišljenja da su niske stope na dohodak bile ključne za ekonomski preporod. 

- Demografija

Baby boom u Irskoj trajao je duže nego u ostatku Evrope, a bilo je manje starijih penzionera, jer je iseljavanje 50-ih i 60-ih bilo tako intenzivno. I dok su se druge evropske države suočavale s ubrzanim starenjem stanovništva, Irska je bila potaknuta svojom mladošću, a zahvaljujući naglom ekonomskom razvoju od kraja osamdesetih, prekinuta je masovna emigracija koja je godinama bila bolna rana Irske.

- Dijaspora

Veliki adut Irske također je i velika i snažna dijaspora koju ima ova država. Iako je Republika Irska država od samo 4,5 miliona ljudi, Iraca u svijetu prema procjenama ima ukupno između 70-80 miliona, od čega samo u SAD-u oko 40 miliona. Ipak, ono što je karakteristično za Irce jeste da i nakon nekoliko generacija koje se rađaju u drugim državama, zadržavaju snažan etnički identitet i osjećaj vezanosti za Irsku. Nakon liberalizacije ekonomije tokom osamdesetih i stvaranja boljih uslova za privlačenje stranih investicija, Republika Irska privukla je milione Iraca iz čitavog svijeta da ulože i pomognu zemlji za koju ih vežu korjeni.

- Pad

Nakon godina ubrzanog ekonomskog rasta, Irska je doživjela težak udarac. Bila je prva zemlja Evropske unije koja je službeno proglasila recesiju povezanu s finansijskom krizom iz 2008.

U 2007. godini ekonomski rast Irske je bio 4,7%., ali već u 2008. zabilježen je pad od 1,7% i u 2009. stravičnih 7,1%. Ekonomija je nastavila doživljavati pad sve do 2010., te je krajem godine zatražila 67,5 mlrd. eura pomoći od EU i MMF-a. Bila je prisiljena to učiniti nakon što joj je, zbog globalne financijske krize, eksplodirao ekonomski mjehur od sapunice, krahirala vrijednost nekretnina, otvorila se golema crna rupa u bankama, a sve to irska država nije mogla pokriti redovnim refinanciranjem jer joj na tržištu kapitala nitko nije želio posuditi novac (barem ne po kamatama koje se za jednu državu smatraju održivima).

EU i MMF su joj odobrili 67,5 mlrd. eura, ali zauzvrat je, kao i svaka zemlja u takvom programu spašavanja, morala provesti reforme. Ubrzo nakon što je izbila kriza Irska se suočila s ogromnim dugom od 400 milijardi eura na 4,5 miliona stanovnika, najvećim po glavi stanovnika u Evropi.

No zašto je Irska nakon tako žestokog dugoodišnjeg rasta doživjela još žešći pad? Uz niske kamatne stope, kontinuiran rast vrijednosti nekretnina i naizgled neiscrpnim kreditnim linijama dostupnim od banaka, Irci su imali osjećaj da rast može trajati vječno. S novcem tako jeftinim za posuđivanje i fantastičnim povratom koji su nudile čak i najšpekulativnije investicije, berzovni investitori, špekulanti i trgovci nekretninama postali su novi heroji ekonomije. Ali ne samo oni. Srednja klasa koja je naglo rasla osjećala se također bogatije i uživala je masovno trošiti novac, što zarađeni, što onaj dobijen kroz kredite. Sa više potrošača došlo je i do naglo veće pojave šoping centara, hotela, ponude...

Naravno, kao i svaki mjehur, i ovaj je morao pući na kraju. A kada se to desilo, obaveze irskih banaka su bile toliko velike da je prijetilo da cijelu ekonomiju povuku u propast, te kompletnoj EU zadaju ozbiljne glavobolje. 

Problem je bio što je sav taj dug sada morao biti vraćen, uz veće poreze, smanjenje penzija te smanjenje potrošnje za stvari kao što su socijalna sigurnost, obrazovanje i zdravstvo. EU je bila jasna glede zahtjeva prema Irskoj – država je morala smjesta pokrenuti stroge mjere štednje. 

No problem za irsku je bio još i veći. Odmah s izbijanjem krize, mladi su i kao u prethodnim epohama počeli masovno da sele iz zemlje. Emigriranje u inozemstvo je gotovo refleksni postupak za Irce u vrijeme krize. Ovaj veliki talas emigracije prijetio je da ostavi Irsku bez prijeko potrebne mlade radne snage obrazovanih i sposobnih stručnjaka. 

- Keltski feniks

Mnogi su se pribojavali da bi Irska mogla biti nova Grčka te čitav kontinent povući za sobom u ambis. Krajem 2013. Irska je izašla iz programa spašavanje od strane Evropske unije, Evropske centralne banka i MMF-a. Irska ekonomija se počela oporavljati u 2104., bilježeći rast od 4,8%, što je Irsku učinilo najbrže rastućom ekonomijom u Evropskoj uniji. Ovaj oporavak pomagao je da se nacionalni dug smanji na 109% BDP-a, kao i da se smanji budžetski deficit. 

Stopa nezaposlenosti spala je oko 10% (u prvoj polovini dvijehiljaditih iznosila je oko 4%), međutim nezaposlenost među mladim je veća od EU prosjeka i iznosi preko 20%. Nakon velike krize tržište nekretnina i građevinski sektor u Irskoj su počeli da se oporavljaju. Nagli ekonomski rast iznenadio je većinu ekonomista, no postoji strah da bi on ponovo mogao krenuti u pravcu stvaranju tržišnih balona koji bi pukli. 

S obzirom da Irska već drugu godinu zaredom bilježi ekonomski rast, ovoj zemlji ide dobro, međutim, naredne godine će pokazati koliko se Irska dugoročno nalazi na ekonomski stabilnom i uspješnom putu.

Kada se podvuku rezultati, i nakon preživljene teške krize Irska je i dalje zemlja s jednim od najvećih BDP-a po glavi stanovnika, s vrlo povoljnim uslovima za investiranje i jedno je od najboljih mjesta za život u svijetu, te ostaje otvoreno da li će ovaj status uspjeti održavati i jačati i u narednim godinama. 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)